Nakon svega viđenoga i čutog, može li se zaključiti kako je dogovorom HDZ-a i HNS-a postignuta stabilnost Vlade, ali i šire, politička stabilnost, kako to kaže Plenković? Može li ovakva stabilnost biti dugoročna, o čemu to ovisi?

- HNS je svojom odlukom da podrži HDZ-ovu vladu izvukao Hrvatsku iz pat-pozicije u kojoj se našla nakon naglog otpuštanja Mostovih ministara iz Vlade prije lokalnih izbora. Koju će cijenu HNS za to platiti, tek ostaje za vidjeti te hoće li ovakva Vlada ostati stabilna na dulji rok. Vjerujem da je to moguće.

Evo jednog primjera: 1982. godine njemački liberali FDP napustili su socijaliste Helmuta Schmidta (SPD), a da bi podržali demokršćane Helmuta Kohla (CDU). Ta koalicija je potom vladala Njemačkom punih 16 godina! Hrvatska je priča za sebe, a i današnja politika značajno je drugačija od one prije 35 godina, i tek ćemo vidjeti koji će biti efekti ove suradnje.

Predsjednik HDZ-a Andrej Plenković s jedne strane vodi HDZ zasad čvrsto prema centru i pritom otpadaju nezadovoljnici s krajnje desnice (Bruna Esih, Zlatko Hasanbegović), kojima se svojom ostavkom na mjesto ministra vanjskih poslova pridružio Ivo Stier.

Plenković od prvog dana ponavlja da će njegova vlada biti vlada Andreja Plenkovića i da će ministri biti njegovi ministri sve dok imaju njegovu podršku, što je jasno demonstrirao i na slučaju Mostovih ministara, kao i na slučaju bivšeg ministra znanosti Barišića. S ulaskom HNS-a u Vladu pruža mu se prilika da provede sve što želi, bez ponovljenih izbora na kojima bi, makar bi HDZ na njima vjerojatno nešto bolje prošao nego u rujnu 2016., rezultat opet bio takav da bi se pat-pozicija samo nastavila.

Dodatna motivacija za traženje stabilnosti u ovom trenutku cijela je situacija oko Agrokora, jer bi bez stabilne vlade kao jedinog jamca izostali novi krediti upravo odobreni ovih dana kako bi cijeli sustav preživio sezonu i izbjegao stečaj. Radi se o novom pristupu politici, u kojoj se naglasak stavlja na one bitne procese zbog kojih će država ići naprijed, dok se izbjegava nametanje sporednih, ideoloških pitanja kao glavnih kočničara razvoja.

Koliko je ovakvo preslagivanje na političkoj sceni (HNS + HDZ), važan iskorak prema nekoj novoj političkoj paradigmi, da tako kažemo, kakvu do sada nismo imali, koja umjesto ideoloških prijepora zagovara pragmatičnu suradnju, bez obzira na svjetonazorske razlike?

- To je transformativni proces o kojem Planković često govori, koji bi doveo do normalizacije političke scene u Hrvatskoj i omogućio da pitanja razvoja države zamijene ona svjetonazorska koja nas samo ostavljaju još više podijeljene i nedovoljno razvijene. Hrvatska je sada među najslabije razvijenim članicama EU i gledamo u leđa Rumunjskoj i Bugarskoj koje grabe snažno naprijed.

HNS je odlučio napraviti taj iskorak, pružiti ruku HDZ-u i Plenkoviću, kako bi se dogodile promjene u društvu, kako sami kažu. Prije svega na području obrazovanja, koje je u protekle dvije godine postalo bojišnica desničara predvođenih Željkom Markić i ekipom iz Hrasta. I uistinu to su promjene koje su u ovom trenutku najbitnije - od obrazovanja do gospodarstva u trenutku kada slomom Agrokora konačno završava hrvatska tranzicija i privatizacija. I tu izgleda nema mnogo svjetonazorskih razlika između jednog centrističkog HDZ-a kojeg priželjkuje Plenković i liberalnog HNS-a, jer su po tim pitanjima pozicije jasne, ponajprije u gospodarstvu. Kompromis je u svakom aspektu života nužan, pa tako i u politici, te bi rezultat ove suradnje uistinu mogao biti jedan iskorak naprijed, kompromisan, ali iskorak.

Što će zapravo biti s HNS-om, kakva je njihova sudbina?

- Svjetonazorski jaz kod pojedinaca zasigurno i dalje postoji te je doveo do lomova u obje stranke. Dok ga je HDZ dosta dobro zasad podnio, jer mu odlasci krajnjih desničara ostvaraju prostor prema priželjkivanom centru, ostaje pitanje što će biti s HNS-om nakon loma kojem smo bili svjedoci. Prvo podjela pokazala je da postoji jasna razlika između lokalnih organizacija i samog vodstva stranke. Dok se predsjedništvo suprotstavilo odluci o koaliciji s HDZ-om, lokalne organizacije koje čine većinu u Središnjem odboru donijele su suprotnu odluku. Ukazuje li to da je problem upravljanja strankom postojao i prije ove odluke? Svaka se nacionalna stranačka politika prije svega temelji na podršci koja stranka ima na terenu i to bi se trebalo reflektirati u vođenju strankom. Slabiji rezultati HNS-a na lokalnim izborima bili su dodatni okidač, kao i liderske ambicije pojedinaca.

Stier je istupio iz Vlade, ali ostaje na važnoj funkciji u HDZ-u, kako sam kaže. Može li on sada biti dodatni problem za Plenkovića?

- Ostavkom Stiera otvara se prostor za njega kao potencijalnog izazivača Plenkoviću i lideru struje kojoj pripadaju i Miro Kovač te sad već bivši HDZ-ovci Esih i Hasanbegović. Kako stvari stoje, većinsko raspoloženje u HDZ-u zasad je u korist Plenkovića, što bi moglo rezultirati stvaranjem novih stranaka na krajnjoj desnici, gdje je već sada gužva, jer se u desni spektar uz njih gura i Most koji je odustao od lovljenja glasova na sve strane, što se Plenkoviću otvara odlaskom u centar. Zapitajte se kada ste od ostalih igrača na desnici čuli nešto konstruktivno, usmjereno razvoju Hrvatske? Tu će se ovaj put lomiti politika i budućnost političke scene.

Sve u svemu, zasad imamo političku stabilnost u zemlji, većinu u Saboru koja bi mogla potrajati i duže od jednog ljeta, jer će se nakon saborske pauze tenzije smiriti i vjerojatno pridobiti neki novi saveznici. HNS je oduvijek znao pregovarati interesno i to je mnogo bolja osnova za stabilnost od ljubavi. Jer su u ljubavi rastanci iznenadni, a čemu smo bili svjedoci u protekle dvije godine. Stalno zaboravljamo i da većine u nekim prethodnim sazivima Sabora nisu bile tako uvjerljive, no vlade su uredno odradile mandate do kraja. Jednom kad pokrenete stvari i znate kuda idete, stvari se počnu i same slagati.

Kakvi su novi problemi ipak mogući, a koji bi poremetili novi ustroj Vlade? Što s Agrokorom, Inom..., to su potencijalna minska polja?

- Izazov je prije svega Agrokor. Plenković je prihvatio uzjahati velikog zmaja i ispraviti pogreške svih institucija koje su ovdje zakazale, prije svega HNB-a, koji je dopustio da se Agrokor zadužuje na domaćem tržištu mimo pravila i putem mjenica, dovodeći veći broj banaka i dobavljača na rub stečaja i propasti. Ako to restrukturiranje pođe dobrim putem i uz odličnu turističku sezonu, imamo sve preduvjete da nastavimo kao zemlja gospodarski rasti. I tada nas, naravno, ne zanimaju podjele na ustaše i partizane, nego uspješne i one druge, prije svega u obrazovanju i gospodarstvu. Ovo je stvarna točka preokreta za daljni razvoj države, jer za to nismo iskoristili godine krize kao većina drugih zemalja, nego smo zadržavali status quo.

Kakva će u sadašnjem odnosu snaga biti pozicija oporbe? Bili su (većina) za nove izbore, no dojam je kako SDP sve više gubi energiju na međusobne optužbe i, dakako, prozivanje HNS-a i HDZ-a. Što s Mostom, Živim zidom...?

- Oporba je dobila priliku da se sredi nakon katastrofalnih rezultata na lokalnim izborima i unutarstranačkih previranja. Bernardić je dobio drugu priliku da posloži stranku, ali to neće moći postići izbornim šalabahterima, kao što je bilo na putu prema mjestu predsjednika. Morat će krenuti s terena, prije svega u Dalmaciji, pa zaokružiti cijelu Hrvatsku. Čak i u utvrdi poput Primorsko-goranske županije HDZ se uspio izjednačiti sa SDP-om u osvajanju brojnih lokalnih zajednica, a gubitak Opatije bio je dodatni šamar.

U Slavoniji je upravo HNS podmetnuo leđa za ostvaren rezultat u Osijeku, dok je HDZ nakon niza godina uzeo Osječko-baranjsku županiju. Morat će krenuti od terena i vidjeti koje to vrijednosti zastupaju u svim tim krajevima i prije svega koji su to ljudi koji će ih voditi na terenu. HDSSB-u prijeti asimilacija u HDZ, jer Slavonci uviđaju da su im dosadašnje podjele samo donijele daljni pad zbog izostanka razvoja. Tu odgovornost dijele s HDZ-om jer nisu ni ostale slavonske županije značajno napredovale, makar je HDZ tamo godinama na vlasti.

Most u stabilnom političkom okruženju, ako se održi, ima veliki izazov izgradnje i pozicioniranja stranke nakon što su napustili put povezivanja nezavisnih listi u jedan pokret pod Mostom. Iako su ostvarili solidan rezultat u broju glasova i vijećnika na ovim lokalnim sredinama, rijetke su u kojima vladaju, a sve to uz gubitak Metkovića, glavne utvrde. Morat će naučiti biti oporba, pisati prijedloge zakona i učiti kako funkcionira država, jer su se u mnogočemu pokazali kao nezreli dok su bili na vlasti. I prije svega pojačati svoje ljudske potencijale, jer i kad su bili u prilici nisu imali dovoljno ljudi za popunjavanje pozicija koje su im bile na raspolaganju.

Živi zid će također trebati tražiti svoju politiku, jer ih je policija počela sve redovitije iznositi s deložacija, a račun za taj cijeli cirkus na kraju dolazi ionako prezaduženom dužniku. Plenković ovim svojim pristupom traži od svih njih da se uozbilje, jer u sadašnjoj situaciji izbora možda neće biti jedno duže vrijeme, a u međuvremenu oporba je plaćena da dahće za vratom Vladi svojim utemeljenim prijedlozima, a ne izvođenjem saborskih populističkih dramoleta sa šljokicama.

Ovo je korak koji će pokrenuti procese na političkoj sceni u Hrvatskoj koji su bili kao zamrznuti u protekle dvije godine, u očekivanju preslagivanja dviju najvećih stranaka. Sada, kada se to dogodilo, slijede sljedeći koraci.