Osječka zračna luka u proteklih pet godina proživljava svojevrsnu renesansu nakon što je krajem 2011. godine bila umalo zatvorena zbog malog broja letova, a sukladno tome i niskog ukupnog prometa te velikih gubitaka.
Osječkim aerodromom upravlja tvrtka Zračna luka Osijek d.o.o., u kojoj država ima 55-postotni udjel u vlasništvu, Grad Osijek 25, a Osječko-baranjska županija 20 posto. Sa sadašnjim upraviteljem zračne luke, međutim, veći razvoj osječkog aerodroma teško je moguć. Za to je potreban ozbiljan investitor, odnosno koncesionar, koji bi ispunjavajući vlastite interese u prometnom smislu, značajnije investirao u infrastrukturu zračne luke i svakako povećanje putničkog i teretnog prometa.
U 2012. godini preko osječkog aerodroma prošlo je samo dvije tisuće putnika, dok je 2016. godine, naravno uz višestruko povećan broj letova na domaćim i međunarodnim linijama, zabilježen promet od 30 tisuća putnika. Ove godine, kaže predsjednik uprave ZLO-a Domagoj Marinić, zahvaljujući i dvjema novim međunarodnim linijama prema Baselu i Stuttgartu, očekuje se i do 60 tisuća putnika.
Dobri partneri
- Imamo dobre partnere, poput Croatia Airlinesa, Trade Aira, sada Euro Wingsa i Wizz Aira. S tim kompanijama i računamo na buduću suradnju. Možemo možda dosegnuti i 200 do 300 tisuća putnika godišnje. Međutim, postoje limiti kojih smo svjesni, primjerice za ozbiljnije širenje zračne luke u cargo prometu, koje može donijeti značajnu gospodarsku korist cijeloj regiji. Napravili smo plan poslovnog razvoja zračne luke do 2027. godine s investicijskim planom i prezentirali ga potencijalnim investitorima. Riječ je o produženju piste, proširenju stajanke, proširenju cargo skladišta s rashladnim prostorima te proširenju parkirališnih prostora. Taj investicijski plan vrijedan je oko 22 milijuna eura. No, za takva ulaganja sadašnjih vlasnika, odnosno države, postoje ograničenja zbog pravila Europske unije - kaže Marinić dodajući kako će zračna luka bez znatnijih ulaganja dosegnuti određenu razinu prometa i nakon toga stagnirati, što će biti ravno propasti.
Zračna luka Osijek u 2016. godini poslovala je pozitivno uz ostvareni ukupni prihod od nešto manje od 15 milijuna kuna. U njega su uključene, naravno, i subvencije, kao i naknada za otvorenost Zračne luke Osijek.
Vlastiti prihodi ZLO-a dosežu približno polovinu ukupnih prihoda, a drugu polovinu čine različite subvencije, dakle novac poreznih obveznika. Da ne bude zabune, takve subvencije primaju i druge zračne luke u Hrvatskoj, pa i u inozemstvu. Međutim, zračne luke kojima upravljaju privatni koncesionari, ovisno o potpisanim stavkama ugovora, u pravilu ne primaju subvencije. Potpuno obrnuto, država u takvim slučajevima ne samo što ne izdvaja novac za subvencije nego čak od koncesionara naplaćuje koncesijsku naknadu. Koliko je koncesija za zračnu luku dobro rješenje, može se vidjeti na primjeru zagrebačkog aerodroma. Upravljanje zagrebačkom zračnom lukom, odnosno sada Zračnom lukom Franjo Tuđman, preuzeo je 2012. godine, na temelju koncesijskog ugovora s državom, francuski konzorcij ZAIC (Zagreb Airport International Company), odnosno njegova tvrtka Međunarodna zračna luka Zagreb d.d. Koncesijski ugovor potpisan je na rok od 30 godina. Ne ulazeći u detalje ovog koncesijskog ugovora, osim što su važni uvjeti bili da koncesionar treba sagraditi novi terminal za putnike i povećati promet, od tada se dogodio niz pozitivnih pomaka. U 2011. godini, dakle posljednjoj prije nego što je francuski koncesionar preuzeo zagrebačku zračnu luku, zabilježen je promet od 2,32 milijuna putnika. Prošle godine kroz tu je zračnu luku prošlo 2,8 milijuna putnika. Koncesionar je, osim povećanja broja letova i prevezenih putnika, sagradio novi terminal o kojemu se proteklih mjeseci mnogo govorilo. Gradnja novog terminala, čiji je sada kapacitet pet milijuna putnika, stajala je 300 milijuna eura. Je li uopće potrebno spomenuti kako toliki novac za terminal država ne bi mogla uložiti, ne u tri godine koliko je trajala njegova gradnja, nego u bar 15 godina. Terminal je jedan od najvećih infrastrukturnih projekata u Hrvatskoj u proteklih deset godina.
Mogući partneri
Ekonomist Damir Novotny podsjeća kako je koncesija dobar oblik javno-privatnog partnerstva, posebice kod zračnih luka kao što je osječka. U pravilu koncesionar ima obvezu investiranja i privlačenja prometa ili, što je možda i najbolje, omogućavanja da zračna luka postane i matična luka neke aviokompanije.
- Za osječku zračnu luku bilo bi to izvrsno. Osijek je tipična regionalna zračna luka koja može biti zanimljiva kako Slavoniji, tako i stanovnicima sjeverne Bosne, južne Mađarske i zapadu Srbije - ističe Novotny. On podsjeća kako je zračni prijevoz u čitavom svijetu u ekspanziji zbog nižih cijena goriva.
- U Hrvatskoj se oko 80 posto prijevoznih potreba zadovoljava cestovnim putem. EU svojom strategijom do 2050. godine želi to zamijeniti povećanjem vodenog, zračnog i željezničkog prometa. Dakle, u svakom slučaju razvoj osječkog aerodroma, kao regionalnog, ima smisla, a ulaganja bez privatnog koncesionara gotovo su nemoguća - ističe Novotny.
Poenta je ove priče u tome da za osječku zračnu luku, prema riječima Marinića, postoje dva poslovna subjekta vrlo zainteresirana za preuzimanje upravljanja osječkim aerodromom.
- Imamo konkretno zanimanje slovenskih potencijalnih partnera te jedne kineske grupacije koja želi preuzeti zračnu luku u koncesiju. S njima smo već obavili više sastanaka i oni čekaju naš potez, premda vjerujem da će se na natječaj, kada ga raspišemo jednog dana, javiti i više potencijalnih koncesionara - zaključuje Marinić.
Igor MIKULIĆ
MIZERAN CARGO PROMET
Teretni ili cargo promet u hrvatskim je zračnim lukama na izuzetno niskim razinama. Praktično preko svih naših aerodroma godišnje prođe samo deset tisuća tona roba, podsjeća Domagoj Marinić. “U europskim okvirima te su količine doista na razini statističke pogreške. Za usporedbu, samo beogradska zračna luka ostvaruje 15 tisuća tona robnog prometa, a Budimpešta 200 tisuća tona, a Beč 400 tisuća tona. Hrvatska jednostavno mora bar jedan svoj aerodrom delegirati kao cargo čvorište. Vidimo tu priliku za zračnu luku Osijek. Dizanjem tog cargo prometa u našoj zračnoj luci, ne treba posebno ni naglašavati, gospodarsku korist imao bi i grad i cijela regija”, naglašava Marinić.
DO KONCESIONARA NAJMANJE GODINU DANA
Ističe kako su se na skupštini društva koja je održana početkom ovog mjeseca vlasnici ZLO-a izjasnili da je davanje zračne luke u koncesiju logičan slijed te da treba krenuti u taj postupak. Upozorava kako on nije jednostavan i može potrajati i godinu dana. “Potrebno je osnovati stručno povjerenstvo koje će voditi taj postupak. Treba odrediti model prema kojem će se tražiti partner, hoće li se tražiti strateški ili financijski investitor ili kombinacija. Potrebno je izraditi projektni prijedlog za javno-privatno partnerstvo koji se evaluira u Agenciji za investicije i konkurentnost. Tek nakon toga ide priprema natječajne dokumentacije za odabir koncesionara. Dakle, do odabira koncesionara potrebno je najmanje godinu dana”, zaključuje Marinić.
zainteresirani
ZASAD SU “U IGRI” SLOVENSKI I KINESKI INVESTITORI
Damir Novotny
ekonomist
Osijek je tipična regionalna zračna luka koja može biti zanimljiva kako Slavoniji, tako i stanovnicima sjeverne Bosne, južne Mađarske i zapadu Srbije.