Hrvatsko veslanje s braćom Sinković i Damirom Martinom ima lijepu sadašnjost, a čini se da nema straha ni za budućnost. Završilo je Europsko juniorsko prvenstvo u njemčkom Krefeldu, a tamo je čak dva puta svirana Lijepa naša. Oba puta za četverce - muški s kormilarom i ženski “bez”. Odličja u ovom uzrastu, posebice ona najsjajnija, ono je što trofejnom hrvatskom veslanju posljednjih sezona jako nedostaje…

Osječanka Teuta Lea Stojaković prije dvije godine u samcu osvojila je juniorsku broncu na eurosmotri u Češkoj, a sada su u Hrvatsku stigla dva zlata. Jedno od njih u VK Iktus, a donio ga je Ivan-Ante Grgić koji ga je osvojio s kolegama Franom Filipom Garmom, Lukom Gojanović-Rakićem i Fabiom Ipsom te kormilarom Lukom Balekom u fantastičnoj utrci četveraca s kormilarom kada su u ludoj završnici slomili suparnike, pobijedili one koje su najviše željeli (domaće Nijemce) i prošli prvi ciljem (6:36.15). Nijemci su na sredini staze imali blizu tri sekunde prednosti u odnosu na hrvatski četverac, ali to im nije bilo dovoljno.

- Nakon repesaža četverca s kormilarom znao sam da će naši osvojiti medalju, ali baš zlato... - kazao je trener Iktusa Krešimir Ižaković, koji je u Njemačkoj boravio kao trener braće Lončarić i koordinator hrvatske juniorske reprezentacije.

Ižaković je bio uvjeren u medalju, a 300-tinjak metara prije kraja finala znao je da će to biti zlato.

- Znajući borbenost i upornost naših dečki vjerovao sam kako će biti prvi - dodao je Ižaković koji ne vodi taj hrvatski četverac, ali ima zasluge za njegovo sastavljanje.

- Ovoga četverca ne bi bilo da Grgić i ja zimus nismo obavili jedan “škakljiv razgovor”. Vozio je samac, pa sam ga preusmjerio u dvojac, a na kraju je od dva hrvatska dvojca u ožujku sastavljen ovaj sjajan četverac - otkriva trener.

I ostalo je povijest. Grgić je s kolegama iz Šibenika, Pule i Splita osvojio prvu zlatnu medalju za hrvatsko juniorsko veslanje.

Junak priče Ivan-Ante Grgić još sabire dojmove iz Njemačke, ali nije zaboravio sve one koji su ga učili i imaju zasluge za ovaj uspjeh, od klupskih trenera Jasminke Kraljević Čolić, preko Branimira Steinera do Krešimira Ižakovića te trenera reprezentativnog četverca Milana Radečića.

- Željeli smo pobijediti, uostalom kao i svi, ali naš prvi cilj bio je srušiti jake Nijemce koji su bili domaćini, a znamo da su uvijek favoriti. Kvalifikacije i repesaž dobro smo odradili, četiri sata prije finala svi smo bili “nabrijani”, željni uspjeha. No, onda smo otišli gledati polufinale “dvojaca bez”, u kojem Lončarići nisu ušli u A finale, potom ni naš sjajan dvojac Farkaš/Habuda nije uhvatio veliki finale. To nas je presjeklo, stvarno uzdrmalo. Krenula su pitanja što se događa, ako oni kao favoriti nisu ušli u finale, kako ćemo onda mi do medalje - pričao je Grgić.

No kad je finalna utrka četveraca s kormilarom počela nestalo je i straha i treme. Dečki su krenuli laganije, ali od polovine utrke svi su imali samo jednu misao - idemo potrošiti zadnji atom snage i napasti prvo mjesto.

- Ipsa (uz Grgića štroker u četvercu), krenuo je silovito, u finišu je digao na 39 zaveslaja, a kad je viknuo: “Svi za domovinu!”, kao da smo poludjeli. Krenuli smo žestoko i to se isplatilo, prestigli smo Nijemce koji su na kraju bili drugi, a Talijani treći, prepričavao je događaje iz Njemačke Iktusov “zlatnik” 18-godišnji Grgić, koji je zbog eurosmotre krajem prošlog tjedna propustio otplesati quadrillu na osječkim ulicama. Maturant Treće gimnazije nije sudjelovao u masovnoj quadrilli, ali se itekako dobro zabavljao na pobjedničkom postolju.

Na juniorskom EP-u u Njemačkoj boje Hrvatske iz osječkog Iktusa još su branili Anton i Patrik Lončarić te Aria Cvitanović. Braća Lončarić u “dvojcu bez” nesretno su izgubili A finale te se kući vratili s ukupnim sedmim mjestom. Aria je također veslala u B finalu s kolegicom Lorenom Vukić iz zagrebačke Mladosti u dvojcu na pariće. Osječanka je europremijeru okrunila trećim mjestom u utješnom finalu, znači ona i Lorena bile su ukupno devete na EP-u. Aria nije nezadovoljna, ali Lončarići jesu. Manje zbog veslanja, više zbog niza nesretnih okolnosti. Braća su bila “zicer” za A finale, iako najmlađi u konkurenciji, od tog “dvojca bez” očekivala se velika stvar. Na kraju su bili prvi u finalu, ali onom B.

- Nemam ništa protiv B finala, ali više bi volio da smo veslali u onom A i borili se za medalje, poručuje Patrik Lončarić. Objektivno, tamo im je bilo i mjesto, ali A finale im je izmaklo za samo 30 stotinki, nakon što su s vremenom 6:59.61 minuta zauzeli tek četvrto mjesto u svojoj, vrlo jakoj polufinalnoj skupini. Da su kojim slučajem put u finale tražili iz druge polufinalne skupine, vjerojatno bi ga lako izborili. Tih 6:59.61 u jednoj polufinalnoj skupini bilo je dovoljno samo za četvrto mjesto, u drugoj za prvo.