STARI JANKOVCI - U povodu Međunarodnog dana obitelji Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku dodijelilo je Zdravku Nikoliću iz Starih Jankovaca nagradu za udomitelja godine.

- Postao sam udomitelj sasvim slučajno, prva namjera mi je bila da udomim jednu srodničku djevojčicu. Budući da nisam imao dozvolu, došao sam u Centar za socijalnu skrb Vinkovci kako bih ishodio dozvolu, no u međuvremenu je ta djevojčica otišla u drugu obitelj. Nakon dobivanja dozvole Ivana Mandek i Dubravka Grahić predložile su mi jednu nesrodničku djevojčicu od samo dva i pol mjeseca, koja je bila bolesna. Nismo ni trenutka razmišljali nego smo je uzeli, vodili na liječenje i fizikalne vježbe... Tu smo djevojčicu jako zavoljeli - ispričao nam je Zdravko Nikolić o počecima udomiteljstva.

U međuvremenu su u obitelj Zdravka Nikolića došli i blizanci od sedam i pol mjeseci.

- Imali smo troje djece, bila su u teškom stanju, bilo je puno neprospavanih noći. Jedno drugo probude pa smo se morali organizirati, čak sam neko vrijeme mislio da više ne možemo izdržati, da ih vratimo, ali nismo odustali. Kad smo uhvatili ritam, bilo je puno lakše. Imam svoje troje odrasle djece, a ovo troje, blizanci i djevojčica, vratilo se svojim roditeljima. U međuvremenu je došlo još djece, tako da se sada skrbimo o njih troje - rekao je Nikolić.

Problem je, kako kaže Nikolić, što djeca nisu navikla na obiteljske norme ni na ustaljenu higijenu.

- Mnogi su mi govorili da idem u udomiteljstvo zbog novca, ja im kažem: tko misli da tu ima novca, neka slobodno krene u udomiteljstvo. Prvo moraš dati ljubav, onda ti se ona vrati desterostruko. Što sam sam prošao s prvom djevojčicom, to se ne može riječima opisati, jer to je ono što ti ostane kao prvo. Najteže su mi pali rastanci jer sam ja zavolio nju, kao i ona mene. Vratila se roditeljima, ali kad dođe k meni i ponovno ode, bude mi jako teško. Uvijek mi kaže da pitam mamu da ostane spavati kod nas, bude joj drago kad joj pričam o tim prvim danima kod nas. Ona je došla s dva i pol mjeseca, a otišla kad je napunila tri i pol godine - rekao je Nikolić.

O nagradi za udomitelja godine govori s puno emocija:

- Nagrada je priznanje meni i mojoj obitelji za rad, kao i Centru za socijalnu skrb Vinkovci. To mi je velika čast, jer vidim da je netko prepoznao naš trud, posebno kad dobijete priznanje na nivou Hrvatske.

Obitelj Zdravka Nikolića je pri Centru za socijalnu skrb Vinkovci prošla obradu za udomitelje te im je u studenome 2011. godine izdana dozvola za obavljanje nesrodničkog udomiteljstva za jedno dijete bez odgovarajuće roditeljske skrbi, a u veljači 2013. godine dozvola za udomljivanje troje malodobne djece. Tim za udomiteljstvo pri Centru za socijalnu skrb Vinkovci, koji čine Ivana Mandek, socijalna radnica, i Dubravka Grahić, psihologinja, predložio je Zdravka Nikolića za nagradu udomitelja godine.

- Obitelj Nikolić dosad se brinula o sedmero malodobne djece, od kojih je troje imalo samo nekoliko mjeseci kada im je došlo. Nakon što su donesene odluke da se djeca vraćaju u svoje primarne obitelji, Zdravko Nikolić i njegova supruga ostali su u kontaktu s roditeljima djece, redovito ih posjećuju, a i roditelji su s djecom dolazili k udomiteljima. U više navrata pomagali su roditeljima kupnjom potrebnih stvari - rekle su Mandek i Grahić.

Navele su kako je Zdravko Nikolić pokazivao zanimanje za usvajanje novih znanja i vještina, uvijek kao udomitelj bio savjestan i odgovoran, aktivan na edukacijama i radionicama koje su održavane u Centru za socijalnu skrb te je aktivan u Udruzi udomitelja za djecu Vukovarsko-srijemske županije.