Prije nego je načinio konačan izbor od 95 djela 79 autora (78 slika i 17 skulptura), Igor je Zidić prvo pomno razgledao prostor Muzeja likovnih umjetnosti koji ima na raspolaganju. Kako je u šali rekao, gotovo “lopatom” je načinio prvi izbor i premda se čini da mu posao nije bio nimalo lak, od više od tisuću (točnije oko tisuću slika, stotinjak grafika i četrdesetak skulptura) izabrati 100-njak, naš je ugledni povjesničar umjetnosti s užitkom i lakoćom to učinio. Rezultat njegova (osobnoga) izbora osječka publika može do 30. kolovoza razgledati u MLU. Neuobičajena je gužva bila na otvorenju. Mnoštvo Slavonaca, ali i Zagrepčana došlo je vidjeti i biti viđeno na svečanom otvorenju ove uistinu velike i reprezentativne izložbe umjetničkih djela iz zbirke odvjetnika Marijana Hanžekovića, i to na Međunarodni dan muzeja, 18 svibnja.

Svaka je zbirka portret njezina tvorca - citirala je Vlastimira Kusika ravnateljica MLU-a, Jasminka Mesarić, imajući pri tom u vidi i vlasnika Hanžekovića i autora izbora Zidića. A birao je Igor Zidić, kako je sam rekao - “najbolje”, s obzirom na njegovu osobnu naklonost i iskustvo, želeći predstaviti važne autore koji su djelovali u svom vremenu, ali su važni i danas, ali uvažavajući i vremenski raspon, od kraja 19., iz prve i druge polovine 20. te s početka 21. st.

Jedno od načela bilo je poštivati autorstvo vlasnika jer “bez ega nema privatne kolekcije” - dometnuo je na otvorenju Zidić, na što se vlasniku oteo osmijeh potvrđivanja.

Zbirka u kronološkome smislu, prema mijenama forme i prema standardiziranim povijesnim shematizmima, nije potpuna, no teži li uopće tome cilju? Ona raste tempom ljudskoga života i ne traži uvijek – poput sistematičara – ono što još nema-a-morala-bi imati, nego se često obraduje susretu s već poznatim i već kolekcioniranim. Ako mu je ponuđeno da bira – Hanžeković će, gotovo bez iznimke, odabrati ono što mu je bliže, što više voli, ono što ga više motivira, a ne nužno baš ono što Zbirci, u taj čas, "više nedostaje". Tako njegova Zbirka ostaje otvorenom i takvom će, vjerojatno, i ostati. Spontani "nacrt" njezina proširenja ispunja tako pretpostavke njegove osobnosti: prirođenih značajki i stečenih znanja, a ne teži, kako smo već i naznačili, ispunjenju neke imaginarne povjesnice izvučene iz drugog i drukčijeg pogleda na specifične vrijednosti hrvatskog slikarstva i kiparstva od XIX. do XXI. stoljeća i na međurelacije tih vrijednosti. Hanžeković nam daje do znanja – premda nije negator, još manje ignorant – da ima Zbirku u kojoj uživa, a ne Zbirku kojom konstruira povijest i time se ta Zbirka uvelike razlikuje od većine drugih relevantnih kolekcija u nas - ističe Zidić.

Marijan je Hanžeković III. otkupima od znanih i neznanih vratio svojoj Zbirci i dio starog sjaja.

- Nije toga mnogo, a nisu to – mahom – ni djela, koja će zasjeniti najbolje njegove akvizicije, ali okupljanje umjetnina iz tri naraštaja Zbirci jamči kontinuitet, koji druge takve zbirke nemaju. Iz svega izvlačim još jedan zaključak: on se osjećao baštinikom kolekcije prethodnih Hanžekovića – sa svime što je to značilo – i u ostvarenje je toga impetusa uložio mnogo napora, vremena i sredstava; o tom govori nastojanje da se djedovo, očevo i njegovo okupe pod krovom jedne zbirke - dodao je Zidić.

Otvorenju je nazočio i sam vlasnik zbirke, ali i osječki gradonačelnik Ivica Vrkić, dogradončelnik Vladimir Ham, idejni začetnik izložbe Ivica Šola, predstavnica Grada Zagreba Vesna Kusin i Danijela Lovoković, koja je u ime župana izložbu otvorila. Iako se čini da je pojam mecene izgubljen u prošlosti, za odvjetnika se Hanžeković to mora reći jer kao i njegovi obiteljski prethodnici pomaže i potiče mlade umjetnike dajući im ateljee, otvarajući izložbe i galerije