Objavljeno 20. svibnja, 2017.
Nije prošlo ni četiri mjeseca od preuzimanja vlasti, a za novim američkim predsjednikom Donaldom Trumpom vuku se skandali vezani uz neobične kontakte koje su njegovi najbliži suradnici imali s ruskim dužnosnicima tijekom predizborne kampanje.
Kako stvari trenutačno stoje, njegov ništa manje sablažnjivi pokušaj zataškavanja istrage smjenjivanjem prvog čovjeka FBI-ja Jamesa Comeya, mogao bi ga stajati opoziva s predsjedničke dužnosti.
Sjedinjene Države našle su se u podjednako dramatičnim okolnostima kao u vrijeme afere Watergate koju je 1972. prouzročio tadašnji predsjednik Richard Nixon, no s jednom važnom razlikom, a to je što je ovaj put u skandal umiješan strani čimbenik, Ruska Federacija, koja ne skriva svoje otvoreno neprijateljstvo prema Zapadu ni ambiciju da poput kukavičjeg jajeta u pojedinim zapadnim zemljama koje odlikuje politička nestabilnost, poput Sjedinjenih Država i Francuske, u vrijeme predsjedničke kampanje podvali svoje kandidate.
RUSKA VEZA
Srećom, Rusima u Francuskoj nije pošlo za rukom progurati kandidatkinju krajnje desnice Marine Le Pen, unatoč golemom novcu koji je dobila iz Moskve i predsjedničkom tretmanu koji je uživala tijekom posjeta Kremlju krajem ožujka ove godine u jeku predsjedničke kampanje. Koliko je spretnom i prepredenom ruskom mogućniku Vladimiru Putinu bilo važno da u Elizejskoj palači ima svog čovjeka, govori i udar njegove kibernetičke vojske na elektroničku poštu kojom se služio tadašnji predsjednički kandidat, a danas predsjednik Francuske Republike Emmanuel Macron te obznanjivanje mješavine indiskrecija iz njegovog izbornog stožera i dezinformacija. Obavještajni stručnjaci i oni koji se bave računalnom sigurnošću tvrde kako je prepoznatljivi hakerski rukopis otkriven i u sličnim kibernetičkim napadima na e-mail američke predsjedničke kandidatkinje Hillary Clinton na vrhuncu predsjedničke kampanje, ali i stranku CDU, koju predvodi njemačka kancelarica Angela Merkel, u travnju i svibnju 2016.
Prošloga tjedna objavljeno je iz izvora bliskih istrazi da su Trumpovi ljudi tijekom predizborne kampanje najmanje 18 puta potajice kontaktirali ruske dužnosnike i predstavnike Kremlja. Što je to u Moskvi toliko zanimalo čovjeka koji je poželio biti 45. po redu američki predsjednik? Kakvu je vrstu pomoći ondje tražio Trump, i što je obećao zauzvrat? Zašto mu je na putu prema Bijeloj kući bila potrebna bilo čija potpora, osim one američkih birača?
Sve su to pitanja na koja će trenutačni američki predsjednik morati objasniti ne samo američkoj javnosti, nego i odgovarajućem sudbenom tijelu u sklopu postupka opoziva koji je više nego vjerojatan. Dakako, riječ je o Senatu koji u ovome slučaju ima ovlast suđenja predsjedniku države kada su posrijedi, kako to piše u članku 2 američkog ustava, izdaja, korupcija, ili ozbiljni zločini i prekršaji pod kojima se, između ostaloga, podrazumijevaju zloporaba dužnosti i ovlasti. Trumpov zahtjev sada već bivšem ravnatelju Središnjeg istražnog ureda (FBI) Jamesu Comeyju da zaustavi istragu protiv predsjednikovog savjetnika za nacionalnu sigurnost Michaela Flynna, koji je zbog svojih veza s Rusima bio prisiljen dati ostavku u veljači ove godine, mogao bi biti ključni dokaz protuzakonitog utjecanja na neovisnost američkog pravosuđa. Smjenjivanjem Comeyja Trump je sam sebi napisao optužnicu za opoziv. Jedini američki predsjednik koji je prije Trumpa smijenio prvog čovjeka FBI-a kako bi omeo istragu protiv sebe, bio je Richard Nixon, na vrhuncu afere Watergate, no to nije onemogućilo američku državu da pokrene postupak opoziva protiv Nixona koji je naposljetku bio prisiljen na ostavku, što nije bilo ništa drugo nego nečastan otpust iz politike.
Pravi šok u Bijeloj kući izazvalo je imenovanje bivšeg ravnatelja FBI-a Roberta Muellera prošloga tjedna posebnim državnim odvjetnikom čiji je zadatak nadzor nad istragom koju provodi FBI o mogućem ruskom utjecaju na prošle američke predsjedničke izbore. Muellera koji je između 2001. i 2013. obnašao čelnu dužnost u FBI-u smatraju pouzdanim i nepotkupljivim.
LOV NA VJEŠTICE
Zanimljivo je da je odluku o njegovom imenovanju donio zamjenik glavnog državnog odvjetnika Red Rosenstein, mimo svog šefa Jeffa Sessionsa, koji se ranije sam izuzeo od svega što je vezano uz istragu nad ovim slučajem nakon što je otkriveno da je pod prisegom lagao o svojim kontaktima s Rusima tijekom predsjedničke kampanje. Američkom predsjedniku Donaldu Trumpu neće mnogo pomoći ni skandal s odavanjem najdelikatnijih obavještajnih tajni ruskom ministru inozemnih poslova Sergeju Lavrovu tijekom njegova posjeta Bijeloj kući, što je posebno razbjesnilo američke saveznike u NATO-u, i Izrael, čiju je tajnu dobivenu iz samog srca terorističke organizacije Islamske države odao u razgovoru s Lavrovim, čime je ugrožen izraelski uhoda. Istoga dana Trump je, valjda kao poklon Rusima, smijenio čelnika FBI-a Comeyja. Sve to vezano uz posebne veze američkog predsjednika Trumpa s Rusijom zvuči krajnje ponižavajuće, no vidjet ćemo hoće li u Republikanskoj stranci, koja ima većinu u oba doma američkog Kongresa, biti dovoljno časti i hrabrosti da pokrenu impeachment protiv svog vlastitog predsjednika. Donald Trump je najnoviju pravosudnu i medijsku kampanju protiv svojih “ruskih nestašluka” nazvao “lovom na vještice”, sasvim ispravno aludirajući na razdoblje 50-ih, kada su pod vodstvom američkog senatora Jospeha McCarthyja pokrenute brojne političke istrage i progon svih onih koji su bili osumnjičeni za subverzivnu suradnju s tadašnjim Sovjetskim Savezom, čija je špijunska služba premrežila tadašnje Sjedinjene Države. Čini se da je Trump, posve ispravno, prepoznao samoga sebe kao visokopozicioniranog ruskog agenta u Bijeloj kući, pitanje je samo što će ovako ranjen učiniti.
Piše: Draško CELING