Uvijek je zadovoljstvo kada se spoje posao i strast, a kada vas posao odvede u mjesto u kojem nikada niste bili, tada zadovoljstvo postaje još veće.

Kako sam član Agencije lokalne demokracije iz Osijeka i već godinama posjećujem skupštine Asocijacije, tako me ove godine oduševio zadatak da budem nazočan Generalnoj skupštini u gradu Torunu u Poljskoj. Iako je prvobitna namjera bila da se na put krene motorom, na žalost manji kvar je pokvario užitak, te sam na put krenuo autom. Ne želeći put od 1200 km odvoziti u komadu, odlučio sam prenoćiti u Slovačkoj, u gradu Žiline. Ovaj grad, nešto manji od Osijeka, treći je po važnosti industrijski grad i sjedište sveučilišta u Slovačkoj. Središte grada, kao stara jezgra, obnovljeno je 1990. godine i njime dominira veliki trg (Mariánske námestie) kao i barokni kip Djevice Marije.

Ujutro nastavljam put u Poljsku. Odlučujem se za stajanje u Lodzu, gradu s više od 700.000 stanovnika, u središnjoj Poljskoj. U prošlom, a naročito u 19. stoljeću Lodz je bio poznat po tekstilnoj industriji, pa su ga zvali još i Poljski Manchester. Šetam glavnom ulicom, poznatom Piotrkovskom (Piotrkowska) u kojoj možete vidjeti mnoštvo malih skulptura; od čovjeka koji hoda ulicom preko umjetnika koji sjedi na klupi ili svira na klaviru. Tu su i brojni restorani, kafići, kina, kazališta, jednom riječju kulturni centar grada. Kako mi vrijeme nije baš naklonjeno, jer se tmurni oblaci spuštaju nad Lodzom, odlazim po auto i krećem prema krajnjem cilju moga putovanja, Torunu. Stižem u večernjim satima i smještam se u staroj jezgri grada, hotelu Gotyk. Samo ime hotela govori kako je i cijeli stari grad napravljen u srednjem vijeku i u gotičkom stilu, a od 1997. upisan je u UNESCO-ovu svjetsku baštinu. Već pri prijelazu Visle pogled na utvrdu fascinirao me je. Znao sam da će ovo biti ljubav na prvi pogled.

Sutradan, uz naravno obvezni poslovni dio, pronalazim vremena da obiđem ovaj grad i saznam ponešto o njemu. Već na prvi pogled pretpostavljate da ste u rodnom gradu Nikole, ili kako poljaci kazu Mikolaya, Kopernika. Turističke agencije, taksi, mnoštvo reklama po cijelome gradu na kojima je ime ovog poznatog poljskog astronoma. Eh, sad, postavlja se pitanje je li on doista Poljak?! Kako je rođen u vrijeme Poljskog Kraljevstva, ali i Kraljevske Pruske, većina Poljaka doživljava ga kao svoga državljanina, ali nigdje nema zapisa što je po nacionalnosti zapravo Kopernik bio. Pravi dokaz tih dvojbi, na njegovu spomeniku u središnjem trgu na kojem piše Torunist, građanin Toruna, ili Torunja kako ga Poljaci nazivaju. U svakom slučaju, ovaj astronom, koji je doživio u to vrijeme duboku starost od sedamdeset godina, a kažu umro od srčanog udara, i danas, 700 godina poslije, dominira u ovome gradu. Rodna kuća, crkva u kojoj je kršten, zgrade iz tog vremena, jer kako su nam rekli, tijekom Drugog svjetskog rata grad nije doživio sudbine ostalih poljskih gradova koji su bili temeljito bombardirani i razrušeni, sve su to „živi“ svjedoci toga vremena. U oči mi upada nakošeni toranj u zidinima koje okružuju grad. Legenda kaže kako ga je jedan ugledni Torunist sagradio u spomen na svoju zabranjenu ljubav. Kako mu je veza bila „devijantna i grešna“, tako je i nakosio svoj toranj, a ista legenda kaže da svatko tko se nasloni na taj kosi zid i ostane tako mirno stajati, nema grijeha. Naravno da to još nitko nije uspio, pa se čeka prvi koji je bez grijeha da se javi. Zanimljiva je katedrala sv. Ivana evanđelista i sv. Ivana Krstitelja, sagrađena još u 14. stoljeću, a koja zvoni samo nekoliko puta na godinu (Uskrs, Božić...) jer zbog svoje veličine i buke koje stvaraju ova zvona zgrada katedrale bi se urušila. Pri podizanju tih trećih po veličini zvona u Poljskoj na vrh katedrale morali su volovi vući do 1000 metara u daljinu, kako bi ih podigli na visinu od 52 m, koliko je visok toranj. Šetnjom po gradu uočavam i skulpturu magarca na uglu glavnog trga. Kako se on tamo stvorio i kakva je veza magarca s Torunom? Ljubazni domaćini objašnjavaju da je u srednjem vijeku vladala ekonomičnost u pogledu kaznenih djela. Teža kriminalna djela kažnjavana su egzekucijom, a ona manja dobivala su svoj epilog na magarcu. Osuđenik je morao sjediti na „mirnom“ magarcu toliko dugo koliko je bilo teško počinjeno (ne)djela, što, priznat ćete, samo po sebi nije bezbolno. Poanta kazne je bila u sramoti, koju bi osuđenik doživio sjedeći na „magi“.

Torun je poznat po tri stvari: Koperniku, Teutonskim vitezovima koji su i sagradili prvo utvrdu, a potom i grad, te pierniku, keksu nalik na medenjak. Kako sam doznao sve o Koperniku, a Teutonske vitezove nisam nigdje vidio, ljubazni domaćini priredili su nam malu radionicu izrade medenjaka. Budući da nisam vičan kuhanju, odlučio sam samo kušati ove popularne keksiće, za koje iskreno nisam znao da potječu iz ovoga grada.

I na kraju zaključak, svatko tko je u prilici, neka obvezno posjeti Torunj. Ovaj gotički grad oduševit će vas svojom originalnom scenografijom i vratiti u davnu prošlost zaljubljenike povijesti. Ljubazni domaćini, ne pretjerano skupe cijene jela i smještaja te bogata povijest sigurno će biti dovoljno primamljiv razlog za jedno putovanje u znaku Nikole Kopernika.