Blagdan Tijelova ili presvetog tijela i krvi Kristove, kojim se u Katoličkoj Crkvi slavi dan euharistije, svetkovan je u četvrtak u svim osječkim crkvama, dok je večernju svetu misu u osječkoj konkatedrali predvodio nadbiskup u miru Marin Srakić. Uz ovu svetu misu tradicionalno je održana i tijelovska procesija s četiri postaje, a koju su pratile djevojčice i dječaci u bijeloj odjeći te stazu kojom prolazi Presveti oltarski sakrament posipali laticama ruža.

Tijelovo je blagdan koji se slavi u prvi četvrtak poslije nedjelje Presvetoga Trojstva. Taj se blagdan u nekim hrvatskim krajevima zove i Brašančevo, a naziv potječe iz 18. stoljeća. Riječ Brašančevo dolazi od riječi brašno, od čega se pravi kruh, a kruh u pretvorbi u svetoj misi postaje Kristovo tijelo.

Obilježavanje Tijelova počinje u 13. stoljeću, kada se augustinskoj redovnici, svetoj Julijani iz samostana kod Liegea u Belgiji, u jednom viđenju punoga mjeseca na mjesecu pokazala mrlja. Puni je mjesec redovnica protumačila kao crkvu, a mrlju kao svetkovinu koja crkvi nedostaje, kojom bi se častio Presveti oltarski sakrament. Na zamolbu svete Julijane mjesni biskup Robert de Thorote u svojoj biskupiji uveo je blagdan Presvetoga tijela i krvi Kristove - sv. euharistije. Sveta Julijana i njezini suvremenici širili su slavljenje toga blagdana u cijeloj crkvi.

Drugi događaj koji je snažno utjecao na čašćenje tijela i krvi Kristove povezan je uz euharistijsko čudo koje se zbilo 1263. godine u mjestu Bolseni u Italiji. Tada je jedan svećenik slaveći svetu misu posumnjao u pretvorbu kruha i vina u Isusovo tijelo i krv. Kad je lomio posvećenu hostiju, zapazio je kako iz nje kaplje krv koja se slijevala po oltaru.

Nakon ta dva događaja onodobni papa Urban IV. 8. rujna 1264. objavio je bulu kojom ustanovljuje blagdan Tijelova (euharistije), želeći tu svetkovinu proširiti na cijelu crkvu, no u tome ga je spriječila brza smrt. Tek u 14. stoljeću papa Ivan XXII. proširio je blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu. N.Z.E./H