Nakon svega viđenog i čutog može li se zaključiti kako je dogovorom HDZ-a i HNS-a postignuta stabilnost Vlade, ali i šire, politička stabilnost, kako to kaže Plenković? Može li ovakva stabilnost biti dugoročna, o čemu to ovisi?
- Teško je procjenjivati što će se događati u nešto dužem razdoblju, na primjer u vrijeme izbora za Europski parlament, u proljeće 2019., ili potkraj te godine, u vrijeme prvog kruga predsjedničkih izbora, ali do tada valja očekivati političku stabilnost. HDZ je donio stratešku političku odluku da održi ovaj saziv Sabora, da svojim biračima dokaže kako ima visok koalicijski potencijal i kako može uspostaviti kompromis s centrističkim partnerima, čak i onda kad su uvjeti za postizanje takva kompromisa jako nepovoljni. Ova vlada će u europskim okvirima biti posve normalna vlada umjerenog političkog centra, a takve vlade dominiraju unutar EU. Hrvatska je u demokratskoj konsolidaciji, koja će biti postignuta onda kad postane normalna koalicijska suradnja svih stranaka koje pripadaju ustavnom luku, napravila važan korak, a sad ostaje samo da se jednom vidi je li moguća i velika koalicija HDZ-a i SDP-a.
O ovoj vladi mnogo toga ovisi. Bude li ona pragmatična i uspješna, dat će velik politički doprinos demokratskom razvoju Hrvatske, a stabilna će biti već po tome što partneri zapravo ne mogu jednostavno “pobjeći” iz nje.
KOMPATIBILNI STAVOVI
Koliko je ovakvo preslagivanje na političkoj sceni (HNS + HDZ) važan iskorak prema nekoj novoj političkoj paradigmi, da tako kažemo, kakvu do sada nismo imali, koja umjesto ideoloških prijepora zagovara pragmatičnu suradnju bez obzira na svjetonazorske razlike?
- Pragmatična suradnja političkih stranaka ipak nije moguća, bez obzira na svjetonazorske razlike. Moguća je suradnja liberala i konzervativaca ili demokršćana, jednako kao što su moguće suradnja socijalista i demokršćana ili liberala i socijalista. Nema pragmatične suradnje izvan ustavnog luka, izvan onog političkog prostora u kojem se pretpostavlja da je demokracija takav sustav vladavine većine u kojem su manjine zaštićene. Također, takve suradnje nema izvan prostora u kojem se pretpostavlja da svaka vlast mora biti kontrolirana i ograničena te da nije dopušteno bilo kakvo presizanje nositelja političke vlasti preko ustavnih ograničenja. Takva pragmatična suradnja moguća je samo među strankama koje inzistiraju na ostvarivanju načela vladavine prava, i na čvrstom proračunskom ograničenju.
Liberali smatraju da svakom pripadniku društva pripada pravo na sudjelovanje u diobi dijela javnih dobara i rezultata društvenog napretka, već samom pripadnošću društvu, a demokršćani da ekonomija mora biti organizirana tako da se prijateljski odnosi prema obitelji i majčinstvu i da se osigura temeljna socijalna sigurnost svih pripadnika društva. I jedni i drugi misle da društvo mora osigurati jednake temeljne šanse svim svojim građanima, a da svaki građanin snosi odgovornost za svoju egzistenciju. Demokršćansko načelo supsidijarnosti i liberalni princip dekoncentracije države međusobno su kompatibilni. Čak i o društvenoj regulativi, europskim vrijednostima i konceptu održivog društvenog razvoja liberalni demokrati i demokršćani imaju kompatibilne stavove.
Kako komentirate “žrtvovanje” ministra Barišića? Može li se s Blaženkom Divjak kurikularna refroma pomaknuti u pravom smjeru ili bi tu moglo biti problema ako HNS u tom segmentu bude zagovarao neke svoje ideje, kako je to najavio Predrag Štromar?
- Koaliranje je, kao i politika općenito, umijeće mogućega. Već neko vrijeme pokazivalo se da je ministar Barišić uteg Plenkovićevoj vladi, i bilo je logično da će on u prvoj rekonstrukciji, koja će biti rađena voljom vladajuće koalicije, morati otići. Posve je logično da premijer nije smio dopustiti da ministar padne zbog opozicijske interpelacije, ali formiranjem koalicije s liberalnim demokratima odnosi u parlamentarnoj većini su se promijenili, i bilo je lako predvidjeti da će ministar Barišić na elegantan način biti “rekonstruiran”.
Logično je da je HNS inzistirao na Ministarstvu znanosti i obrazovanja, a reforma obrazovnog sustava može biti važan argument kojim će se jednog dana mjeriti uspješnost Plenkovićeve vlade. Liberali su odlučili uzeti tu reformu u svoje ruke kako bi osigurali optimalnu zaštitu načela sekularnosti u obrazovnom sustavu, a koalicijska suradnja bit će korektiv koji će spriječiti da ta reforma previše potpadne pod utjecaj koncepta civilnog društva i pretjerane fleksibilizacije obrazovnog sustava.
Brak HDZ-a i HNS-a naišao je na žestoke kritike svih iz oporbe. Dojam je da se pretjerano dramatizira, kao da je izdaja u pitanju, da su to crni dani za demokraciju i sl. Zašto takvi crni tonovi...?
- Moj osobni problem u interpretaciji ove koalicije činjenica je da je ja u javnosti zagovaram već deset godina, otkad je, nakon izbora 2007. godine, tadašnji šef HDZ-a Ivo Sanader imao problema u sastavljanju političke većine, a Hrvatska je ulazila u razdoblje vrhunca pristupnih pregovora s Europskom unijom. Već je tada bilo šanse za suradnju demokršćana i liberalnih demokrata, koji su podjednako snažno, a daleko snažnije nego drugi partneri u političkoj areni, zagovarali europeizaciju Hrvatske. Već tada se činilo da HDZ i HNS međusobno imaju više dodirnih točaka nego što su ih te stranke imale sa strankama s kojima su bile u koalicijama. Da je tada formirana takva vlada, ona bi sigurno bila uspješna, a bila bi i garant sprječavanja korupcije na visokoj razini, jer koalicijski partneri uvijek jadni drugima “gledaju pod prste”. Hrvatska bi s takvom vladom brže ušla u EU, bila bi bolje pripremljena za članstvo nego što je to bila s Milanovićevom vladom, izbjegla bi onu nesretnu epizodu četiri godine zaoštravanja društvenih sukoba i nametanja paradigme “ili mi - ili oni”.
Vezano uz prethodno pitanje - kakva će zapravo u sadašnjem odnosu snaga biti pozicija oporbe? Bili su (većina) za nove izbore...?
- Centristične vlade uvijek imaju opoziciju i na desnici i na ljevici. Da se odlučio na raspisivanje novih izbora ili formiranje manjinske vlade bez centrističkih partnera, ali i da je ostao u koaliciji sa sve više desno profiliranim Mostom, Plenković bi postupno gubio prostor centra i postajao zatočenikom desne retorike. Desnica se tek počinje konsolidirati i uskoro će se vidjeti koliko su njezini stvarni potencijali (ali ne prije izbora za EU parlament). Kriza na ljevici, međutim, neće trajati vječno, sadašnje vodstvo SDP-a morat će naći načina kako da ovlada otporom Milanovićevih lojalista i počne ozbiljno djelovanje u političkoj areni, pri čemu će se neizbježno kriza europske ljevice reflektirati na njihove političke šanse.
KRIZNO UPRAVLJANJE
Zaključno - hoće li se na kraju smiriti tenzije? I kakvi su novi problemi mogući koji bi poremetili novi ustroj Vlade? Što s Agrokorom, Inom..., to su potencijalna minska polja?
- Čini se da se Vlada pripremila za nekoliko problema. Jedan je kriza koju je generirao Agrokor, i pritom se čini da je Vlada vrlo realna u procjeni da će se posljedice krize jače osjetiti tek krajem ove i početkom iduće godine. Imenovanjem iskusnog diplomata, ali i čovjeka svog najvišeg povjerenja u MUP premijer Plenković poslao je nekoliko poruka: jedna je vezana uz procesuiranje eventualnog kriminala u Agrokoru, druga uz pristupanje schengenskom sustavu, a treća uz očekivanje skore presude arbitražnog suda o razgraničenju sa Slovenijom i incidenate koje bi Slovenija nakon toga mogla organizirati.
Imenovanje odličnog makroekonomista ministrom okoliša, ali i energetike govori o tome da Vlada ozbiljno misli i s projektom renacionalizacije Ine, ali i s izgradnjom LNG terminala. Čini se da je podjela u ekonomskom resoru vrlo jasna: ministar Zdravko Marić radi na pripremi hrvatskog ispunjavanja kriterija za članstvo u monetarnoj uniji, potpredsjednica Dalić je fokusirana na Agrokor, a ministar Ćorić na Inu i LNG. Čini se kao dobar plan kriznog upravljanja.(D.J.)
Davor Gjenero, politolog i nezavisni politički konzultant
SLAVEN LETICA
Cilj opravdava sredstva
Da bismo odgovorili na pitanje je li, kratkoročno i dugoročno promatrano, ponuda unosne (za foteljaše HNS-a) koalicijske ponude HNS-u mudra, razumna, ili bar lukava odluka Andreja Plenkovića, potrebno je analizirati niz kreativno destruktivnih odluka koje je Planković donio od raspisivanja (16. srpnja 2016.) i održavanja (11. rujna 2016.) saborskih do raspisivanja i održavanja lokalnih izbora.
Evo tih odluka: Prvo - donio je odluku da HDZ na saborske izbore ide samostalno, a pravaške je glasove pokušao i uspio privući stavljanjem na izborne liste pravaša-suverenista-orbanista novog doba Brune Esih i dr. Zlatka Hasanbegovića. Drugo - psihozu stalnih moralnih i političkih ucjena i političke nervoze koje su u javnost (više) i u vrh (manje) unosili vođe Mosta riješio je tajničkom “sječom ministara” kojom je, na prvu i površnu pomisao, smanjio postizborni koalicijski potencijal HDZ-a. Treće - na lokalnim izborima svjesno se odrekao Brune Esih i dr. Zlatka Hasanbegovića, čime je na simboličkoj razini dao do znanja da njegov (kao, uostalom, i Tuđmanov) HDZ ne računa i ne treba krajnu desnicu. Četvrto - kad su svi argumenti govorili u prilog novih prijevremenih izbora po logici “što prije, to bolje”, Andrej Plenković žrtvovao je skandalima poljuljanog topa (ministra dr. Pavu Barišića), i još nekoliko visokih činovničkih položaja kako bi na duži rok HNS učinio vlastitim vazalom, jer je malo vjerojatno da će stranke ljevice poželjeti koalirati sa strankom bez birača, vjerodostojnosti i lojalnosti.
Osim što je “zakapario” moralnog gubavca (HNS) Andrej Planković sačuvao je bez nepotrebnog rizika vlastiti premijerski položaj, a razveselio je i Europsku komisiju koja u Hrvatskoj traži politički stabilnog i vjerodostojnog ortaka u ovim teškim EU vremenima.
Pet-šest mjeseci stabilnosti i saborskog mira omogućit će vrhu da se: (a) uhvati u koštac s Agrokorom, (b) sačuva ili poboljša kreditni rejting i izvrši reprogram javnog duga, (c) psihološki osnaži vjerodostojnost na jugoistoku zemlje nakon odluke EU-a o financiranju Pelješkog mosta, (d) usvoji na vrijeme dugoročno održivi državni proračun, (e) pripremi se za različite - povoljne i nepovoljne - rezultate procesa šestorici pred Haškim sudom i nekolicine međunarodnih arbitraža (Savudrijska vala, INA-MOL), (f) započne ozbiljan rad na reformama zdravstva, zdravstvenog osiguranja, školstva, mirovinskog sustava, itd.
Uzimajući u obzir povijest dolaska i opstanka na stranačkoj i državnoj vlasti Andreja Plenkovića, s trunčicom pretjeravanja mogli bismo kazati kako se njegova filozofija i praksa vladavine temelji na - makijavelizmu. Mog čitatelja ne trebam posebno podsjećati da je makijavelizam popularno protumačena i primijenjena političko-vlastodržačka filozofija koja se temelji na glasovitom djelu Niccoloa Machiavellija “Vladar”, objavljenom 1513. godine.
Umijeće manipulativne vladavine polazi od uvjerenja kako su ljudi općenito, posebice političari, sebični, pohlepni, nečasni, podli i kukavni. U odnosu na takve ljude i ljudske prirode, potpuno je razložno i opravdano - da bi se došlo ili opstalo na vlasti - služiti se prepredenošću, lažima, laskanjem, obmanama, prijetnjama, ucjenama. Temeljno je geslo makijavelizma, u našem slučaju ANDREJIZMA: “Cilj opravdava sredstva!”.
Andrej Plenković očito je dobro proučio i spoznao običaje srca i uma vođe HNS-a. Jedino time mogu objasniti njegovo uvjerenje da odluka Predsjedništva HNS-a ne znači mnogo i da će Središnji odbor te stranke glasovati za koaliciju s dojučerašnjim “mrskim neprijateljem”.
Zaključit ću ovako: četrdesetak i nešto dana nakon što je briselski umnik, hrvatski i europski političar i karijerni diplomat Andrej Plenković trijumfalno okončao usamljeničku (nitko mu se nije usudio izići na megdan) bitku za vrhovnika HDZ-a, bijah pozvan u HTV-ovu emisiju “Otvoreno”, u kojoj se divanilo o njegovoj viziji te velike, hibridne, državotvorne stranke. Kako uopće ne volim razgovarati, zapravo spekulirati, o bilo kojoj temi ako ne vladam činjenicama, novom predsjedniku HDZ-a poslao sam SMS zamolbu da mi ukratko napiše ima li on viziju stranke koju vodi, kako vidi svoje stranačko i državničko poslanje-misiju. Evo što mi je odgovorio 29. kolovoza 2016.: “Moja je misija preobrazba HDZ-a, ali i političkog ozračja u zemlji. Riječ je o dubinskom i dalekosežnom pothvatu. Percepcija tog napora bit će, naravno, sporija, ali će se svi prilagoditi. Moj leadership (hrvatski, vodstvo, nap. a.) nije da se prilagođavam uhodanim stereotipima, nego da postavljam nove standarde”. Neke “nove standarde”, bar kad je praksa koaliranja, doista je i postavio!
Dr.sc. Slaven Letica, sveučilišni je profesor, ekonomist, publicist i analitičar društvenih fenomena.
MLADEN VEDRIŠ
Hrvatska - može li i hoće bolje? Aktualno, poglavito političko i društveno stanje u Hrvatskoj raritetno je zanimljiva situacija koja daje za pravo i optimistima i pesimistima.
Optimisti mogu zabilježiti u svoju korist da je (konačno) ostvarena politička stabilnost izražena u većinskom broju mandata u Saboru te obavljenom rekonstrukcijom Vlade RH. Pesimisti mogu zaključiti da, sada već višegodišnje razdoblje političke nestabilnosti i turbulencija, karakterizirano nizom izbornih događanja u više krugova, tek je zatišje (predah) gdje će se takva događanja nastaviti imajući na umu heterogenost aktualno ostvarene parlamentarne većine.
Politički realisti zapitat će se što se zapravo u realnom životu (ne) događa. Aktualno promatrano: dobrim dijelom autonomno se ostvaruju solidni rezultati u turističkoj sezoni koja počinje, cijena kapitala globalno promatrano i dalje je za dužnike na povoljnoj razini, cijene energije stagniraju i ne ugrožavaju standard građana i konkurentnost nacionalne ekonomije. To je - danas. Još nešto malo dobrih sportskih rezultata - i gotovo da je počelo ljetno opuštanje.
Ali, kako je poznato - vrag je u detalju, a detalj je ovdje činjenica da su vremena u kojima živimo izuzetno turbulentna ne samo unutar naših granica, nego i u Uniji i globalno. A svaka brza refleksija tih vanjskih zbivanja na naša unutrašnja događanja može za nas biti pravo nevrijeme s olujnim udarima. Nova EU konfiguracija s rezultatima izbora u Francuskoj, Velikoj Britaniji..., vode prema drugačijem ustroju EU-a, a to znači Europskoj uniji više brzina s manje sredstava i pozornosti za one iz drugog reda i nižeg stupnja brzine. Odluke iz (ne)dalekog SAD-a utjecat će na visinu kamatnih stopa, što će posebice biti važno za one s visokim kreditnim obvezama. I tako redom, a globalizacija stiže u realnom vremenu, nešto poput filmskih premijera koje se danas održavaju simultano u svim dijelovima svijeta - integralnim dijelovima zajedničkog tržišta.
Uz te eksterne fenomene tu su i oni domaći: kako prevladati krizu Agrokora, tko će platiti gubitke i deficite i kako sačuvati onaj dio te tvrtke koji može i u budućnosti biti konkurentan i uspješan, a istovremeno je bitan i integralni dio nacionalne ekonomije, pogotovo u realnoj sferi s naglaskom na poljoprivredu i prehrambenu industriju.
Tko vodi računa o tome da je hrvatski izvozni potencijal već godinama i godinama na začelju EU-a, nešto bolji od onoga na Cipru, ali već slabiji od onoga iz Bugarske i Rumunjske. Da o Sloveniji i Češkoj ne govorimo i ne pišemo. Koliko se BDP per capita (čitaj: a tada i životni standard građana) odmaknuo onome u Hrvatskoj. Kako produžiti korak i dostići te razlike, ne one iza Austrije ili Nizozemske, što će biti posao i izazov za neke buduće generacije.
Pridonose li tome, i u kojoj mjeri, aktualne političke i društvene rasprave? Jesu li u tom istom kontekstu događanja prisutni svijest i znanje, organizacijske sposobnosti i poznavanje svijeta potrebni za ostvarenje strategije zaokreta?
Razmišljajući i pišući o ovim, kako smo početno konstatirali, fenomenima, teško se oteti dojmu da se povijest ponavlja, tek u ponešto izmijenjenim oblicima. Tako je pred početak II. svjetskog rata iz Casablance, tada sjedišta novinara iz cijeloga svijeta, gotovo jednoglasno odašiljana poruka: stanje je krajnje ozbiljno, ali još uvijek nije dramatično. Tek je jedan novinar javio u svoju redakciju na starom kontinentu - situacija je krajnje dramatična, ali još uvijek nije ozbiljna.
Što može nas, izuzev teškog i dramatičnog čina surove agresije, a zatim Domovinskog rata, voditi prema uspjehu? Kao one nacije i društva koje su svojim ukupnim javnim politikama u svojim zemljama i u miru uspjele. Jednostavno rečeno: moderna i uspješna država u neumitnom globalnom okruženju. Hoćemo li se ovaj put konačno pokrenuti?
Dr.sc. Mladen Vedriš, profesor s Pravnog fakulteta u Zagrebu.
IGOR ČATIĆ
Nepotrebne podjele, a posao čeka Kako biste ocijenili sadašnji trenutak hrvatskoga društva? Posebno u svjetlu dogovora HDZ-a i HNS-a. Zašto se taj “brak” tako žestoko kritizira? Je li društvo zrelo da se okrene budućnosti?
- Valja poći od osnovnoga problema, a to je da premalu pozornost poklanjamo temelju svakodnevnoga života i komunikacije. To je jezik. Primjerice, u ovom trenutku ne postoji stručno prihvatljiv prijevod sveprisutne složene kratice STEM. Što prema objavljenim radovima znači: prirodna znanost, informatika, tehnika i matematika. Iza ispravnoga prijevoda kriju se i mogući strateški pravci razvoja Hrvatske. Isto tako, danas je sve postalo industrija i proizvod, od bankarstva do proizvodnje hrane, od kreativne i kulturne industrije do industrije namještaja.
Objektivno, Hrvatska se nalazi pred velikim izazovima. Oni su različiti. Prvi je: imamo samo jedan sektor koji ostvaruje, i to relativno previsok udio u DBP-u. To je turizam. A ni turizam ne sagledavamo u konceptu četvrte revolucije. Prema najnovijim hrvatskim istraživanjima, turizam je primjer najkompliciranijega i najkompleksnijega kiber-fizičkoga sustava. Ali nije dovoljan. Hrvatska nema stvarnu strategiju i viziju kakva želi biti. Premda su formalno napisane i izglasane brojne strategije. Koje ostaju mrtvo slovo na papiru.
Hoće li ministrica Blaženka Divjak uspjeti pokrenuti nastavak kurikularne reforma. Što je s Bolonjskim procesom? Treba li i njega revidirati?
- Uvodno, najzanimljivije je pitanje zašto je HNS inzistirao upravo na tom resoru i izabranoj ministrici? Po čemu je ona doista “nestranačka”? Treba stvoriti osnovu za odgovor. Svaka djelatnost (npr. medicina, tehnika, obrazovanje, turizam) u funkciji je društveno-humanističkih ciljeva. Koje beziznimno određuje politika. Što to znači? Potpuno je pogrješan pristup sa zastarjelom skraćenom kraticom STEM. Život zahtijeva temeljno obrazovanje kao kombinaciju STEAL + SSH. STEAL znači prirodoznanstvo, informatika, tehnika, art (umjetnost i umijeće) i jezici (formalni: matematika, logika; računalni jezici te humani jezici: vizualni i auditivni). SSH znači društveno-humanističke znanosti. U prijedlogu CKR-a u potpunosti je izostala važna sastavnica procesa razvoja osobnosti. To je odgoj. A taj nedostatak je preuzet iz Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije (SOZT).
Odgovor na ponuđeni prijedlog CKR-a vrlo je jednostavan. Na pogrješnost kurikulne reforme i njezine promicatelje ukazujem od 2012., kada sam napisao da Nacrt strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije ne odgovara potrebama suvremenoga društva. I napisao o tome izvorni znanstveni rad. Prijedlog CKR-a koji potpisuje Boris Jokić potpuni je promašaj. Cjelovita kurikulna reforma samo je jedan od 38 ciljeva SOZT-a iz 2014. godine i čini samo 2,63 % zacrtanih promjena. Cjelovita kurikulna reforma nije zakonom utvrđen pojam, ne postoji preklapajuće suglasje što je ona točno, za koga točno i kako točno bi ona trebala reformirati, i što točno. Treba voditi računa da će oni koji započnu s obrazovanjem i odgojem 2019. završiti temeljno obrazovanje početkom tridesetih, a visoko obrazovanje krajem toga desetljeća i da će raditi predvidljivo do 2080. Posebno ne postoji jasnoća je li riječ o preobrazbi postojećega školstva, ili svojevrsnoj kulturnoj revoluciji, jer nije predviđena izgradnja mladih ljudi, nego samo punjenje informacijama i brzo mijenjajućim vještinama (npr. programiranje), bez formacije.
Nekoliko podataka. Na svaku stranicu prijedloga pristiglo je oko 10 stranica primjedbi. Samo za tehničku kulturu napisana su 3,5 autorska arka. Nemoguće je ulaziti u pojedinosti. Međutim, najvažnijoj reformi za hrvatsku budućnost pristupilo se vrlo neprofesionalno. Načinjen je veliki broj formalnih pogrješaka, zaobilaženjem donesenih propisa.
Rad svakoga dužnosnika zaslužuje tzv. prvih 100 dana. Međutim, već je sada jasna jedna odrednica prosudbe. Ako se bude inzistiralo na preranoj digitalno-robotskoj poduci za sve, to će biti ozbiljan atak na hrvatsku mladež i njezinu budućnost.
Bolonjski je proces, kadrovski gledano, najbolnija točka CKR-a jer nije osigurao mehanizme kvalitete za formaciju učitelja. CKR-om se sada hoće promijeniti učenike i roditelje, a prema Jokićevu dogovoru sa sindikatima učitelje ne dirati. Strategija iz 2014. ima kao svoj 14. cilj: “Unaprijediti studijske programe dosljednom provedbom postavki Bolonjske reforme i redefinirati kompetencije koje se njima stječu.” No, taj je cilj, kao i svi ostali, zasjenjen medijskom slikom o CKR-u.
Kako ocjenjujte HAZU? Puno je prigovora toj vrhovnoj znanstveno-umjetničkoj ustanovi u zemlji. Postoji mišljenje da se rijetko oglašava o važnim pitanjima u društvu.
- Odgovaram u svojstvu voditelja Radne skupine za tehničke znanosti i informatiku (RSTZI) koja djeluje u okviru Znanstvenoga vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU. HAZU je vrhovna znanstveno-umjetnička ustanova u Hrvatskoj. Zbog financiranja, ovisna je i o odnosima s tekućom politikom. Posljednjih godina, tijekom mandata predsjednika akademika Zvonka Kusića razvila je vrlo raznovrsnu i kvantitativno široku djelatnost. Međutim, treba uzeti u obzir činjenicu da HAZU ne može reagirati na odluke na temelju dnevne politike. Njezin rad treba biti promišljen i dugoročno usmjeren.
U vezi spornoga CKR-a osnovano je posebno Znanstveno vijeće koje sada ima oko 100 članova. Prvi rezultat je objava tri knjige primjedaba i prijedloga s recenzijama istaknutih stručnjaka teoretičara i praktičara o prijedlogu CKR-a. Sastav je upravo takav kakav je predložila i predsjednica Republike. Znanstveno vijeće razdijeljeno je sada u više radnih skupina. Već je aktualiziran osnovni problem. Članovi RSTZI potaknuli su preko Radne skupine za hrvatski jezik Razred za filologiju da među ostalim zauzme stajalište prema digitalnoj pismenosti i nužnosti pridržavanja hrvatskih i međunarodnih normâ u sustavu obrazovanja. Nedvojbeno je da svijet ulazi u digitalno-robotsko doba. Međutim, na temelju znanja i spoznaja članova RSTZI ustanovljena je opasnost od pojave digitalne demencije i propadanja kognitivnih sposobnosti, ako se s digitalnim obrazovanjem započne prerano. Članovi RSTZI već su upoznali javnost s tim opasnostima. Stoga je moguć zaključak da HAZU djeluje u Hrvatskoj u okviru mogućnosti. Njezin je oprez nužan i zbog brzih političkih promjena.(D.J.)
Prof. emeritus Igor Čatić, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet strojarstva i brodogradnje