Kako postići raskošno bogatstvo cvatnje našeg vrtnog i balkonskog cvijeća i k tome sačuvati bujnu cvatnju i maksimalno produžiti njezino vrijeme? Najčešće smo mišljenja kako je za bogatu cvatnju i bujan rast dovoljno ljetnice zasaditi u kvalitetnu zemlju s dovoljno prostora. Međutim, često ni veličina cvjetne posude nije presudna za željeni rast naših sadnica. Često i u manjim loncima, koritima, sličnim ili improviziranim cvjetnim košarama, naše ljetnice mogu biti vrlo bujne. Dugotrajnost cvatnje možemo postići i unutarnjim oblaganjem cvjetnih posuda, poglavito plastičnih, keramičkih, kamenih od terakote i drugih, tankom oblogom jedan centimetar debelog stiropora, a radi postizanja kvalitetnih uvjeta rasta i razvoja korijenova sustava u posudi. Naime, u neizoliranim posudama supstrat, odnosno korijenova bala pregrijava se, čime se stvaraju nepovoljni uvjeti rasta, što ima bitan utjecaj na rast, bujnost i bogatstvo cvatnje. Biljkama koje ne podnose jako sunce možemo oplemeniti sjenice, sjenovite položaje i terase, gdje će one svojim bujnim cvatom potpuno ispuniti naša očekivanja.

Za sjenovite položaje koristimo begonije, koleuse, natirhinume, exacum, nigele, torenije, mimuluse, nemzije i druge, koje će svu svoju raskoš pokazati upravo u polusjeni ili na sjenovitom mjestu. Među takvim ljetnicama kraljica sjenovitih položaja zasigurno će biti vodenica /Impatiens/ bez obzira na to je li uspravnog ili puzajućeg rasta. Ona će najčešće naše sjenovito mjesto za odmor skriveno od jakog ljetnog sunca uljepšati od travnja do prosinca, zapravo do prvog mraza, a ako je zaštitimo, i duže.

Kod nekih ljetnica kao što su sufrinije i tapieni, od kojih možemo formirati cvjetne slapove ili cvjetne tepihe ili prekrivače sa svakom vrstom posebno, zna se dogoditi da listovi postaju blijedožuti i biljka gubi snagu, ljepotu i na kraju uvene. Kod takvih biljaka potrebno je tim cvjetnicama dodati lakotopivo "željezo" u prahu koje možemo kupiti u svakoj vrtlariji ili cvjećarnici. Prašinu štapićem zakopamo u cvjetnoj posudi da pri zalijevanju dolazi do topljenja te pri upijanju biljka koristi "željezo" pa ubrzo dobije ponovno bogate zelene listove sukladno svojoj vrsti. Takvo "željezo" možemo rastopiti u vodi i time zaliti biljke, ali će uspjeh biti manji i kratkotrajniji.

Moramo pravodobno početi prihranu biljaka, a od kolovoza gotovo redovito sa zalijevanjem dodavati primjerne količine hraniva. Tako ćemo sačuvati bujnost i bogatstvo cvatnje. Danas na tržištu postoje mnoge vrste sredstava za prihranu ljetnica, i to posebno za pojedine vrste ili grupe ljetnica. Zato pri kupnji moramo odabrati hranivo upravo za one biljne vrste koje imamo. Nemojmo kupovati preparate za prihranu bilo koje vrste, jer mogu nauditi našim cvjetnicama.

Kompaktnost daje gustoću biljke i gusti sklop sačuvat ćemo kod puzajućih balkonskih ljetnica i pravodobnim pinciranjem, što znači zalamanjem vrhova izbojaka koji će doduše nakratko smanjiti bujnost cvatnje, ali će ubrzo novim izbojcima iz pazušaca obogatiti biljku i stvoriti gusti sklop, a time i neusporedivo bogatiju cvatnju.

Izuzetno je važno da ljetnice ne zalijevamo po suncu. Najbolje vrijeme zalijevanja je kad se ugrijana zemlja u cvjetnoj posudi ohladi, dakle noću ili rano ujutro, i to najbolje odstajalom vodom, ujednačene temperature sa zrakom kako ne bi došlo do šoka pri zalijevanju toplih ljetnica i zemlje hladnom vodom, što može biti pogubno za biljke, poglavito za pelargonije. Pri zalijevanju ljetnog cvijeća ne smijemo pretjerivati, zalijevamo umjereno kako bismo sačuvali optimalan omjer vode i zraka u tlu.