Magazin
TROBECOVE KRUŠNE PEĆI

Bili smo na žestokom udaru cenzora. Prvo su govorili da smo barabe i zločinci, a onda su nas ignorirali kao da ne postojimo!
Objavljeno 13. svibnja, 2017.
RAZGOVOR S TROJICOM ČLANOVA LEGENDARNE GRUPE O NOVOM ALBUMU, KONCERTIMA, ZABRANAMA U OSAMDESETIMA...

Kultna zagrebačka postpunk-skupina Trobecove krušne peći svoj je, sada već nekoliko godina stari reunion, prije nekoliko mjeseci okrunila novim albumom, koncertnom snimkom iz splitskog kluba Kocka.

Bio je to i više nego dovoljan razlog za razgovor s pjevačem Darkom Begićem-Begom, basistom Mariom Barišinom-Barom i bubnjarom Gordanom Dorvakom (nedostajali su gitarist Ivica Vinski i saksofonist Damir P. Kafka), tijekom kojeg smo se dotakli i osamdesetih, problema s cenzorima, povratku na scenu i nekim zanimljivim suradnjama.

Krenimo od aktualnog albuma “Ether”. Zašto ste se odlučili na koncertno izdanje i kako je pao odabir na splitsku Kocku kao mjesto radnje?

BEGA: Slučajno je pao odabir. Dečki iz Splita pitali su mogu li snimati koncert, mi smo rekli O.K., i kada su nam poslali snimku skužili smo da bi to mogla biti ploča.

BARA: Preslušavali smo “rough” verziju snimke dok smo se vozili na koncert u Osijek, sva petorica zajedno, i shvatili da je stvarno odlično odsvirana i da nema potrebe za ulaskom u studio.

BEGA: Uštediš vremena i novca, imaš sve snimljeno, a i to smo mi.

U izvještaju s vašeg koncerta u Ksetu napisao sam kako je ovo idealno vrijeme za Trobece, posebice po pitanju tekstova koji, čak i u starim pjesmama, zvuče aktualnije nego ikad. Što vas kao tekstopisce inspirira danas, a što vas je inspiriralo prije 30 i kusur godina?

BEGA: Sve je isto, a nije isto, bezvremenski je. Situacije su iste, ponavljaju se, samo su drugi igrači i kostimi. Materijala ima koliko hoćeš, gdje god se okreneš.

Kako općenito izgleda kreativni proces Trobeca, kako nastaju pjesme?

BARA: Sve je potpuno otvoreno, nekad se krene od teme na gitari, basu ili bubnju, drugi put Bega donese tekst... Zna se dogoditi i da malo “jammamo”, pa uhvatimo neku zgodnu temu i za nju se zakvačimo. Svi radimo na pjesmama, svatko doda nešto. Danas smo na probi bili samo nas trojica i skužio sam neke momente koje Dorvak svira na bubnju koji su odlični i koje bi možda trebalo malo više istaknuti. Inače mi je fokus više na basu i gitari.

BEGA: Nedavno sam našao stvari koje smo pred ljeto radili, bila je jedna vrlo lijepa tema, ali shvatili smo da to nisu Trobeci i odbacili je.

Vratimo se malo u prošlost, zagrebački rock 80-ih i novi val već dugo imaju mitski status. Kakva su vaša sjećanja na to vrijeme?

BEGA: Besmisleno je idealizirati da je tada sve bilo divno i krasno, ali bilo je drugačije. Mnogo toga bilo je povezano, mjesta gdje se sviralo, mjesta gdje se vježbalo... Muzičari su tamo mogli doći i razgovarati i o nekim drugim stvarima. Ljude s kojima si dijelio neka slična razmišljanja viđao si i u kinu na istim filmovima. Ali da je tada bilo idealno, nije.

U nedavnom intervjuu s Darkom Pericom pričali smo i o povezanosti Trobeca, Pingvinovog potpalublja i Sexe. Jeste li se tih dana osjećali dijelom neke zajedničke scene, ili se radilo o čisto prijateljskim vezama?

BARA: Mi smo se preko glazbe i upoznali, sa Sexom smo dijelili i prostoriju za vježbanje. Družili smo se i po klubovima, koncertima, ali nismo se doživljavali kao nekakva scena.

BEGA: Glazbeno, bile su velike razlike među nama, a i u Zagrebu nitko nikad nije gurao zagrebačke bendove. Tu su se gurali beogradski bendovi, nešto manje slovenski, kasnije sarajevski 'Nju primitivsi'. Bar u slučaju nas, Sexe i Pingvina. Film ili Prljavo kazalište svirali su veselu, prilagodljivu muziku, muziku za ples, posebno kad se pojavio ska. Mi nikad nismo svirali ska. Mislim, volim i ja Specialse, ali nikad nismo željeli raditi nešto samo zato što je u trendu.

U Jugi ste redovno bili na meti cenzora i dežurnih dušebrižnika, kakve su sve metode koristili protiv vas?

BEGA: Cenzure, zabrane, novinski tekstovi da smo barabe i zločinci koji su nam, međutim, išli u prilog. Dobiješ besplatnu reklamu. Onda su se dosjetili boljeg načina, ignoriranja, kao da ne postojimo. Sjećam se kada smo Bara i ja polijepili 300 plakata za koncert i već drugo jutro ih 299 nije bilo na mjestima gdje smo ih nekoliko sati prije lijepili. Ostao je samo jedan na Zvečki. Ili kada smo sami sebi organizirali svirku u Kulušiću, govorili su nam da je pukla cijev, a koncert je trebao biti usred zime. Vinski i Bara onda su išli pogledati i vidjeli da nije pukla nikakva cijev.

DORVAK: Znači, miču nam reklamu koju smo sami napravili i financirali, ali istovremeno na televiziji svakodnevno ide reklama za časopis Arena u kojoj najavljuju feljton “Trobecova krušna peć”.

BEGA: Sjećam se i kada smo štampali plakate u Studentskom centru koje su nam napravili Zoran Pezo i Mio Vesović. Već druga serija tih plakata rađena je u fušu, jer su krenula pitanja: Tko je to stavio, tko je to štampao?, i na njima više nije pisalo ni tko je radio grafike, dizajn... Zato nitko nije najebao zbog toga, ali mogli su.

Iako je bend nazvan po Metodu Trobecu, teško je mogao izići za Jugoton ili Suzy, album je ipak snimljen, i to pod producentskom palicom Boruta Činča iz Buldožera. U kakvom vam je sjećanju ostala suradnja s njim i je li tada postojala neka šansa da materijal bude objavljen?

BARA: Postojao je usmeni dogovor s Borisom Beleom da to izdamo za Helidon, no kada smo snimili album na kraju ipak nije izišao. A s Činčom je bilo odlično.

BEGA: Činč ništa nije kužio (smijeh), on je stari hipik na Franku Zappi. Ali je bio O.K.

DORVAK: Čak je, budući da nije znao što i kako mi sviramo, nego je samo čuo da smo neki new wave, nabavio ploču od grupe Fischer Z, da bi stvorio nekakvu sliku kako bi to moglo izgledati. Naravno, kada smo počeli snimati, skužio je da tu ploču mirno može zapaliti. Ali, činilo mu se interesantnim, davao nam je sugestije, jer je vidio da smo spremni za svakakve eksperimente.

BARA: Prvotno neprepoznavanje pretvorilo se u odličnu suradnju. Bio je otvorenih razmišljanja o glazbi i dopalo mu se što stalno želimo nešto eksperimentirati. Kada smo tražili lavor i slamčicu kroz koju smo puhali te da stavi mikrofon i to snimi, u prvi čas nas je gledao malo čudno, a onda se oduševio. U to vrijeme nije bilo efekata, dosta toga izmišljali smo na licu mjesta. Prvi put smo se sreli s pravim studijom, a on je imao iskustva i znao je snimiti i dobiti sound. Sve je bilo napravljeno u tjedan dana, i snimljeno i miksano.

DORVAK: Namučio se, ali odgovarali smo njegovom senzibilitetu i mislim da se dobro zabavio s nama.

BEGA: Mi smo se svakako dobro zabavili!

Nedugo kasnije prestali ste s radom, koji su bili razlozi?

BEGA: Kosa (Dorvak, op.a.) je otišao iz benda, zamijenio ga je Racak iz Sexe, napravili smo i novi materijal, snimili ploču, ali onda je krenulo to ignoriranje. Jednostavno ti dopizdi borba s vjetrenjačama.

BARA: Vinski je odlazio živjeti u Sloveniju pa je postalo dosta naporno usklađivati sve to, dogovarati probe s nekim tko živi 150 kilometara dalje.

Ponovno se okupljate kao Viva Glorio, zašto niste odmah krenuli kao Trobecove krušne peći?

BEGA: To je bila ideja gitarista Damira Kolareca, koji je svirao i u Trobecima prije Vinskog, a nakon Borisa Kosovca. Htio je da napravimo nešto novo i maknemo to ime. Promijenili smo ime, uzeli drugo, napisali nove stvari, svirali neko vrijeme i raspali se. Očito kemija među nama nije štimala.

BARA: Zaokružili smo priču, materijal je napravljen i snimljen. Interesantno je bilo što se pojavio Andy Gill (gitarist Gang Of Four, nap.a.).

Kako se on našao u cijeloj priči?

BARA: Jednostavno, gitarist mu je poslao demosnimku, dopalo mu se i doletio je u Zagreb. U studiju nam je postavio način na koji će se snimati. Ima vrlo neobičan pristup snimanju koji mi je mnoge stvari razjasnio, tipa zašto ploče vani zvuče tako kako zvuče. Naprosto je u njih uloženo stoput više vremena na pripremu, snimanje, produkciju, što je ovdje financijski neizvedivo. Rekao nam je da u prosjeku radi dva mjeseca po ploči, i to svakodnevno.

Posljednji put kada smo radili intervju, spominjali smo i neke lude koncerte iz osamdesetih, poput onoga u ljubljanskom klubu K4. Zadnjih godina svirali ste u Ljubljani, Beogradu, kako danas tamošnja publika reagira na vas?

BEGA: Reagiraju odlično. Danas publika prepoznaje Trobece i ide ciljano gledati bend. Nedavno smo nastupali u Ljubljani i usudio bih se reći da smo odsvirali bolje nego što su očekivali, bar prema reakcijama.

BARA: Starijima je bolje, jer nisu očekivali da čuju tako nešto, a mladi nas tek otkrivaju. U Ljubljani je bio i jedan novinar koji je naša generacija i koji je bio dosta skeptičan. Otišao je s koncerta oduševljen. Pokušavamo biti malo profesionalniji, radimo sa svojim čovjekom za miksetom, dosta obraćamo pozornosti na zvuk...

BEGA: Svi koji dođu prepoznaju tu iskrenost, stvarno iskreno to radimo. Nismo gažeri, imamo koncerte, a ne gaže.

Razgovarao: Vedran HARČA

SVOJI NA SVOME
Koncerti ostavljaju dubok dojam

Koji su planovi za dalje? Hoćete li možda snimiti spot za neku od pjesama s “Ethera”, uvjeren sam da bi to izgledalo jako zanimljivo...

BARA: Vinski je napravio crteže za omot, počeo se baviti time i u Splitu smo imali izložbu njegovih radova, radi nevjerojatno zanimljive stvari. U Ksetu smo prvi put puštali snimke na videozidu, pa je moguće da napravimo jednoga dana spot.

BEGA: Od planova tu su nastupi na SuperUho festivalu u Primoštenu, i prije toga, u srpnju, u Beogradu. Ograničen je broj mjesta gdje možeš svirati, posebno izvan Zagreba. U Splitu, recimo, imaš samo Kocku, nema još nekog prostora za koncerte. Zimus smo nastupali u Čakovcu, u klubu koji vodi mlađa škvadra, bori se, nema novca..., čisti entuzijazam.

DORVAK: Da naša izvedba ostavlja dubok dojam dokazuje i to što prodamo najviše ploča u odnosu na broj ljudi koji dođu na koncert. Vjerojatno nemaju nikakva očekivanja, ali onda pod dojmom našeg performansa žele imati album.

BARA: Svaki koncert je drugačiji, stvari koje sviramo su dovoljno otvorene da se na njih može improvizirati. Također, ljudi s kojima surađujemo, koji nam rade zvuk, isto su drugačiji i unose svoj senzibilitet, što donosi različitost čitavom konceptu. Primjerice, u Ksetu je zvuk radio Hrvoje Pelicarić koji je miksao ploču, došao je iz Splita da nam napravi zvuk. Sve su to profesionalci koji znaju svoj posao, a opet imaju neki “touch” koji sve to malo pomiče.

DORVAK: Svatko doživljava našu svirku na neki svoj način. Svi ti ton-majstori vrlo su stručni u tome što rade i praktički je nemoguće da nešto naprave loše. Nema oscilacije u kvaliteti, samo je drugačije.

BARA: Kao da radiš remiks!

Mi nikad nismo svirali ska. Volim i ja Specialse, ali nikad nismo željeli raditi nešto samo zato što je to u trendu...

BEGA

Zna se dogoditi i da malo “jammamo”, pa uhvatimo neku zgodnu temu i za nju se zakvačimo. Svi radimo na pjesmama, svatko doda nešto...

BARA

Micali su nam reklamu koju smo sami napravili i financirali, ali istovremeno na televiziji ide najava za feljton “Trobecova krušna peć” u Areni...

DORVAK

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

HRVATSKA TIŠINA POKRAJ BOSANSKOG ŠAMCA

Čudo s granice: Dok je vjere, ima i nade!

2

BICIKLIMA KROZ ČETIRI DRŽAVE (II.)

Trojica preživjelih - Protiv vjetra
i kiše kroz banatsku ravnicu

3

TEMA TJEDNA: POTENCIJALI I MOGUĆNOSTI ZELENE EKONOMIJE (I.)

Zelena ekonomija: Pokretač održivog razvoja, ili novi oblik kolonijalizma?