Nogometaši Rijeke prekinuli su jedanaestogodišnju vladavinu Dinama i pobjedom na Cibalijom u pretposljednjem kolu Prve hrvatske lige osigurali naslov prvaka države! Rijeka slavi, Kvarner gori, Rujevica se tresla u ekstazi zadovoljstva, a Cibalia je bila dragi gost, koji nije pokvario planove i samo je uveličao proslavu.

Kazaljke su pokazale točno 19 sati i 12 minuta 21. dana mjeseca svibnja 2017. godine. U tom trenutku Alexander Gorgon prenio je loptu glavom iza leđa vinkovačke obrane, Mario Gavranović zaobišao je vratara Matkovića te načeo mrežu vratara Cibalije. Iako se još imalo što igrati, u tim trenucima bilo je potpuno jasno da su nogometaši Rijeke slomili otpor utopljenika iz Slavonije te ispunili i teorijske uvjete da ostvare ono što se čekalo više od sedam desetljeća postojanja kluba. Rijeka i okolica dobili su svojega nogometnog prvaka!

Veliko slavlje na Rujevici i po gradskim ulicama, među onim navijačima koji nisu uspjeli doći do ulaznice, moglo je početi. Iako je trebalo još odraditi osamdesetak minuta na travnjaku, svima na stadionu u tim je trenucima bilo jasno da ovaj put ništa ne može zaustaviti Rijeku na putu do zvijezda i onoga što se čekalo desetljećima. U nastavku su Riječani razbili nemoćne Vinkovčane, a kada je osječki sudac Vučemilović označio kraj utakmice, kao da je vrijeme nakratko stalo, Rujevica je zaplovila rijekom sreće. Navijači su prvi put otkada je Rujevice preskočili ogradu i masovno utrčali u travnjak, igrače Rijeke preplavila je rijeka emocija i ljudi.

Mnogima su se nakon utakmice orosile oči. Neobuzdano slavlje zamijenile su i suze radosnice, a mnogima počela navirati neizbježna sjećanja na brojne sportske nepravde koje su proživljavali navijači Rijeke u dugoj klupskoj povijesti. Kroz glavu su prolazile slike tuge i očaja iz 1999. iz onog mitskog susreta s Osijekom koje je svojom podignutom zastavicom izazvao Zoran Krečak. Duboki ožiljak u srcima navijača Rijeke nikada nije potpuno zarastao, ali ovaj povijesni uspjeh mnogima će pomoći da lakše prebole frustracije iz prošlosti. Možda se može reći i kako je nogomet u konačnici ipak pravedna igra.

Ova Rijeka zaslužila je naslov prvaka, neka slavi i uživa, konačno ga ima. Bijela četa predvođena trenerom Matjažom Kekom cijele je sezone igrala najbolji nogomet i bez ikakve mrlje osvojila naslov prvaka. Riječani su izgubili samo jednu utakmicu (Lokomotiva), nitko im ništa nije darovao, štoviše, morali su igrati svoje prvenstvo, jedino za sebe i kontra – svih. Nadigrali su jedinog rivala, Dinamo, u bar pet od dosadašnjih šest međusobno odigranih poluvremena, nadigrali su i brojne crne slutnje koje su se rojile u glavama navijača posljednjih dana. Razumljive frustracije iz prošlosti, sindrom 1999. godine nije bilo lako izbiti iz glave. Sigurno je na rujevičkim tribinama bilo onih u kojih se javio crv sumnje i u 15. minuti, kada je Gavranović drugi put svladao Matkovića, i u 45. minuti, kada je Roman Bezjak s(p)retno lobao vratara Cibalije nakon udarca iz kuta za 3:0. Ljudski i razumljivo. No ovaj put nije bilo razloga za sumnju, jer Riječani su najbolja hrvatska momčad i zaslužili su trofej. Dugo su ga čekali i konačno su ga uzeli.

Rijeka je prekinula 11-godišnju dominaciju Dinama, postala je uz Zagreb jedini prvak Hrvatske a da to nisu Dinamo ili Hajduk. Ovogodišnja riječka bajka još jedan čin proslave imat će na završetku ove sezone, u posljednjem kolu Prve HNL nakon susreta na Maksimiru s Dinamom bit će joj uručen naslova prvaka Hrvatske. R. I.