Kad neki roman, bez obzira na to o kakvom je žanru riječ, prevede Mate Maras, odmah je jasno da ćemo čitati prvorazredno štivo i nepobitno uživati u vrhunskom hrvatskom izdanju ništa slabijem od izvornika, odnosno od onoga što je napisano na engleskom jeziku.
Na tom izuzetnom prevoditeljskom putu je i Marko Maras, sin slavnoga oca, koji potpisuje prijevod bestselera Kanađanke Louise Penny “Kako ulazi svjetlost” (How the Light Gets In), kao i nastavka “Dugo putovanje kući” (The Long Way Home), obje knjige objavljene u nakladi zagrebačkog Lumena unatrag godine dana.
Toliko o tom tehničkom detalju, prijevodu i prevoditelju, koji često zaboravljamo spomenuti, a ne bismo trebali jer čitati neku loše prevedenu knjigu, koliko god original bio genijalan, neizdrživa je gnjavaža bez obzira na to o kome je i čemu riječ.
Sad kad smo to elaborirali, posvetimo se Louise Penny i njezinim romanima. Prvo, Penny je višestruka dobitnica nagrade Agatha, što sugerira da se bavi krimićima, da piše trilere, te da referance na slavnu britansku autoricu Agathu Christie nisu “bez vraga”, bez obzira na nagradu. Inače, usput rečeno, Penny je autorica dvanaest romana o inspektoru Armandu Gamacheu, i svi su bili na visokim mjestima najuglednije književne top-ljestvice The New York Timesa. Osim nagrade Agatha (ima ih pet!), Penny je dobila i druga vrijedna priznanja - nagrade Anthony, John Creasey Dagger, Nero, Macavity i Barry te po dvije nagrade Arthur Ellis i Dilys. Njezin posljednji roman A Great Reckoning, čiji hrvatski prijevod također nestrpljivo čekamo, jednako se dobro prodaje kao i svi prethodni, uz također unisone kritičarske hvalospjeve.
INSPEKTOR STAROG KOVA
Svi oni pak koji su pročitali “Kako ulazi svjetlost”, a sad će čitati i “Dugo putovanje kući”, vjerojatno će se složiti s mišljenjem kritičara Library Journala da Louise Penny zapravo ne piše klasične krimiće, nego psihološke studije likova. Publishers Weekly piše kako su likovi romana Louise Penny iznimno kompleksni, zapleti pomno razrađeni, stil profinjen, a dijalozi ekonomični i inteligentno provučeni kroz temeljnu detektivsku priču. I tu se nema što dodati, kao ni dodati onome što primjerice zbori oduševljeni kritičar The Washington Posta kad spomenute knjige i spisateljsko umijeće Penny dariva epitetima poput “veličanstven detektivski roman koji zaokuplja mozak, srce i dušu”.
U sve ono što ugledna gospoda iz uglednih medija pišu i govore (pogledati Youtube) o Louise Penny možete se i sami uvjeriti (ako to još niste) čitajući prvo knjigu “Kako ulazi svjetlost”, a potom i nastavak “Dugo putovanje kući”. Ne samo da je riječ o narativno superiornoj spisateljici, čiji romani nadilaze stroge žanrovske okvire, da o drastičnom odmaku od svake trivijale i ne govorimo, nego je Penny u svojoj potentnoj i razigranoj mašti (fikciji) uspjela stvoriti ono što svaki dobar detektivski roman mora imati - osebujni i pamtljivi glavni lik i sugestivnu atmosferu koja se prelama kako kroz moralne dvojbe glavnog lika, u slučaju Penny inspektora Armanda Gamachea (kakvo ime!), tako i kroz sve ostale likove upetljane ne samo u konkretne slučajeve (ubojstva) nego i u bespuća kojekavih tajni i političkih intriga (urota). Pritom Penny dojmljivo prikazuje hrabrost pojedinca suprotstavljenog zločinu (Gamache) i stavlja njegovu vjeru na kušnju, bilo vjeru u institiucije (policija, država), bilo vjeru u svevišnjeg, koji u svijetu “kulture smrti” dopušta da moral stradava i čovjek pada na dno pred nevoljama za koje sam nije odgovoran.
A što se tiče detektiva Gamachea, on je doista unikatan, duboko moralan, skroman, pametan i dobrodušan, u okruženju (radnja je smještena u kanadsku pokrajinu Quebéc) koje je takve “norme ponašanja” odavno devastiralo. Gamache se naime drži staromodnih uvjerenja, opsjednut je sumnjama, vjeruje da zlo ima svoje granice, no vidjevši što se događa oko njega, posumnja je li cijelo vrijeme u krivu i možda doista pobjeđuje tama. Kad taj i takav lik Louise suoči sa svime onime što se zbiva na recimo Odjelu za ubojstva, kao i s konkretnim slučajem ubojstva, dobivamo majstorski napisan i fascinantno iznijansiran triler, radnju i likove u kontrastu svjetla i tame, nevinosti i iskustva, dobra i zla.
Da zaključim - romani Louise Penny nepobitno su krimići, trileri, detektivske priče, no ujedno su i vrhunaravna proza u kojoj su i Gamache, i policija, i politika, i okoliš jednako uzbudljivi kao identitet i motiv ubojice, kad je riječ o elementima koje svaki dobar krimić, pa tako i ovaj Louise Penny, mora imati kako bi motivirao čitatelja de se posveti svemu onome što ga čeka na stranicama spomenutih knjiga.
OSNOVE RADNJE
KAKO ULAZI SVJETLOST: Nad blagdansko veselje glavnog inspektora Armanda Gamachea nadvila se sjena. Najprije je većina najboljih policajaca pod prijetnjama morala napustiti Odjel za umorstva, potom je njegov stari prijatelj i pomoćnik Jean-Guy Beauvoir prestao razgovarati s njim... A onda je primio telefonski poziv Myrne Landers, zabrinute jer joj njezina dugogodišnja prijateljica nije stigla u posjet za blagdane. Gamacheu se učinilo da je to dobar izgovor za odlazak u selo Three Pines. Dok se istraga zahuktava, Gamache se sve dublje upetljava u tajne i urote visokoga političkog miljea. Pokušava naći Myrninu prijateljicu, no istodobno traži i utočište za sebe i svoje kolege. Može li ga pronaći u selu Three Pines? Kolika će biti cijena tog mira?
DUGO PUTOVANJE KUĆI: Inspektor Armande Gamache otišao je u mirovinu i preselio se u selo Three Pines, no to mu nije donijelo mir koji je tražio. Njegova prijateljica, slikarica Clara Morrow, zatražila je od njega pomoć jer je nestao njezin muž Peter. Obećao je da će se vratiti nakon godine razdvojenosti točno na dan kada su se odlučili razići, no nije se pojavio i ona mora znati zašto nije došao. Pred Gamacheom je nov izazov, a u njegovu mu rješavanju, uz Claru, pomaže i njegov odani suradnik Jean-Guy Beauvoir te zajednička prijateljica Myrna. Potraga će ih odvesti u prekrasne i pomalo mistične krajolike kanadske Rijeke svetog Lovre, ali i u bespuća ljudske duše koja tegobno traga za samom sobom, za izražavanjem osjećaja i mukotrpnim činom stvaranja umjetničkog djela...
Piše: Darko JERKOVIĆ
AUDREY CARLAN
Romantično i seksi...
DJEVOJKA NA MJESEC DANA: SIJEČANJ, VELJAČA, OŽUJAK: Superuspješan serijal “Djevojka na mjesec dana” (izvorno: Calendar Girl) započinje epizodom Siječanj, koja se istog trena popela na vrhove lista bestselera New York Timesa. Tijekom dvanaest mjeseci pratit ćemo avanture neustrašive Mije Saunders i saznati kakva sve ljubav može biti... Mia Saunders tek što je pobjegla od turobnog života kod kuće u Las Vegasu kada dobije vijest da su joj oca gotovo nasmrt pretukli zbog neplaćanja kockarskog duga. Da stvar bude gora, utjerivač dugova njezin je bešćutni, podli bivši dečko. Još jedan u dugom nizu muškaraca za kojima je izgubila glavu. Ne više. Mijin plan jednostavan je. Radit će kao skupocjena eskort-dama u tvrtki svoje tete i mjesečno otplaćivati golemi očev dug. Mjesec dana s bogatim muškarcem s kojim ne mora spavati ako to ne želi? Laka lova. Bar je tako trebalo biti... U vrsnome prijevodu Ines Čulo, knjiga Audrey Carlan potvrda je vještine i talenta kojima ova američka spisateljica pretendira na tron koji za sada drži franšiza “Pedeset nijansi sive” E. L. James. Uglavnom, knjiga ima sasvim dostanto uzbuđenja (istodobno je romantična i seksi, slatka i pohotna) što će privući sve ljubitelje takvog štiva. Serijal je preveden na mnoge svjetske jezike, kao i serijali “Padanje” i “Trilogija Trinity”. Audrey Carlan živi u Kalifornijskoj dolini sa suprugom i dvojicom sinova. Kada ne piše, daje poduke iz joge, prijateljuje sa svojim duhovnim sestrama ili čita kakav lascivni ljubić.(Info/D.J.)
Roman “Kako ulazi svjetlost” uvjerljiv je i bilo bi divno kad bi priča bila istinita jer bi to značilo da živimo u boljem svijetu...
USA TODAY
Forenzika ima sporednu ulogu u odnosu prema Gamacheovu čudesnom ispitivanju karaktera svakog pojedinog čovjeka koji je upleten u istragu...
LIBRARY JOURNAL