Četrdesetogodišnja ekonomska tehničarka Ivana Zorić iz Đakova nezaposlena je više od tri godine. Kaže, ne prima nikakav oblik potpore za nezaposlene niti, osim za naknadu s biroa, koju je primala nakon prestanka radnog odnosa, zna što bi to (još) bilo.

– Ostavši 2014. godine bez posla, imala sam pravo 13 mjeseci primati naknadu sa Zavoda za zapošljavanje i to je to. Nakonn toga nisam primala nikakve druge naknade, a tako je i s drugima nezaposlenima koje poznajem - kaže Zorić.

Na nedavnoj sjednici Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV), gdje je jedna od točaka bila i izvješće o radu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) za 2016. godinu, poražavajuće je zazvučao podatak da samo 16,5 posto nezaposlenih dobiva neki oblik potpore u vrijeme nezaposlenosti. Ako je u ovom trenutku, prema najnovijim podacima Zavoda, na birou 171.768 osoba, onda to znači da je u sustavu tih potpora samo nešto više od 27.000 osoba, a preostala vojska nezaposlenih, od približno njih 134.000, nije. Znači, novčanu naknadu u vrijeme nezaposlenosti u nas ostvaruje tek svaka šesta nezaposlena osoba.

Za predsjednika Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) Krešimira Severa podatak o samo 16,5 posto nezaposlenih koji primaju neki oblik potpore je, kaže, i poražavajući i zabrinjavajući, i otvara prostor za mnoga pitanja.

- Ako tih 16,5 posto ukupnog broja nezaposlenih dobiva neki oblik potpore za nezaposlene, ispada da čak 83 posto ne dobiva ništa - kaže Sever i ističe da se zbog toga otvara velik prostor za rad na crno i sivu ekonomiju, u kontekstu našeg ionako slabašnog tržišta rada.

– Ako se stalno upozorava na veliko opterećenje koje stvara rad u sivoj zoni, da porezne škare mimoilaze puno toga, onda je dobar dio toga ovdje. S druge strane, u tim uvjetima jasno je da su nezaposleni u velikom broju prisiljeni raditi na crno, ulaziti u sivu zonu, jer nemaju drugog rješenja, moraju živjeti i oni i njihove obitelji - upozorava Sever.

Predsjednica Sindikata trgovine Hrvatske Zlatica Štulić slaže se sa svojim sindikalnim kolegom Severom da su brojke poražavajuće, da ove naknade obuhvaćaju premalo korisnika.

- Nakon što ostanu bez posla i završe na birou, ljudi postaju socijalni slučajevi - ocjenjuje Štulić. Njihov svjesni ulazak na crno tržište rada u tim okolnostima ne može im se ni zamjeriti, opći je dojam.

Poput nezaposlene ekonomske tehničarke Ivane, i drugi na spomen potpora za nezaposlene odmah i jedino navode naknade s biroa nakon prestanka radnog odnosa.

U HZZ-u, pak, ističu da se podaci izneseni na sjednici GSV-a odnose na korisnike novčane naknade i da se radi o pravu u vrijeme nezaposlenosti. Objašnjavaju kako je cilj novčane naknade pružiti materijalno-pravnu zaštitu u vrijeme nezaposlenosti onim osobama koje nisu mogle utjecati na ulazak u nezaposlenost.

- Prema Zakonu o posredovanju i pravima u vrijeme nezaposlenosti, pravo na novčanu naknadu u vrijeme nezaposlenosti ostvaruju osobe kojima radni odnos nije prestao njihovom krivnjom ili voljom. Pravo na navedenu naknadu imaju osobe kojima je ugovor o radu prestao zbog poslovno uvjetovanog otkaza, isteka ugovora o radu na određeno vrijeme, stečaja poslodavca, otkaza zbog krivnje poslodavaca ili osobno uvjetovanog otkaza, uz uvjet da su radile najmanje devet mjeseci u posljednja 24 mjeseca prije prijave u evidenciju nezaposlenih. Pravo na novčanu naknadu ostvaruju i osobe nakon prestanka obavljanja samostalne djelatnosti - ističu u HZZ-u.

Ovisno o ukupnom vremenu provedenom na radu utvrđuje se pravo na novčanu naknadu u trajanju od 90 do 450 dana. U Zavodu dodaju da su od toga ograničenja prava izuzete osobe koje stječu “pravo na trajnu novčanu naknadu”, osobe koje su radile najmanje 32 godine i kojima nedostaje manje od pet godina do ostvarenja prava na starosnu mirovinu.