Sport
TOMISLAV MARKOVIĆ

Da bar još jednom stanem u kut partera
Objavljeno 18. svibnja, 2017.

Vezani članci

GRAND PRIX OSIJEK ŽITO CHALLENGE CUP

Hrvatski obračuni na konju i preči

Grand prix u Osijeku definitivno su natjecanja koja su obilježila moju karijeru i gdje sam ostvario pobjede i odradio neke od mojih najboljih vježbi u karijeri. Proteklih osam godina imao sam, skromno mogu reći, više nego dobre rezltate u mome gradu. Rado se sjećam prve godine održavanja Svjetskog kupa u Osijeku, 2009. godine osvojio sam srebrnu medalju odmah iza najboljeg parteraša svijeta u tom trenutku, Brazilca Diega Hypolita. Odmah sljedeće godine osvojio sam svoju prvu zlatnu medalju u rodnom gradu, a 2011. godine obranio sam titulu. U možda i najboljoj konkurenciji 2012. godine kada su se mnogi gimnastičari pripremali za Olimpijske igre, koje će mi ostati nedosanjani san, osvojio sam peto mjesto. Posebna mi je bila 2013. godine. Tada sam podijelio treće mjesto s mojim prijateljem Osječaninom i velikim konkurentom Andreom Korosteljevim. Ponovno sam pobijedio 2014. godine ispred velikog Izraelca Alexandra Shatilova, a kako su pogreške sastavni dio sporta, shvatio sam, a i vi svi skupa koji ste nas pratili svih ovih godina, 2015. godine. Prvi put nakon šest godina održavanja Svjetskog kupa u Osijeku nisam izborio finale. Ipak, popeo sam se na postolje i tada, kao ukupni pobjednik Svjetskoga kupa. Posljednji nastup bio mi je prošle godine. Malo je nedostajalo da otkažem. Muku sam mučio s ozljedama, unatoč tome izborio sam finale i u strašnoj konkurenciji osvojio 4. mjesto. Sada kada pogledam osam godina iza sebe, mogu biti ponosan što sam pred domaćom publikom ušao u sedam od osam finala i osvojio tri zlata, srebro i broncu, čime sam najtrofejniji hrvatski gimnastičar u Osijeku.

Na žalost, uoči devetog izdanja Grand prix Osijek Žito Challenge Cupa kod mene su se dogodile životne promjene. Morao sam prekinuti karijeru. Već sada, uoči natjecanja, osjećam grč u želudcu, ali ne grč koji sam imao prije nastupa u rodnom gradu posljednjih osam godina, onaj osjećaj treme, iščekivanja... Ovo je nešto drugo. Ovo je osjećaj kada si bespomoćan. Strašno bih želio stati u kut partera i uz huk s tribina odraditi svoju vježbu, slaviti s mojim navijačima. E da, više nikada to neću moći. Ali, bit ću u dvorani, u sasvim nekoj drugoj ulozi. Bit ću sukomentator, gledatelj, ali prije svega navijač. Navijat ću za naše.

Mislim kako nas i ove godine očekuje puno uzbuđenja i, siguran sam, odlična organizacija i jako dobra posjećenost. Čak 33 zemlje sudionice predstavit će se pred osječkom publikom. Po meni, najveća zvijezda koju treba doći vidjeti u dvoranu Gradski vrt je karikaš, Brazilac Arthur Zanetti. Žao mi je što je u posljednji trenutak otkazao Seligmanov veliki konkurent, Mađar Krisztian Berki. On bi tada imao status prve zvijezde. Ja bih izdvojio Slovenca Sašu Bertoncelja na konju s hvataljkama, Nina Reyesa iz Dominikanske Republike koji ima svoja dva elementa na konju s hvataljkama. Nizozemac Bart Deurloo koji je europski, svjetski i olimpijski finalist u višeboju i na preči, Kolumbijac Calvo Moreno izvrstan je na više sprava. Naravno, imat će naši što pokazati. Moj klupski kolega i prijatelj Robert Seligman sigurno će pred našom osječkom publikom dati sve od sebe kako bi se plasirao u finale i u subotu osvojio medalju. Tu je naš veliki adut i Tin Srbić koji je proteklog vikenda u Kopru osvojio zlatnu medalju, te će biti zanimljivo pogledati i njega u dosta jakoj konkurenciji na preči gdje će mu jaki konkurent biti Marijo Možnik, jedan iz moje generacije koji će kao i Robert pokazati kako nismo svi baš za mirovinu. Na konju s hvataljkama finale će pokušati izboriti i naš Leonardo Kušan. Od ženskih predstavnica treba izdvojiti Zsofiu Kovacs, europsku viceprvkinju u višeboju, Slovenku Teju Belak koja je posljednjih nekoliko godina redovna finalistica europskih prvenstava. Od naših Tijanu Tkalčec, povratnicu nakon dvije godine u vrhunsku gimnastiku i finalisticu iz Kopra proteklog vikenda, Anu Đerek s uvijek zanimljivom vježbom na parteru, a nadam se dobrom rezultatu Eme Kajić i Ane Poščič. Vjerujem kako ćemo imati što više finala u subotu i nedjelju, kako će se naši gimnastičari tada i okititi medaljama, slaviti uspjeh pred domaćom publikom. Doista, koliko želim uspjeh našim gimnastičarima, jednako želim da dvorana Gradski vrt bude ispunjena, da svi zajedno uživamo u vrhunskom gimnastičkom spektaklu. Jednom u godinu dana imamo priliku vidjeti najbolje svjetske gimnastičarke i gimnastičare i to ne treba propustiti. Dođite pružiti podršku našima i pozdravite gimnastičarke i gimnastičare iz cijelog svijeta.

Tomislav MARKOVIĆ
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana