Velikog pobjednika Grand prix Osijek Žito Challenge Cupa na preči Tina Srbića prvi put na velikom natjecanju u seniorskoj konkurenciji gledali su mama, tata i sestra, kao i velik broj njegovih mladih klupskih kolega iz ZTD-a Hrvatski Sokol.

Mama je samo bila u Osijeku, ali nije gledala nastup svoga “velikog sina” u finalu.

- Izišla je ispred dvorane i, zamislite, pronašla djetelinu s četiri lista. I inače mama teško podnosi moje nastupe. Svaki put kada sam negdje dalje, ona kod kuće nosi neke figurice. Ima neku babušku koju sam joj donio iz Moskve kada sam bio na Voronjin kupu.

U Osijeku Tin nije prvi put slušao Lijepu našu. Dogodilo se to već drugi put tjedan dana.

- U Koperu mi je bilo super, jer je to bila prva moja pobjeda u Svjetskom kupu, ali ovo u Osijeku bilo je nešto posebno. Još sam samo jednom slušao Lijepu našu, na jednom natjecanju u Lienzu. Na dosta sam natjecanja pobjeđivao, ali nije se puštala himna.

Nevjerojatna je hladnokrvnost s kojom odrađuješ vježbe.

- Odlučio sam ili ću osvojiti sve, ili ću pasti. Natjecanja za Svjetski kup ionako sam posložio kao pripremu za nešto veće. Možda sam još one prve godine Svjetskog kupa išao na ziher. Tada mi je bilo važno samo pokazati se. Sada idem najbolje što mogu.

Jesi li doista tako flegmatičan ili kuha u tebi?

- Možda malo kuha. Nekako razmišljam da ostanem smiren izvana pa i sam sebe smirim iznutra.

I trener Lucijan Krce čini se smirenim?

- Uh, on to sigurno nije. Smiren je kada je potrebno, Odlično je pripremio preču, jako se klizalo, vidjeli ste kako je Litvanac pao. Ali prije natjecanja... Mi se dogovorimo - krećemo u četiri i 15, a on već 15 do četiri čeka dolje u hotelu. A mogli smo komotno krenuti i poslije.

Kada si odradio vježbu u finalu, Marijo Možnik rekao je samo jednu riječ - kralj.

- Eto, ako on tako kaže. Skinuo sam ga s trona, ha, ha. Čudno mi je to. Cijelo sam vrijeme gledao Marija kako je to radio. Kada sam vidio da sve on to može, onda sam pomislio pa valjda i ja to mogu. E sada kada radim kao on, onda ću pokušati biti bolji od njega.

Nakon Osijeka Tin će se posvetiti učenju. Student je druge godine Fakulteta strojarstva i brodogradnje.

- Sljedećih mjesec dana trebam stisnuti faks. Nosio sam knjige u Osijek, ali nisam uspio učiti. Nakon što sam položio termodinamiku, koji je najteži ispit, imam sada tri-četiri predmeta koja nisu toliko teška, ali treba sjesti. Zamolit ću profesora da odgodim kolokvij za bar tjedan dana. Poslat ću mu poruku sa slikom zlata. Ma dosad su stvarno bili korektni. Izlazili su mi u susret i hvala im.

U drugom dijelu sezone slijedi Svjetsko prvenstvo u Montrealu. Bit će mu to prvo svjetsko prvenstvo.

- Za početak, drago mi je što ću biti dio toga. Da vidim, eto, prvi put kako vježba Uchimura. Znam da mogu puno, ali nemam odmah visoke ciljeve. Do Olimpijskih igara u ovom ciklusu sigurno će biti cilj finale Svjetskog prvenstva. Prije odlaska u Montreal imat ću i Challenge Cup u Parizu. Išao bih sigurno i na Univerzijadu, ali je u kolovozu, ne bih se stigao bar malo odmoriti tijekom ljeta.

Hoćeš li imati bilo kakav ljetni odmor? Skoknuti do Ane u Split?

- Ha, to idem već sljedećeg vikenda, ali i onda odradim treninge. Možda će biti malo odmora, jedno tjedan dana u Pakoštanima, gdje imamo gimnastički kamp, pa će i tamo biti sprave i moći ću trenirati, a usput se i okupati u moru.

Gimnastika, fakultet, djevojka... Stigneš li još išta pokraj toga?

- Pa budem i ja i kod mene sat vremena na kavi. Nađem se s frendovima iz kvarta, dobar sam s Petrom Filešom, mačevaocem, svjetskim juniorskim prvakom. Sanjamo kako ćemo ići zajedno na Olimpijske igre.

Cilj je već Tokio?

- To svakako. Plasman na Olimpijske igre bio bi jedini razlog zbog kojeg bih zamrznuo godinu na fakultetu. Olimpijske igre sam si zacrtao kao najviši cilj - rekao je Srbić.