Mozaik
PLANINARSKI PIKNIK U BARANJI

Prošetali ritovima
Objavljeno 19. lipnja, 2017.

Duže smo razmišljali kako završiti proljetne planinarske šetnje našim zavičajem. I odlučio sam. Idemo u subotu u Baranju do Zlatne Grede. Ne na adrenalinski park, to smo vidjeli, nego prošetati ritovima i šumama uz Dunav.

Odmah moram reći, sve bi to bilo teško izvesti bez pomoći naše planinarke Ankice,koja živi i radi u neposrednoj blizini tog Baranjskog mjesta.

Iznenađen sam bio odazivom planinara i ljubitelja prirode. Više od 70 planinara krenulo je autombilima na subotnju šetnju. Drago mi je bilo vidjeti lijep broj djece. Mislim da se ne moramo brinuti za planinarsku budućnost.

Vrijeme je daleko od proljetnog, pravo ljeto. No nitko se ne obazire na to. Dovezli smo se i okupili na prostoru velike crpne postaje i muzeja starih crpki, kojom se regulira količina vode u Dunavu i Kopačkom ritu. O povijesti tih velikih i važnih crpki saslušali smo kratko predavanje voditelja stanice.

Krećemo u šetnju. Ankica je na čelu duge kolone. Hodamo nasipima, lijepim livadama i šumama. Za dva sata smo na Dunavu. Kao i uvijek, Dunav moćan, ali ne toliko plav, ali nama uvijek drag. Odmor, gacanje i kupanje u ugodno toploj vodi. Povratak u bazu, sunce upeklo. Nema kuknjave. Ima i komaraca, ali podnošljivo. U našoj bazi nas već čeka zapaljena vatrica i veliki roštilj. Sjenica sa stolovima i lijepo uređena livada. Za naše planinarske pionire pravi planinarski šator. U ponudi su i dva kanua za nezaboravnu vožnju kanalima s rascvalim lopočima. Kako je lijepo vidjeti ozarena i sretna lica velikih i malih planinara. Svatko je nečim zabavljen.

Miomirisi s roštilja, čašica aperitiva i objed kakav se pamti. Ankica se potrudila da prefinim kolačima zaključi naše druženje. Svaka joj čast i hvala, na pažnji koju nam je posvetila!

Na povratku kratki obilazak Tikveškog dvorca. Pozdrav s dragim prijateljima i povratak u naš grad.

Na kraju moram reći - sretan sam da smo uživali u malim stvarima, koje su tu, kraj nas. Samo se treba malo potruditi i dohvatiti ih. No uvijek je bitna i ta ljudska sinergija htijenja da se nešto uspije. Pitanje je kako bi naš piknik izgledao da nisu potegnuli i Miro br. 2, Stanko, Milijan, Ivan i drugi. Mi planinari znamo što znači pomoći jedan drugom. Zato, hvala vam. Miroslav Slovaček

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana