Magazin
IN VINO VERITAS

Baranjske vinarice i vinogradarice:
Ženska mašta vinu sve prašta!
Objavljeno 17. lipnja, 2017.
Tko su one i što kazuju o svom životnom pozivu?

Iz mjeseca u mjesec u Baranju stižu nova priznanja koja potvrđuju da su u regiji između Dunava, Drave i Mađarske odlična vina, prepoznata i pijena ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu.

Pregršt su zlata baranjski vinari osvojili na nedavno održanim Danima vina i turizma Osječko-baranjske županije, gdje je najboljim vinom ocijenjena predikatna graševina izborne berbe 2015. godine karanačke Vinarije Svijetli dvori, a nedavno je u Baranju stiglo još jedno veliko priznanje, osvojeno na londonskom Decanter Word Wine Awards, najutjecajnijem i najrespektabilnijem ocjenjivanju vina u svijetu, koje organizira mjesečnik Decanter, svojevrsna biblija svjetskih znalaca i vinskih zaljubljenika, koju čita više od pet milijuna vinskih štovatelja diljem svijeta.

Komisija sastavljena od vrhunskih poznavatelja vina kušala je, gotovo nevjerojatnih, 17.320 uzoraka, među kojima i Zeleni silvanac berbe 2015. godine, proizveden u podrumima obitelji Kolar u Suzi. To je samo dio (ovogodišnjih) baranjskih vinarskih priča, koje se ponavljaju iz godine u godinu, a kako stvari stoje, tako će biti i ubuduće.

KINGA I SIBILA

Među Baranjcima, ali i ostalim stanovnicima Hrvatske, dugo je vladalo mišljenje kako je bavljenje vinarstvom posao predodređen za muškarce. I ne samo to. U nekim krajevima se, na neki način, ženama branilo, primjerice, dolaziti u podrume na proslavu dana svetog Vinka, zaštitnika vinara i vinogradara. No, u posljednje vrijeme ovakvi ili slični stereotipi polako padaju u zaborav. Dokaz su upravo poznati baranjski vinari, koji su dio posla vezan uz vino prepustili - ženama. Pripadnice ljepšeg spola tako su postale svojevrstan zaštitni znak baranjskih proizvođača. Bilo da je riječ o suprugama ili kćerima enologinjama, sve ih je više koje s muškarcima ravnopravno sudjeluju u diskusijama o vinima, predstavljaju ih 'širokim narodnim masama', ali i uživaju u zlatnim kapljicama. Većina su, doduše, članice vinarskih i vinogradarskih obitelji, ali su se same odlučile nastaviti obiteljski posao i tradiciju. Bez obzira na to što su žene.

Krenimo od obiteljske Vinarije Kolar i njezina, podruma odnosno kušaonice u Suzi. Već godinama se na štandovima Vinarije Kolar pojavljuju Kinga i Sibila, kćeri poznatog baranjskog vinara Lajoša.

- Drago mi je što su tako odlučile i nastavile s obiteljskom tradicijom. Da to nisu učinile, sigurno se ne bismo bavili vinogradarstvom i vinarstvom ovakvim intenzitetom - priča otac Lajoš, napominjući kako su obje vrsne poznavateljice vina.

Kinga je uz redovne obveze i posao uspjela završiti i višu školu za vinogradarstvo, vinarstvo i voćarstvo u Požegi, pa je u obitelji trenutačno najstručnija što se spomenutog tiče. Prepričavajući događaje s raznih predstavljanja vina, tata Lajoš u polušali kaže kako je primijetio da su vinski štandovi na kojima su žene posjećeniji, što pripisuje 'muškoj psihi'. No, priznaje kako je riječ samo o 'šali maloj', budući da iza štanda, ipak, stoje osobe koje o vinu nešto znaju, tvrdeći kako žene puno bolje mogu procijeniti vino nego muškarci. Uz sve to, njegove su kćeri, kao i supruga, čvrsto odlučile ostati u ovom poslu. Stoga se svakodnevno educiraju, stječu nova znanja i 'prate utakmicu'.

KRISTINA PINKERT

Lajoševe kćeri ne misle napuštati rodnu grudu, kao ni Kristina Pinkert, svojevrsni zaštitni znak Vinarije Pinkert. Otac Zoltan također ističe da je Kristina njegova desna ruka. Puno mu znači što je odlučila prihvatiti ovaj poziv. Naglašava kako je od malih nogu vezana uz vinograde i podrum, pa se tome potpuno i posvetila, te dodaje kako je posljednjih godina jako uznapredovala.

- Volim Baranju i obiteljsku tradiciju i mislim da radim dobro - objašnjava Kristina razloge zašto se nije okrenula nečem drugom i ostala u Suzi.

Na upit bi li se preselila negdje dalje, odgovara potvrdno, ali samo uz uvjet da na neko drugo mjesto ili u neku drugu državu može preseliti obiteljske vinograde. Dakle, ostaje u Baranji.

- Najjači ostaju. Nažalost, malo nas je, no valjda će se situacija promijeniti - optimist je Kristina.

Skoknimo i do Karanca, gdje su dvije obiteljske vinarije i kušaonice. Jedna je ona u sastavu obitelji Sabo, čije su članice najmlađe u cijeloj priči. Andrea i Anastazia svoju budućnost vide upravo u obiteljskoj kušaonici vina, premda su obje završile fakultete. Andrea marketing na osječkom Ekononskom fakultetu, a Anastazia agroekonomiju i vinarstvo.

- Rijetkost je u baranjskim mjestima da dvije fakultetski obrazovane osobe ostanu kod kuće i nastave višestoljetnu obiteljsku tradiciju. Stoga, nema sretnije osobe od mene - kaže njihov otac Atila.

Sestre Sabo nisu bazirane samo na kušaonicu. Može ih se vidjeti i na brojnim ocjenjivanjima i predstavljanjima vina.

JULIJANINI DVORI

Svakako ne treba zaboraviti ni Vinariju Svijetli dvori u vlasništvu obitelji Novački. Julijana Novački-Seleši rado će goste upoznati s vrstama njihovih vina i biti desna ruka suprugu na predstavljanjima vina diljem Hrvatske.

- Bavljenje tim poslom jednostavno me ispunjava. Drago mi je kada naše vino osvoji zlatno odličje, jer je, unatoč eventualnoj dobroj godini, sve skupa veliki izazov - priča Julijana, dodajući kako se i njezina riječ prilikom proizvodnje vina sluša, doduše ne u samom vinogradu, koji ipak prepušta muškarcima.

Kaže kako vinski i vinarski posao ne misli mijenjati. Naprotiv, nastoji učiniti sve kako bi njihova vinarija i nadalje napredovala u ugostiteljskom smislu. Cilj joj je neprestano napredovati i u tome, zasad, vidi smisao života. Podsjeća na brojne vinske edukacije u suradnji s Vinarijom Kalazić te, u ime svih baranjskih vinarica, kaže kako ima istine u onoj narodnoj da se iza svakog uspješnog muškarca krije - žena.

Piše: Ivica GETTO

NIZ SE NASTAVLJA
Od Belja do Dunava

Još je žena u baranjskim vinskim pričama. Suzana Zovko, primjerice, glavna je enologinja Vina Belje, a već godinama vodeću riječ u ocjenjivanju vina ima dr. sc. Ivana Alpeza iz Hrvatskog zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo, predsjednica ocjenjivačke komisije na brojnim ocjenjivanjima, pa tako i onom u okviru osječko-baranjskih Dana vina ili Gator-festa. Marina Šašlin, pak, vlasnica je cafe-bara Barique na spomen-kompleksu Batinske bitke. Uz prekrasan pogled na Dunav, naime, njezin se ugostiteljski objekt odlikuje upravo bogatom vinotekom.(I.G.)

JASNA ANTUNOVIĆ TURK: GRAŠEVINA S PLATINASTOM NAGRADOM DECANTERA

U ZAGRLJAJU DUNAVA, VINOVE LOZE I ŽENSKE DUŠE

Teško da je bilo moguće pronaći bolji trenutak za priču o slavonskim i baranjskim ženama - vinaricama od ovoga danas. Naime, upravo su naše vinarice nedavno u središtu pažnje zbog nevjerojatnih uspjeha koje su pobrale na najprestižnijem svjetskom ocjenjivanju vina - londonskom Decanter World Wine Awards 2017.

A na tom je ocjenjivanju Jasna Antunović Turk osvojila platinastu medalju za vino Graševina Premium 2013. S osvojenih 95 bodova (od 100 mogućih) ova je graševina, nastala u Erdutskom vinogorju, ove godine u Londonu proglašena i najboljim vinom u kategoriji te najboljim hrvatskim bijelim vinom.

U razgovoru za Decanter Jasna je izjavila: “Izvrsna berba 2013. dala je zdravo grožđe kojim sam mogla raditi nešto dužu maceraciju, hladnu fermentaciju u inoks-tanku te nakon toga 20 mjeseci školovanja i dozrijevanja vina u bačvi od slavonskoga hrasta. Time sam dobila kompleksno i duboko vino, elegantno i kremasto, ali i dalje svježe, aromatski zanimljivo na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini - i začinjeno nenapadnom ženstvenošću. Graševina 2013. ima zagasitije tonove, a odležavanjem je dobila punoću i zaobljenost. Kristalno čiste je boje zlata, okus je intenzivniji i duži, s više toplih, cvjetnih nota i aroma zrelog voća.”

- Bio je to šok za mene, kada su iz Decantera javili o nagradi. Svakako mi je to najveće postignuće od 2004. kada sam posadila vinograde i 2009. godine kako sam izgradila vinariju. Taj kraj je prošao rat i bio je prilično devastiran. Povratak i velika ulaganja doživjela sam kao svojevrstan pionirski pothvat kako bi se preobratila situacija na tom području. Nakon toliko truda, brige i pažnje ova nagrada bila je kruna. Dokazuje mi da svojim radom nisam pogriješila niti s područjem u kojem se bavim proizvodnjom vina, a ni s profesijom. Vrlo mi je drago što sam uspjela kao žena sa svojim vinom, ali i zbog toga što je ovaj uspjeh došao s graševinom nastalom u Erdutskom vinogorju - ističe Jasna.

Obiteljsku tradiciju u proizvodnji vina Jasna Antunović Turk naslijedila je i podigla na višu razinu najprije sadnjom sedam hektara novih vinograda 2004. godine, na južnim padinama Daljske planine, a potom i gradnjom nove vinarije s kušaonicom u Dalju 2009. godine.

Vinarija Antunović je tzv. butik-vinarija, jer godišnje proizvodi pedesetak tisuća boca vina. Jasna kaže kako će i povećanje proizvodnje ići do najviše stotinjak tisuća boca, što je posao koji ona može potpuno kontrolirati, kako u vinogradu, tako i u enološkom dijelu proizvodnje. Tri četvrtine površina vinograda čine bijele sorte - graševina, chardonnay, zeleni silvanac, muškat ottonel i plemenka, a crne - crni pinot, cabertnet franc i cabernet sauvignon.

Ženska nota u vinogradarskoj i vinarskoj proizvodnji, a to Jasna Antunović često naglašava, vrlo je važna. Vidljivo je ističe i na svakoj boci svojih vina, gdje stoji napis: U zagrljaju Dunava, vinove loze i žene.

Na pitanje što je to što vinarice čini drukčijima od muškaraca, Jasna kaže kako je u njezinu slučaju za stvaranje čitave vinske priče itekako bila bitna ženska ustrajnost i odlučnost.

- Mislim da je poseban ženski način pristupa grožđu i vinu, kao tvari iz koje se nešto stvara, kreira. Držim da nije slučajno što smo mi žene dominirale i na primanju nagrađenih vinara kod osječko-baranjskog župana prije nekoliko dana. Kada se doista malo analizira tko u našim vinarijama kreira vina, mnogi bi se iznenadili kada bi vidjeli da je tu doista mnogo žena. Gospođa Vera Zima je u Iločkim podrumima, Ivana Nemet u Orahovici, Suzana Zovko u Belju, Kinga i Sibila u vinariji Kolar, Kristina Pinkert... Vina sve više prelaze u ruke žena, možda i zbog toga što se vinima daju pomalo ženske osobine - pojašnjava Jasna, priznajući da će, ipak, uskoro dobiti novu educiranu snagu u sinu koji se vraća s Agronomskog fakulteta u Zagrebu.

I nakon izuzetne svjetske nagrade Jasna nastavlja mirno, uporno i skromno raditi. Stekla je i dosad već solidnu tržišnu poziciju za svoja vina, a nagrada ju može samo popraviti. (I.MIKULIĆ)

Možda ste propustili...