Pradomovina kopra je Perzija i istočna Indija. Dobro je poznata biljka svim starim civilizacijama, pa i Egipćanima, kod kojih je u grobnicama kod Tebe iz vremena 1500 g. pr. Kr. u glinenoj posudi zrna žita pronađena i grančica s plodom kopra.

O kopru postoji niz starih izreka koje dosta govore o njegovoj moći. Onima koje noću muče strašni snovi, koji nemirno spavaju, hrču, ili u polusnu skaču iz kreveta, treba pod glavu staviti svežanj lišća od kopra, bio je jedan od uobičajenih savjeta.

Kopar je jednogodišnja mirodijska biljka, visine do jednog metra koja ima okruglu glatku, tamnozelenu, bjelkasto-prugastu i nježnoplavkasto pjegastu stabljiku. Dvostruko perasti listovi plavkasto su zelene boje. Cvjetni štitac je žut, veliki i plosnat bez povojnih listića. Plodovi su jajoliki i rebrasti, smeđe boje.

Kopar cvate u srpnju i kolovozu. Aromatična je mirisa i okusa, a uzgaja se u vrtovima i na poljima. List i cvjetovi skupljaju se u vrijeme cvatnje, a plod u rujnu. Zapadna pučka medicina rabi kopar kao antispazmotik, diuretik, karminativ, laksativ, narkotik, stimulans, sedativ, stomahik, za liječenje bolesti bubrega i urinarnih putova, digestivnih bolesti, glavobolje, gluhoće, grčeva, gušterače - za bolji rad, kašlja, nesanice, neuroze, napuhanosti, skleroze, srčane aritmije (zajedno s komoračem), tumora, varikoznih vena, zatvora, za jače izlučivanje mlijeka, želučanih bolesti, žutice, izgubljenog apetita, zadaha iz usta. U kuhinji se korisiti kao začin, za pripremu osvježavajućeg čaja, te za ubode insekta. Eterično ulje kopra rabi se kao insekticid, a tinktura kopra od sjemena koristi se kod gripe, grčeva te poremećaja probave.

Ljekovito djelovanje kopra u pučkoj medicini dosta se razvilo tako da su njegova svojstva dopunjavala i ostalim ljekovitim sredstvima, kao što je med, koji se dodavao čaju od kopra za liječenje plućnih bolesti, zatim vino, u kojemu se močio ili kuhao plod kopra za smirenje živaca, a ako bi se popilo prije spavanja - kod raznih nesanica.

Kopar je kućni lijek za niz bolesti s dugogodišnjom tradicijom uporabe, u kojoj je najpoznatija ženska uporaba kopra: poznato je poticajno djelovanje na mliječne žlijezde, poželjno kod dojilja; za izazivanje mjesečnog ciklusa; kod grčeva koji se javljaju kod dojenčadi jer ih umiruje i otklanja. Kopar je izvrstan lijek ako ga uzimamo sam ili s ostalim njemu srodnim karmativnim biljkama kao što su komorač, kim, aniš kod bolesti kao što su meteroizam, aerofagija, napuhanost, kao i kod bolesti crijeva, želuca, jetre, bubrega i žgaravice (dovoljno je u ustima žvakati kavenu žličicu sjemena i gutati slinu). On je i detoksikant koji čisti krv i jača srce (uzimamo ga kao začin ili čaj u pročišćavanju krvi i organizma), srčani tonik, jer jača i krijepi srčani mišić. Može se koristiti i kao dijaforetik i diuretik (ako pijemo vruć čaj, izaziva jače znojenje i mokrenje te njegovo ljekovito svojstvo i djelovanje koristimo kod prehlade i gripe ta raznih upalnih stanja kod kojih je potrebno pojačati izbacivanje svih štetnih tvari iz organizma). Rabi se kao tonik za jetru (kod oslabljenog rada i kod žutice), a digestivno djelovanje kopra koristimo kao začin koji dodajemo raznim dijetalnim jelima, a svrha im je da potiču rad želuca i crijeva. On je i sredstvo koje brzo umiruje jaku štucavicu i sklonost povraćanju. Čajnim napitkom liječimo pak hemoroide.