Od malena volim gljive. Vjerojatno i malo zbog toga što sam vjerovala da Štrumfovi žive u njima. Oduševljavale su me bojama i oblicima. Vrganji su najčešće bili na stolu, a ujak je bio pravi znalac u raspoznavanju te nam je često nosio pune košarice ovih neobičnih organizama. Ne pripadaju ni pod biljke, a ni pod životinje.

Što ih čini tako specifičnim? Razlika između bilja i gljiva jest ta što gljive ne posjeduju klorofil i ne vrše fotosintezu, a razlika od životinja je da se ne kreću i ne razmnožavaju spolno. Korisne su za razlaganje organskih materija te da ih nema, šume bi se ugušile u vlastitom otpadu. Žive u zajednicama s mnogim biljnim vrstama i međusobno si pomažu.

Nije ih teško uzgojiti. Uglavnom se to čini u podrumima, pećinama, napuštenim tunelima i halama za uzgoj. Podloga za rast jest stajsko gnojivo pomiješano s otpadcima drvne industrije. Najčešće se uzgajaju šampinjoni, bukovače i šitake.

Imala sam priliku neko vrijeme uzgajati vlastite bukovače. Prostor u kojemu su rasle bio mi je i svojevrsna antistres-terapija. Sjajan je osjećaj doslovno gledati kako se takav divan organizam razvija iz malo slame.

Bukovača je korisna tijelu te razgrađuje otrovne kemikalije. Jedne su od najsvestranijih gljiva. Lako se kultiviraju i česte su diljem svijeta. Također su vrlo lijepe, dolaze u širokom spektru boja. Ništa se ne baca, a potrošen micelij je izvrsno gnojivo za biljke i drveće. Kapice se obično kreću između 5 i 25 cm te rastu u grozdu. Kapice mogu biti bijele, žute, smeđe, pa čak i ružičaste! Imaju jedinstveni miris koji se često opisuje poput anisa ili slatkog likera.

Latinski naziv Pleurotus ostreatus znači bočni kamen, koji se odnosi na školjku kamenicu koja je slična obliku gljive bukovače. Osim što pomažu okolišu, bukovače imaju brojne zdravstvene prednosti. Prirodno proizvode spojeve koji se nazivaju statini. Lijekovi statina smanjuju "loš kolesterol" (LDL) stimulirajući receptore u jetri kako bi se uklonio kolesterol iz tijela. Izvrsna je za jačanje imuniteta te za probavne tegobe. Bukovače su prava riznica vitamina.

Sadrže vitamine B, C, D i K, što je manje poznata činjenica čak i mnogim ljubiteljima te ukusne, mesnate gljive, ujedno s vrlo malo kalorija.

Nutritivni sastav bukovače najsličniji je mesu te je to čini izvrsnim izborom za vegetarijance. Omiljena je gljiva u kulinarstvu pokraj šampinjona. Priprema ne zahtijeva mnogo truda, a najslasnija je sa žara začinjena s malo maslinova ulja te soli. Izvrsne su u juhama, umacima, varivima ili pohane. Mogu se sušiti te zamrznuti. Prije zamrzavanja bukovače je potrebno dobro očistiti i prokuhati oko pet minuta. Nakon toga ih ohladiti te potom zamrznuti. Svježe se čuvaju u hladnjaku do sedam dana. Osjetljive su na dodir, te ih nije potrebno ni poželjno prati. Dovoljno ih je dobro obrisati kuhinjskim ručnikom.