Omiljeni svetac u hrvatskom narodu, sveti Antun, čiji blagdan prema katoličkom kalendaru slavimo 13. lipnja svake godine, okupio je u utorak u Tvrđi na tisuće Osječana i hodočasnika iz cijele Slavonije, koji su došli kako bi molitve tom svecu uputili uz njegov kip u crkvi Svetog Križa u Tvrđi. Naime, riječ je o svecu poznatom kao čudotvorcu pri pronalasku izgubljenih stvari, ali i po rješavanju nesretnih ljubavi, zaštiti djece i trudnica te mornara.

Iako gotovo svaka katolička crkva ima bar jednu sliku ili pokrajnji oltar posvećen tom portugalskom svecu, istraživanja pokazuju da su Osječani baš ovu crkvu odabrali za svoje molitve svetom Antunu Padovanskom i prije nego što je oltar sagrađen, o čemu svjedoči i molba franjevaca caru Franji I. 1697. da im dopusti na prostoru male drvene crkve sagraditi prostraniju crkvu u koju će smjestiti i oltar svecu koji je djelovao u Italiji, točnije, Padovi, gdje je danas i njegov grob. I od tada, proteklih 300 godina, proštenje vjernika - i to ne samo katolika nego i pravoslavaca, čak i građana koji za sebe kažu kako su agnostici i ateisti - za blagdan svetog Antuna ne gubi na popularnosti. Danas taj samostan na životu drže tri fratara i jedan redovnik, no uoči blagdana u pomoć pripreme i do 12 misa u 24 sata te gotovo 24-satnu ispovijed, podjelu cvijeća i blagoslove uključi se svećenstvo gotovo cijelog grada, kao i stotine volontera i udruga. Zanimljivo je da čak i tijekom 45-godišnje socijalističke vladavine slavljenje ovog sveca nije bilo zabranjeno, pa je kirbaj u Tvrđi neizostavan dio proštenja, a da bi se uopće došlo do svetišta, nužno je progurati se kroz gužvu i štandove koji mirišu na medenjake, prutiće od prženog šećera, slatku vatu i ljiljane.

Inače, i danas Antunovo u Tvrđi ima onaj duh srednjovjekovnih proštenja, u potrazi za pomoći vjernici do oltara svetog Antuna odlaze i na koljenima, a neizostavno je pred oltarom ostaviti cvijet te zauzvrat dobiti posvećeno cvijeće.

– Gotovo na svako Antunovo još od djetinjstva s obitelji dolazim u Tvrđu. Moj je otac ustajao u dva sata u noći kako bi stigao na ispovijed i prvu misu u tri sata jer to je ujedno značilo i pokoru i zadobivanje posebnih milosti u molitvi svetom Antunu. Obvezno smo nosili ljiljane iz našeg vrta, koje bismo ostavili na oltaru svetog Antuna, a ovaj dan, otkad znam za sebe, pamtim po varljivom vremenu. Naime, za Antunovo u Osijeku obično bude iznimno vruće i onda poslijepodne padne kratki pljusak – prisjetila se jedna od hodočasnica.

Ipak, najmlađi Osječani Antunovu se najviše vesele zbog kirbaja, lunaparka i slatkiša, kao neizostavnog dijela folklora, a razlog za slavlje imali su i svi Antuni i Antonije, kojih navodno u Hrvatskoj ima više od 20.000, zbog čega se ta imena smatraju jednim od najčešćih hrvatskih imena.