Vezani članci
JAVNA RASPRAVA O SIGURNOSTI (II.)
INTERVJU: ZVONKO OREHOVEC
Zavisno od postojanja vladajuće većine u Hrvatskom saboru, pripremljeni tekst Nacrta prijedloga Zakona o sustavu domovinske sigurnosti (DS) i Prijedlog Strategije nacionalne sigurnosti (SNS), prema najavama potpredsjednika Vlade i ministra obrane Damira Krstičevića, u proceduri bi trebao biti u lipnju, nakon provedne javne rasprave koja je u tijeku do 30. svibnja.
Pri izradi ovoga Zakona (DS) i Strategije (SNS) polazilo se od promišljanja koja se odnose na recentne pristupe u upravljanju sigurnosnim rizicima od značenja za nacionalnu sigurnost. Predsjednik Vlade Andrej Plenković istaknuo je kako je riječ o dokumentima koji su od iznimne važnosti za Hrvatsku, s obzirom na globalno i europsko ozračje. “Smatram da je riječ o, strateški gledano, vrlo važnim dokumentima, osobito zbog činjenice da je jedan od tih dokumenata, Strategija nacionalne sigurnosti, već poprilično zastario i da ga treba prilagoditi i našem članstvu u EU-u i NATO-u, a i brojnim sigurnosnim izazovima”, istaknuo je Plenković.
MALO NOVIH IDEJA
Krstičević je, pak, pojasnio da je u programu Vlade za ovaj mandat, u dijelu koji govori o nacionalnoj sigurnosti i obrani, istaknuto da je Hrvatskoj važno uspostaviti sveobuhvatan, kombiniran i proaktivan pristup svih institucija države radi smanjivanja ranjivosti društva te oživotvorenja koncepta domovinske sigurnosti.
Vrjedeća Strategija nacionalne sigurnosti, podsjetio je Krstičević, još je iz 2002. i nije u skladu s aktualnim uvjetima unutarnjeg i vanjskog okruženja. “Paradigma sigurnosti značajno se promijenila. Imamo nove oblike ugroza. To su hibridna djelovanja, informacijska djelovanja, terorizam, kibernetički terorizam, izbjegličke krize, nezaposlenost, demografski trendovi, elementarne nepogode...” naglasio je Krstičević.
Stoga je, ističe, potrebno redefinirati koncept nacionalne sigurnosti i s tim povezanih institucija, odnosno definirati sustav sigurnosti koji će “u skladu s recentnim i unutarnjim i vanjskim političkim i gospodarskim promjenama i okolnostima štititi vitalne nacionalne interese i promovirati temeljne vrijednosti hrvatskog društva, štititi integritet državnog područja i sigurnost svih naših građana... Novi sigurnosni model koji želimo izgraditi temeljit će se na poštovanju ljudskih prava i sloboda, vladavini prava, razvoju demokracije, dijaloga i tolerancije, transparentnosti sustava, solidarnosti i integrativnom pristupu. Time će se sadašnji model sigurnosti promijeniti od reaktivnog prema preventivnom”, naglasio je Krstičević.
Nakon terorističkog napada u Manchesteru u utorak se povela rasprava i u HTV-ovoj emisiji Otvoreno. U emisiji su gostovali potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, bivši ministar obrane Ante Kotromanović, stručnjak za sigurnost Vlatko Cvrtila i vojni analitičar Igor Tabak. Krstičević je rekao kako sve češći napadi ukazuju na to da se sigurnosne ugroze mijenjaju te da se i Hrvatska mora prilagoditi tim promjenama. “Mi moramo u svemu tome gledati što možemo mijenjati da bi naši sustavi bili bolji. Moramo se osloboditi ustaljenog načina razmišljanja. Moramo biti brži, bolji i spremniji od onih koji nam predstavljaju prijetnju. Želimo redefinirati sustav sigurnosti i učiniti ga boljim i konkretnijim. Ministar je napomenuo kako Vlada želi vezati sigurnosne elemente te da zbog toga radi na Strategiji nacionalne sigurnosti. Na Strategiji nacionalne sigurnosti radi 150 stručnjaka. Trebamo vezati vojsku, sigurnosno-obavještajni sustav, policiju, gorsku službu spašavanja, vatrogastvo... napomenuo je Krstičević te dodao kako apsolutne sigurnosti nema.
Zakon o sustavu domovinske sigurnosti među prvima su analizirali i na njega reagirali u hrvatskom Centru za mirovne studije (CMS). “S obzirom na dosadašnje neuspjele pokušaje, vrijeme je da ova vlada, za razliku od niza prethodnih vlada, uistinu provede taj važan strateški dokument”, priopćeno je iz Centra za mirovne studije. No, CMS izražava zabrinutost “budući da ministar Krstičević u javni prostor uvodi, za Hrvatsku, neprimjeren koncept tzv. domovinske sigurnosti, koja se u svojoj srži ne razlikuje od dosadašnjeg pristupa nacionalnoj sigurnosti. Samo kozmetička promjena naziva koncepta sigurnosti ne može biti dovoljna, a posebno je zabrinjavajuće da se ministar Krstičević referira na koncepte domovinske sigurnosti SAD-a i Izraela koji ni na koji način ne odgovaraju realnosti Hrvatske. Iako ministar poziva i na iskustvo Njemačke, potrebno je javnosti reći kako Njemačka ne razvija sustav domovinske sigurnosti već unaprjeđuje sustav civilne zaštite i ne naziva ga sustavom domovinske sigurnosti”, navode u CMS-u, uz napomenu kako “sustav domovinske sigurnosti kakav se sada nameće može odgovoriti samo na dio prijetnji, a dovodi u opasnost da najveći sigurnosni izazovi budu degradirani tzv. klasičnim sigurnosnim prijetnjama.”
Međutim, u Vladinu obrazloženju, kada je riječ o novom Zakonu, naglašavaju da se radi o pristupima koji su primjereni i usklađeni s aktualnim i srednjoročno prosuđivanim značajkama relevantnih prijetnji i ugroza te s njima povezanim sigurnosnim rizicima. Izdvajamo najvažnije zaključke, kako bi čitatelji sami uvidjeli o čemu se radi:
- Suvremena društva i države, pa tako i Republika Hrvatska, suočena su sa širokim spektrom prijetnji i ugroza i s njima povezanim sigurnosnim rizicima, kako onih koje su rezultat namjernog, kompromitirajućeg djelovanja čovjeka ili raznovrsnih entiteta kojima upravlja čovjek, tako i onih koji su posljedica prirodnih pojava i procesa, socijalnih pojava i procesa, epidemija zaraznih bolesti te tehničko-tehnoloških incidenata.
- Sustavan i sveobuhvatan pristup podrazumijeva da se sva raspoloživa, za sigurnost nadležna tijela, koja su od značenja za nacionalnu sigurnost, na odgovarajući način, stalno ili prema potrebi, uključuju u provedbu aktivnosti i zadaća iz okvira procesa upravljanja sigurnosnim rizicima za koje raspolažu potrebnim sposobnostima.
- U smislu ovoga Zakona izraz: (1) “Sustav domovinske sigurnosti” podrazumijeva koordinirano djelovanje, razvitak sposobnosti i potencijala javne sigurnosti, obrane, sigurnosno-obavještajnog sustava, vanjskih poslova i gospodarstva te drugih tijela radi prepoznavanja, procjene i smanjenja sigurnosnih rizika od značenja za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske; (2) “Kriza” podrazumijeva događaj ili stanje koje ugrožava nacionalnu sigurnost, zdravlje i živote građana, značajno narušava okoliš ili izaziva značajnu gospodarsku štetu, a odgovor na takav događaj ili stanje zahtijeva koordiniranu akciju više tijela te usklađenu primjenu mjera iz nadležnosti tih tijela; (3) “Rizik” podrazumijeva mogućnost ili potencijal nastanka negativnih posljedica za nacionalnu sigurnost, a određuje se na temelju procjene vjerojatnosti nastanka štetnog događaja i mogućih štetnih posljedica; (4) “Prijetnja” je događaj, proces ili djelovanje kojim se može ili namjerava ugroziti nacionalnu sigurnost, odnosno onemogućiti ili otežati ostvarivanje postavljenih ciljeva.
CILJEVI NOVOG ZAKONA
Cilj ovoga Zakona je: osigurati racionalnu i učinkovitu, koordiniranu uporabu postojećih resursa radi smanjivanja ili uklanjanja sigurnosnih rizika od značaja za nacionalnu sigurnost; pružati potporu upravljanju u izvanrednim i kriznim stanjima koja ugrožavaju nacionalnu sigurnost, uključujući i krizna stanja upravljana na razini Organizacije sjevernoatlantskog ugovora i/ili Europske unije; omogućiti sustavan, usklađen razvitak sposobnosti tijela iz sastava sustava domovinske sigurnosti; osigurati izradu strateških dokumenata od značenja za nacionalnu sigurnost, nadzor njihove provedbe te njihovo periodično ili aktualnim uvjetima sigurnosnog okruženja primjereno usklađivanje; osigurati jedinstvenu metodologiju praćenja rizika i prijetnji nacionalnoj sigurnosti te određivanje prioriteta u njihovu tretiranju; osigurati usklađenu provedbu propisa koji određuju mjere i postupke sigurnosne zaštite od značaja za nacionalnu sigurnost, a osobito zaštite kritičnih infrastruktura; omogućiti primjeren doprinos javnog i privatnog sektora te civilnog društva u zaštiti i jačanju nacionalne sigurnosti na svim razinama.
Sustav domovinske sigurnosti čine:
1. Središnja tijela državne uprave nadležna za poslove obrane, unutarnje poslove, vanjske poslove, poslove civilne zaštite, financije i pravosuđe, uključujući i tijela iz njihova djelokruga te tijela sigurnosno-obavještajnog sustava Republike Hrvatske;
2. Središnja tijela državne uprave koja u svojem djelokrugu imaju kritične infrastrukture, uključujući i tijela iz njihova djelokruga koja mogu sudjelovati u aktivnostima procesa upravljanja sigurnosnim rizicima.
U okviru sustava domovinske sigurnosti mogu biti angažirane pravne osobe posebno važne za obranu, udruge građana, udruge proizašle iz Domovinskog rata, kao i druge pravne osobe koje zbog svojih općih i posebnih sposobnosti mogu biti potpora sustavu domovinske sigurnosti u provedbi aktivnosti i zadaća od značaja za nacionalnu sigurnost.
Središnje tijelo sustava domovinske sigurnosti je Vijeće za nacionalnu sigurnost. Ono, kao tijelo ustrojeno u skladu s odredbama posebnog zakona, razmatra i procjenjuje sigurnosne prijetnje i rizike, razmatra pitanja iz djelokruga središnjih tijela državne uprave i drugih državnih tijela koja se odnose na nacionalnu sigurnost te donosi smjernice, odluke i zaključke o načinima zaštite i ostvarivanja interesa nacionalne sigurnosti.
Tijelo za usklađivanje i koordiniranje rada sustava domovinske sigurnosti je Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti. U slučaju narastajuće krize ili iznenadne krize Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti predlaže Vladi Republike Hrvatske proglašenje krize, način odgovora na krizu te ovisno o vrsti krize formiranje stožera za upravljanje krizom i formiranje kriznih stožera u državnim tijelima koja su uključena u potporu upravljanja krizom.
U slučaju potrebe angažiranja Oružanih snaga Republike Hrvatske u odgovoru na krize u skladu s odredbama ovoga Zakona, odluka se donosi na način propisan Zakonom o obrani.
Koordinaciju za sustav domovinske sigurnosti čine: potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske, kao predsjednik Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti; savjetnik predsjednika Republike Hrvatske zadužen za nacionalnu sigurnost; čelnici središnjih tijela državne uprave nadležni za unutarnje poslove, obranu, vanjske poslove, hrvatske branitelje, financije, pravosuđe; načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske; glavni ravnatelj policije; ravnatelj Državne uprave za zaštitu i spašavanje; predstojnik Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost; ravnatelj Sigurnosno-obavještajne agencije, ravnatelj Vojne sigurnosno-obavještajne agencije, ravnatelj Zavoda za sigurnost informacijskih sustava i ravnatelj Operativno-tehničkog centra za nadzor telekomunikacija.
Zaključno - kad se sve zbroji, teoretski je sve O.K. No praksa će pokazati hoće li nam, kad se usvoji u Saboru, nova Strategija nacionalne sigurnosti (SNS) i Zakon o sustavu domovinske sigurnosti (DS) osigurati mirniji san. Za sada je dojam kako se u RH konačno počinje buditi svijest o promišljanju sigurnosti kao prioritetnom faktoru od kojeg u kontekstu svekolikih ugroza ovisi opstanak i prosperitet države.
Piše: Damir GREGOROVIĆ
NA LOŠEM GLASU
Zadiranje u građanske slobode
Pojam “domovinska sigurnost” prilično je na lošem glasu zbog SAD-a. Ovaj krovni naziv za niz spornih totalitarnih praksi američkih vlasti skovan je u doba predsjednika Georgea W. Busha kao reakcija na teroristički napad od 11. rujna 2001. Osim krajnje problematične vanjske politike, domovinska sigurnost unijela je kontroverze i na unutarnjem planu. Građane se, ne samo u SAD-u već i šire, počelo navikavati na rigoriozne i često nelogične provjere. Kada je riječ o privatnosti, ona je stradala među prvima, a pogotovo su na meti bili doseljenici u SAD. Državi, u kolaboraciji s korporacijama Silikonske doline, dopušteno je da nesputano nadzire privatnu komunikaciju građana, o čemu je progovorio zviždač Nacionalne sigurnosne agencije Edward Snowden, trenutno tražen od strane SAD-a na temelju kontroverznog zakona usmjerenog protiv stranih špijuna, starog stotinu godina. Sustav domovinske sigurnosti dodatno je opteretio krajnje ispražnjeni proračun SAD-a, dok su se paralelno ukidali socijalni programi. Nevladina organizacija Projekt nacionalnih prioriteta na svojim je stranicama objavila brojač troška domovinske sigurnosti. Za nju porezni obveznici izdvajaju 6,74 milijuna dolara po satu. Ovdje treba spomenuti i da domovinska sigurnost nije bila namijenjena isključivo sprječavanju terorističkih napada na američkom tlu, već i zaštiti od prirodnih katastrofa. “Čini se da najveća prijetnja našim slobodama nisu sami teroristi, već odgovor naše vlade na njih... Oni koji podržavaju vlasti tvrde da razmjeri novih prijetnji zahtijevaju novu paradigmu. Ali, zasad smo vidjeli samo ponavljanje stare - široko zadiranje u naše slobode”, napisao je pravnik David Cole.
TONINO PICULA
O slabostima sigurnosnih sustava
“Postojeći europski sigurnosni mehanizmi pokazali su previše slabosti nakon terorističkih napada, prije svega zbog nepostojanja razmjene sigurnosnih informacija između zemalja članica. Bolja suradnja sigurnosnih sustava preduvjet je za veću sigurnost građana. Politička realnost zahtijeva jačanje sigurnosti Unije, ali ova Uredba ne može kompenzirati temeljne slabosti”, poručio je eurozastupnik Tonino Picula na plenarnom zasjedanju u Strasbourgu, tijekom rasprave o provedbi Uredbe u pogledu jačanja kontrola provjerom u relevantnim bazama podataka na vanjskim granicama. Zastupnik Picula također je upozorio: “Europski povjerenik za ekonomiju Pierre Moscovici rekao je da bi dugačke kolone, ako se nastave, mogle utjecati na dolazak turista u ljetnim mjesecima što utječe na prihod od turizma koji je za našu zemlju jako važan, prilikom predstavljanja proljetnih ekonomskih prognoza zemalja članica. Paradoksalno je i nedopustivo da Komisija prognozira umanjen rast zbog provedbe Uredbe koju je upravo ona predložila.” Zastupnik Picula ističe da su se mnoge zemlje suočile s problemima u implementaciji ove Uredbe, ne samo Hrvatska i Slovenija. “Zabilježena su dulja čekanja i na granici s Gibraltarom te na aerodromima diljem Europske unije. Postojeća tehnologija je potkapacitirana i ne omogućava dovoljno brzo izuzimanje biometrijskih podataka, njihovu provjeru u postojećim i pohranu u novim sustavima”, istaknuo je Picula. Još je upozorio i na to da su neke članice zadržale granične kontrole unutar Schengena što je, na kraju, dovelo u pitanje slobodu kretanja - jednu od temeljnih vrijednosti Europske unije. “Nesmetan prelazak granica onima koji na to imaju pravo ne smije biti doveden u pitanje”, zaključio je Picula.
VEDRAN OBUĆINA
Zakon ne smije biti zamjena za Strategiju
Nova strategija nacionalne sigurnosti zasigurno je potrebna Hrvatskoj zbog velikih promjena sigurnosnog okruženja otkako je posljednja strategija načinjena.
O njoj se govori dugi niz godina, no stječe se dojam da se na njoj radi kad se nema što drugo raditi. To je pogrešno jer svaki korak koji nacionalna obrana čini mora biti u skladu s dugoročnom strategijom i vizijom nacionalne sigurnosti. Stoga je najava ministra Krstičevića oko novog zakona ohrabrujući korak, ali je i dalje pitanje hoće li Zakon o sustavu domovinske sigurnosti biti dovoljan da zamijeni rad na složenoj i dugoročnoj strategiji. Prije svega, nije jasno je li riječ o Zakonu ili o Strategiji jer dokumenti jednog i drugog tipa imaju svoje zakonitosti. Ne bi bilo dobro da je Zakon zamjena za Strategiju, jer onda se dovodi stav da je sigurnosno okruženje toliko nestabilno da moramo stalno mijenjati zakone, a tomu nije tako.
Sam zakon je kvalitetan iako u biti ne donosi ništa posebno novoga osim koordinacije aktivnosti. Time se nastoji dati naglasak sveobuhvatnosti i ima stručnu pozadinu u kojoj se odražava teorija i realno iskustvo. Čini se da Zakon više namjerava osnažiti koordinaciju raznih institucija i unaprijediti javni stav o sigurnosti kao nečemu što ne spada samo u područje vojske i policije već mnogo šire. To je dobar potez i u skladu je s prijedlozima NATO saveza. S druge strane, ne odražava najavu neke veće, dublje i dugotrajnije strategije razvoja hrvatske nacionalne sigurnosti.
Ovaj Zakon svakako ne najavljuje nastanak novog ministarstva domovinske sigurnosti o kojem se govorilo u posljednje vrijeme, kao pandan američkom iskustvu. Mišljenja sam da takvo ministarstvo nije potrebno, te da je ovaj Zakon napravio ključnu sastavnicu i institucionalni oblik suradnje svih oblika sigurnosnih ustanova. Pitanje je i dalje kako će to djelovati. Poznato je da mnoga djelovanja policije, obavještajnih službi i vojske nisu međusobno iskomunicirana, pa je najveći izazov nove ideje koordiniranja djelatnosti upravo u učinkovitom dijeljenju podataka i skladnom međusobnom funkcioniranju. Ali ni novo ministarstvo ne bi moglo to riješiti jer bi i dalje postojala odvojena druga ministarstva i posao bi se samo udvostručio bez neke posebne dobiti.
NOVE UGROZE
Hrvatska je zbog svog zemljopisnog i geopolitičkog položaja više-manje definirana kao prostor tranzitnih ugroza, prije svega organiziranog kriminala, migracija, otmica, krijumčarenja ljudi i narkotika, ali i područje prelijevanja mogućih kriza s Balkanskog poluotoka, što može dovesti do manjih ili većih napetosti na granicama, kao i suočavanja s izbijanjem ratovanja u susjednim zemljama. Neke su od tih stvari hipotetske, neke su iznimno realne i tekuće, ali sve su vezane uz geografsko određenje položaja Hrvatske. I tu se Hrvatska relativno dobro snašla, skladno surađujući preko institucija unutar i izvan države u suzbijanju ovakvih oblika ugroza.
Ono gdje se buduća domovinska sigurnost mora dokazati jesu novi, asimetrični i globalni oblici ugroza kao što su cyber kriminal, financijske malverzacije, utjecaj terorističkih organizacija i multipolarnih igara, šteta kritičnoj infrastrukturi i mnogi drugi možda i našoj javnosti nepoznati oblici kriminalnog djelovanja.
Cyber prostor omogućuje organizirani kriminal globalnih razmjera, kao i financiranje terorističkih organizacija. Nije slučajno da se za anoniman coin-biznis naročito zanimaju bogate petromonarhije. Osim što ne postoji klasično oporezivanje dobiti, omogućeno je i financiranje državnih i privatnih ciljeva kao što je širenje radikalnih ideologija po cijelom svijetu. Tehnički je problem što su današnja računala izravni nasljednici onih od prije 20 godina, a da se nisu dramatično promijenili. Internet je proširen, ali i dalje primitivno isti kakav je bio na svom početku. Sigurnost koja danas postoji sastoji se od složenih dodataka koji zahtijevaju znanje sofisticiranih upravljača, a i dalje ju se može probiti.
Ovdje je problem osnovni stav - sigurnost ne može biti dodatak, već srce sustava, prvi zahtjev kojim bi se razriješila anonimnost i kako bi se kriminalci identificirali na vrijeme. Možda se to ne želi ostvariti jer bi se onda saznalo da su brojni kriminalci ukorijenjeni u institucijama vlasti i u obavještajnim službama. Posljednji napadi u svijetu pokazuju da je sustav nesposoban poduprijeti funkcije na siguran način. Ovdje treba dobiti odgovor koliko sposobne tehničke preduvjete imamo da spriječimo slične napade u Hrvatskoj (posljednji napad je zahvatio i našu zemlju).
TEŽAK POSAO
Dakako da je cjelokupna preorijentacija sigurnosti udar i na građanska prava i privatnost. Tijekom proteklog desetljeća vladini i nevladini hakeri postali su iznimno sofisticirani u svojim napadima na cyber sustave druge nacije, vođeni političkim, ekonomskim i sigurnosnim interesima. Takvi napadi prijete kritičnoj infrastrukturi, intelektualnom vlasništvu, privatnosti podataka, osjetljivim informacijama nacionalne sigurnosti i podacima o vladinim zaposlenicima. Budući cyber napadi mogu ugroziti međupovezanu globalnu ekonomiju i povećati mogućnost cyber ratovanja među državama, da se ne govori o kriminalnim aktivnostima i terorističkom korištenju interneta i deep weba. Zbog toga su mnoge države počele ulagati u jačanje cyber sigurnosti svojih političkih i kritičnih sustava, povećati broj zaposlenih profesionalaca i uvoditi obrazovne i obučavateljske programe.
Težak posao očekuje vlasti za provođenje zakona o zaštiti protiv zloupotrebe interneta, kao što su subverzije, radikalizacija putem mreže, kriminalne aktivnosti. U tu svrhu nastaju oblici međunarodne suradnje, čak i među zemljama koje se međusobno cyber napadaju. A takav je rat svakako već prisutan na globalnoj razini.(D.J.)
Vedran Obućina, politolog iz Rijeke, pročelnik je Odjela za Tursku i Bliski istok na Institutu za europske i globalizacijske studije