Magazin
OPASNOST ISPOD RADARA - SLJEDBE PREPLAVILE HRVATSKU (I.):

Što labilnije društvo to plodnije sekte
Objavljeno 20. svibnja, 2017.
Djeluju u sjeni, a kad iziđu u javnost, najčešće je to zbog nekog dramatičnog događaja

U Hrvatskoj djeluje sve više sekti, pretpostavlja se da ih je čak 800, iako treba razlikovati pojmove novoreligiozni pokreti od pojmova kao što su sekta i kult. Sa sektama je, na različite načine, povezano oko 500.000 ljudi, upozoravaju upućeni u tu problematiku.

Ako po strani ostavimo neke bezopasne novodobne novoreligiozne pokrete, priče o onima opasnima dramatične su naravi. Srećom, samo je manji broj sekti crn i mračan. Nisu sve isključivo religijske, nego imaju širok raspon vjerovanja koja nude. Većina toga što zagovaraju mnogima zvuči smiješno i u načelu bezopasno. Međutim, neke od njih djeluju kao jako dobro organizirane kriminalne grupe kojima je jedini cilj zarada.

MANIPULIRANJE ŽIVOTIMA

Sekte koje danas u Hrvatskoj promatramo kao kritične skupine ne razlikuju se od onih u inozemstvu. U Hrvatsku su najčešće uvezene iz Sjedinjenih Država. Neke su registrirane kao religija, neke kao udruge građana. Mnoge od njih postale su opasne kriminalne organizacije, a zajedničko im je stvaranje bogatstva, mentalna manipulacija nad pojedincem i masom te izbjegavanje poreznih obveza.

Najagresivnije sotonističke sekte udomaćene su i kod nas: Crna ruža, Crna zora, Crni škorpioni, Sotonine vojvode, Sotonski vitezovi, i Luciferijanska crkva, koje vrbuju mlade od 12 do 20 godina, najčešće preko interneta, besplatnih tečajeva stranih jezika, putovanja u inozemstvo i sl. Među kritičnim ili manje kritičnim skupinama su i ispostave Scijentološke crkve, Transcendentalne meditacije, Crkva ujedinjenja (Moonijevci), Jehovini svjedoci, Rael, Kabala itd. Te grupacije iza sebe imaju najviše sljedbenika, najveće financijsko bogatstvo, ali i najviše javnih primjedbi ili sudskih tužbi.

Posebno je internet kao nekontroliran medij potpomogao širenju sljedbi i marketingu ilegalnih iscjelitelja, koji ponajviše preko brojnih foruma, sada i na daljinu, vrbuju mlade sljedbenike i potpuno besplatno promoviraju svoje proizvode.

Hrvatska je općenito plodno tlo za sekte jer ta tematika nije ni približno pravno regulirana kao u brojnim drugim zapadnoeuropskim zemljama. Baš zato brojni gurui upravo ovdje pronalaze svoje članove, manipuliraju njima i najčešće ih financijski ili emocionalno iskorištavaju. Posljednjih godina bilo je više mladih koji su se javljali s tim problemom, kaže psihoterapeut Nebojša Buđanovac.

Drago Plečko, terapeut alternativne i komplementarne medicine s velikim iskustvom na temu sekti, smatra da je danas teško govoriti o “ispiranju mozga” u kontekstu sekti kad ga gotovo svi provode.

- Političke stranke, vlastodršci, njihovi oponenti, religije, korporacije, banke, prodavači svega i svačega... pitanje je koje je “pranje mozga” društveno prihvaćeno ponašanje u kojem smo svi licemjeri i pokoravamo se onome što znamo da je laž. Sekte je najlakše optužiti, iako nisu sve takve. Naglašavam neke koje agresivnije djeluju na svijest i pod svaku cijenu pokušavaju pokoriti pojedinca obećanjem kreiranja “savršenog čovjeka”. Najbolji primjer su scijentolozi, čiji je utemeljitelj Ron Hubbard u svom “auditingu” zapravo primjenjivao Freudovo evociranje potisnutih trauma, koje je u psihijatriji odbačeno.

Inače, sve vjerske zajednice, prema Ustavu Republike Hrvatske, odvojene su od države. Stoga ona ne nadzire njihov rad dok god im je djelovanje u skladu sa zakonom. One mogu samostalno i slobodno odrediti unutarnju organizaciju, tijela upravljanja, njihovu hijerarhiju i nadležnosti te tijela i osobe koje ih predstavljaju. Osim toga, same određuju sadržaj i način očitovanja vjere, održavanja veza, udruživanja s drugima i slično. Međutim, nadležna ministarstva nadziru njihovo djelovanje kada se radi o nečemu što se ne odnosi na vjerska i unutarnja, crkvena pitanja.

Psiholozi, psihijatri i socijalni radnici koji se u Hrvatskoj bave tom problematikom, napominju da je nužno otkrivati sekte koje propagiraju suicid, ritualna ubojstva te različite vrste nanošenja boli sebi i drugima u ritualima - najčešće sotonističke i crnomagijske - koji su itekako, prema njihovoj i MUP-ovoj evidenciji, prisutni i na prostorima Hrvatske. Tu prestaje ona tanka linija osobne slobode što jest i što nije dopušteno, jer pojedinac ili grupa ljudi uvijek prolaze manipulaciju od sekte i učitelja/gurua da sebi i drugima nanose fizičku, mentalnu i financijsku štetu. Neki psihijatri i duhovni terapeuti ističu da sektaškim učenjima u Hrvatskoj podliježu osobe svih dobnih skupina, društvenih grupa, ekonomskog statusa te obrazovanja, od mentalno retardiranih skupina do znanstvenika iznimno visokog obrazovanja i kvocijenta inteligencije. “Sekte su užasno opasne jer ljudi nisu svjesni da im ispiru mozak i izoliraju ih od vanjskog svijeta. A problem s kojim se susrećem jest da su u sektama nerijetko vrlo obrazovani ljudi poput liječnika, odvjetnika, intelektualaca. Mnogo moćnih i utjecajnih ljudi je u sektama i to je vrlo čudno, jer ne samo što se radi o pojedincima visokog kvocijenta inteligencije nego često i o obiteljima, kojima uskraćuju velik dio financijskih sredstava, koja daju sekti ili kultu. Sve što ide protiv ljudske slobode i slobodne volje vrlo je opasno, pogotovo ako su u to uključena i djeca. Ako vidite da se pojedinac udaljava od familije, roditelja, supružnika ili dijete postaje čudno, tužno, depresivno, skriva se od roditelja, mijenja mu se karakter... to ne znači da tek prolazi kroz tešku pubertetsku epizodu ili uzima neke opijate, već je moguće da je pod djelovanjem neke sekte”, upozorava istaknuta hrvatska terapeutkinja koja je željela ostati anonimna.

KRIZA SUSTAVA VRIJEDNOSTI

Jedan drugi pripadnik tog miljea, koji također ne želi da mu se spominje ime, kaže da se susreo s dosta ljudi koji su bili ili jesu u sektama, ali upozorava na to da se radi o ljudima koji su ili psihički labilni ili ih privlači jedna druga hijerarhija moći u životu. “Sekte su vrlo inteligentne u regrutiranju novih članova. Uvijek traže ljude koji žele da ih se vodi i koji žele biti vođeni, koji su razočarani u životu ili su usamljeni, a imaju neke prihode. Zato smatram da bi zakon trebao štititi takve ljude”, objasnio je.

Profesor emeritus kaznenog prava s Pravnog fakulteta u Rijeci, Berislav Pavišić, u izjavi za jedan hrvatski tjednik istaknuo je da su mehanizmi kaznenog prava ponekad posljednje utočište za ljude koji su žrtve sekti. “Hrvatska se u 80 posto slučajeva izjasnila za jednu religiju, a to je katolička vjera. Prema tome, sve sekte i kultovi upravo su sekte i kultovi zato što se bave zabranjenom aktivnošću, a zabranjena se aktivnost dovoljno ne kontrolira. Opasna je svaka mentalna manipulacija bilo koje sekte ili kulta i zato treba štititi one koji ne mogu - ili još uvijek ne mogu - sami odlučivati, kao i one koji su nemoćni pred manipulacijom. Ali to je sve u kategoriji 'treba' i to je za sada samo želja. Ne polaže se u društvu dovoljno pažnje tom problemu”, tumači profesor Pavišić te dodaje: “Što se tiče Ministarstva unutarnjih poslova, ono se njima bavi onda kad su u pitanju žrtve prijevara koje su u nemoćnim situacijama, odnosno, kad je u pitanju kazneno djelo. Dakle, policija postupa onda kada se kazneno djelo već dogodi. Planski i razrađeni pristup cijelom tom problemu kod nas ne postoji, za razliku od Francuske, Belgije, Njemačke ili Austrije, gdje je nadziranje sekti i kultova zakonska obveza. Iako ne postoji pravna definicija ni politike ni političkih stranaka - i jedno i drugo postoji. Slično je sa sektama i kultovima, jer je zakon, koji je za to područje najbolji u Francuskoj, usmjeren na zastranjivanje sekti, a ne na njihovo djelovanje. Čak sam i ja u Hrvatskoj jedini koji se unutar međunarodnog kaznenog prava bavio tom problematikom i to je također slika društva i ozbiljan argument, nije me za sada naslijedio ni jedan mlađi kolega”, navodi profesor Pavišić.

Bilo kako god, problem postoji, makoliko mi o njemu šutjeli. Osobito je to upozoravajuće kod škola, jer škole su vrlo pogodno mjesto za vrbovanje novih pripadnika sekti, za pridobivanje mladih, tvrde stručnjaci te dodaju kako većina sekti želi ostvariti znatan utjecaj na mlade i osigurati budućnost svoje ideologije, ojačati svoju snagu. Te utjecaje sekte provode raznim propagandnim materijalima, pozivanjem mladih na seanse molitve, na hepeninge koji deluju privlačno i atraktivno s obzirom na zabavu i sadržaje koje nude. Obično odabiru osobu koja je izgubljena, ranjiva, depresivna i tada joj svojim programom nude izlazak iz krize, ostvarenje unutrašnjeg mira i sretan život.

Tehnike dominacije uključuju npr. “bombardiranje” ljubavlju, zavođenje budućih članova i drugo. Nude gotove odgovore, prijateljstva, ali u nekim slučajevima i iznuđivanje odluka silom. Često se služe laskanjem, a sve s ciljem vezanja novih članova, dijele novac i lijekove.

Na kraju naglasimo da upravo današnja situacija u društvu, njegova dezorijentacija i kriza sustava vrijednosti potiče na jače djelovanje i na vrbovanje mladih i njihovo naivno pristupanje sektama. Uz opasku da, ponovimo, nisu sve sekte opasne, ali na one koje jesu i država, odnosno vlast, ali i društvo u cjelini trebaju obratiti pozornost i spriječiti neželjene posljedice.

Piše: Damir GREGOROVIĆ
CRNA RUŽA
Tko je dobije, mora se ubiti

Crna ruža je sekta stara oko 40 godina i smatra se najopasnijom. Nastala je izvorno u Americi od Luciferove crkve. U Hrvatskoj se pojavila prije više od 30 godina, od kada su poznata i brojna samoubojstva i ubojstva koja su (navodno) počinili pripadnici Crne ruže. Do danas se ne zna tko zapravo vodi tu sektu. Smatra se da je neka utjecajna ili bogata osoba. Zovu se Crna ruža jer su poznati po tome što se onaj tko dobije crnu ružu mora ubiti. Ako se sam ne ubije, ubiju ga drugi. Filozofija samoubojstva u sektaškoj hijerarhiji je jasna. Onaj tko nagovori drugog da se ubije, postaje vrjedniji u očima vođe. Time i bliži predmetu obožavanja, samom Sotoni. Samoubojstva su dio rituala inicijacije u najviši nivo njihove hijerarhije. Drago Plečko, dobar poznavatelj sekta, kaže kako je cijela priča o zloglasnoj Crnoj ruži počela slučajno. Danas pokojni novinar i putopisac Željko Malnar još u osamdesetima je slučajno povezan s djevojkom odjevenom u crno koja se ubila, a tadašnji mediji su se raspisali o tome kako je baš Malnar na čelu sekte zvana Crna ruža, zbog čega je ni kriv ni dužan imao velikih problema. Inače razbuktala se 80-ih, ali je sve zataškano nakon što je Aleksandar Milles organizirao veliku pljačku Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. On je bio među prvima u Crnoj ruži. Ubili su se njegov otac i sestra, oboje novinari, a potom, 90-ih, i sam Aleksandar u zatvoru. Bila su tu i djeca moćnih dužnosnika pa je sve namjerno pretvoreno u urbani mit i priče za plašenje djece, kako bi izgubilo na vjerodostojnosti.

BRANKA DUJMIĆ- DELCOURT

U HRVATSKU SU SEKTE UVEZENE IZ SJEDINJENIH DRŽAVA

 

Francuski zakon o sektama iz 2001. godine kaže da je moderna sekta udruženje zasnovano na totalitarizmu, bez obzira ima li u sustavu religijsko obilježje ili ne.

- Ponašanje članova sekte krši općepriznata ljudska prava i remeti ravnotežu u državi, primjerice, tehnikama koje štetno djeluju na psihofizičko zdravlje osoba stvaranjem ovisnosti ili navođenjem na samoubojstvo. Druge su metode mentalna manipulacija ranjivih skupina kao što su maloljetnici, starije osobe, bolesnici, trudnice i ljudi s psihičkim teškoćama. Posebno treba istaknuti i povrede medicinskih tretmana takozvanom alternativnom medicinom, čiji je jedini pravi naziv ilegalna medicina. Tu su i lažno oglašavanje, prijevare, falsificiranja...

- Sekte koje danas promatramo kao kritične grupe u Hrvatskoj ne razlikuju se od onih u inozemstvu. FECRIS prati sekte preko 60 centara u 30 zemalja Europe, Australije, Sjedinjenih Država i Kanade. Njihova štetna ponašanja na međunarodnoj razini pratimo u kooperaciji s francuskim MIVILUDES-om, belgijskim CIAOSN-om i službama sigurnosti. U Hrvatsku su najčešće uvezene iz Sjedinjenih Država. Neke su registrirane kao religija, neke kao udruge građana. Mnoge od njih postale su opasne kriminalne organizacije, a zajedničko im je stvaranje bogatstva, mentalna manipulacija nad pojedincem i masom te izbjegavanje poreznih obveza. Zakonski su to područje donekle regulirale Francuska i Belgija, koje su na temelju parlamentarnih anketa definirale oko 170 kritičnih skupina, tj. sekti. Među njima su i Scijentološka crkva, Transcendentalna meditacija, Moon, Jehovini svjedoci, Rael, Kabala itd. Te grupacije iza sebe imaju najviše sljedbenika, najveće financijsko bogatstvo, ali i najviše javnih primjedbi ili sudskih tužbi. Europarlament je izdao rezoluciju o tom pitanju 1995. godine. Vijeće Europe savjetovalo je praćenje sekti svim svojim zemljama članicama, s posebnim naglaskom na Srednju i Istočnu Europu. Savjetuje neuvođenje ezoterije u škole, nadzor new age centara i informiranje nacija o djelovanju sekti, između ostaloga i na psihofizičko zdravlje čovjeka. Zbog svega postoje tendencije da se sekte i kultovi reguliraju zakonom na razini Europske unije. To je dugotrajan i kompliciran postupak.(D.J.)

Branka Dujmić-Delcourt, predsjednica Centra za informiranje o sektama i kultovima (CISK), koji je član Europske federacije centara za istraživanje i informiranje o sektizmu (FECRIS).

ZLATKO MILIŠA

IZVORIŠTE NEVOLJA JE I KRIZA AUTORITETA

 

Prije tri godine bio sam na jednome međunarodnom simpoziju gdje smo raspravljali o novim kultovima, sektama i religijskim pokretima. Ovdje iznosim svoje najvažnije stavove:

Pojavljivanje novih sekti i/ili religioznih pokreta uvijek se shvaćalo kao prijetnju. Predstavnici Crkve u sektama vide opasnost za svoje vjernike i za društvo u cjelini. Međutim, nisu se potrudili otkriti zašto gube vjernike koji odlaze na "drugu stranu", promijeniti neke načine djelovanja, koji su, možda, neprimjereni vremenu u kojemu živimo. Članovi novoreligioznih pokreta, nekad i danas, ističu da nisu otpadnici, a svojim napuštanjem tradicionalne Crkve govore da su u potrazi za novim življenjem Kristova nauka. Osim toga, djeca i mladi sve manje vjeruju autoritetima, misle da država, škola, Crkva, roditelji itd., ne ispunjavaju svoje temeljne uloge i kreću u njihovo osporavanje. No, dokidanje svih autoriteta prouzročilo bi kaos i bezvlađe. Tada bismo se odrekli odgoja.

Ljudi se okreću sektama umjesto Crkvi, neformalnim i kontrakulturnim skupinama, umjesto školi i institucijama kulture, vršnjacima i medijima umjesto obitelji. Te tradicionalne institucije gube na autentičnosti. Tome su pridonijeli i novi anarhistički pokreti negiranjem svih autoriteta.

Živimo u vremenu gomile usamljenika koja se kasnije usmjerava k gnjevnoj masi koja emotivno reagira na izvanjske ugroze, a njezini pripadnici pokazuju lakovjernost, sklonost netoleranciji i nekontroliranim frustracijama prema drugima i drugačijima. Danas najveće opasnosti za (opstanak) čovjeka nameću radikalni moralni relativizam i ekstremni pokreti. Sve je započelo slamanjem veza između roditelja i djeteta. Danas imamo umjesto patrijahalne fast food obitelj, gdje ukućani žive jedni pokraj drugih, a ne jedni s drugima.

Majka svih zala jest kriza autoriteta, prepoznatljiva i u krizi identiteta. "Rješenje je u suočavanju s činjenicom da smo izgubili, darovali, prodali svoj identitet i sad se pitamo tko smo", piše Ivica Ursić u knjizi "Sva moja sidra".

Tzv. televizijski iscjelitelji u noćnim se programima predstavljaju kao vidovnjaci, gatare, numerolozi, doktori duše... . Takvi privlače brojne gledatelje koji svojim (plaćenim) pozivom očekuju spas. Lakovjerni gledatelji bježe u iracionalni svijet vjerujući da će im ti "spasitelji" ponuditi neko rješenje kako izići iz problema. Ta vrsta manipulacije s malih ekrana vrlo je fluidna, a one koji traže pomoć može odvući u još veći očaj. Posljednjih godina "trendovski" su vampirski fanovi i anarhistički pokreti s porukama: "Tamo gdje umire autoritet, rađa se sloboda", "U društvu koje je ukinulo svaku pustolovinu, jedina preostala pustolovina je ukinuti takvo društvo", "Vjerojatno nema Boga, a sada prestani brinuti i uživaj u svom životu", i/ili "Svaki trenutak za božanstvo izgubljen je za čovječanstvo".

Anarhističke parole uzele su maha i svuda možemo vidjeti grafite, napise i blogove koji omalovažavaju sve autoritete.

Oslobađanjem od utjecaja Crkve, raspadom tradicionalnih vrednota, autoriteta i patrijarhalne obitelji, pojavljuju se nova obzorja krize identiteta s konfuzijom uloga. Nove religiozne pokrete ne možemo a priori nazivati sektama - opasne za pojedinca, Crkvu i zajednicu. S posljedicama krize identiteta i pomodarstva suočeni su i naši svećenici. Zato na kraju prenosim dio teksta fratra Žarka Relote, svojevremeno objavljenog u Vjesniku Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije: "Došao sam u krizu identiteta. Ne znam više kako živjeti svoje svećeništvo... Djedovi i bake naručuju krštenja svojih unuka telefonskim putem, kao što naručuju dostavnu pizzu. Kad se mladenci dolaze prijaviti za vjenčanje, ne traže od mene ništa, osim što moram odgovoriti na pitanja: 'Možemo li postaviti catering ispred crkve?', Možemo li dovesti svoje svirače? Na susrete s roditeljima prvopričesnika odaziva se samo njih pola, dok se na susrete s roditeljima krizmanika ne odaziva ni jedna trećina. Gotovo u pravilu nemaju vremena za ono što ja predlažem, tražim, na čemu inzistiram, do čega mi je stalo i do čega bi, mislim, trebali držati i današnji vjernici. Više ne znam kako živjeti svoje svećeništvo, odnosno znam, ali ja takav ne mogu biti. Znam da se moram pomiriti sa svime, moram imati razumijevanja za sve, moram naći opravdanje za sve, moram se svima dodvoravati, svima govoriti kao da su dobri i onda kad nisu, da su bili na župnoj katehezi i kad nisu, da je s njihovim papirima sve u redu i kad nije... Možda bi i drugi kolege govorili o svojoj krizi na isti način, ali boje se da će dobiti odgovor kako su nesposobni. Osim ako smo neiskreni prema samima sebi i da nam je stalo samo do toga da naši poglavari i župljani o nama lijepo pričaju. A o nama se lijepo priča samo onda kad ništa ni od koga ne tražimo. A ja takav pastoralac ne želim i neću biti".

Možda ste propustili...

LJILJANA ŠKRINJARIĆ PSIHIJATRICA I PSIHOTERAPEUTKINJA

Napadaj panike znak je da organizmu treba pomoć

PROŠLOST U SADAŠNJOSTI: TASKO S RAZLOGOM I POKRIĆEM

Ironija kao feministički pogled

Najčitanije iz rubrike