Magazin
ZAZIVANJE NOVOG RATA

Destabilizacija Balkana
Objavljeno 13. svibnja, 2017.
JOHN SCHINDLER I TIMOTHY LESS: AMERIČKI ANALITIČARI POTPIRUJU NACIONALISTIČKE VATRE

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu.

Dr. Zlatko Hadžidedić, član Međunarodnog instituta IFIMES, u članku “Stabilizacija ili destabilizacija Balkana?” piše o oživljavanju velikodržavnih projekata na Balkanu i afirmaciji teze o navodnoj disfunkcionalnosti multietničkih država. Njegov članak objavljujemo u skraćenom izdanju:

Prije nekoliko dana američki magazin Observer objavio je kolumnu pod naslovom Putin-Proofing the Balkans: A How-To Guide, čiji autor je John Schindler, bivši obavještajni analitičar u američkoj National Security Agency. U tom članku autor se zalaže za neka nova geopolitička preoblikovanja Balkana, koja zapravo nisu nikakav novitet. Točnije, ove ideje predstavljaju blijedu kopiju ideja koje su nedavno objavljene u američkom magazinu Foreign Affairs, u članku pod naslovom Dysfunction in the Balkans, koji potpisuje Timothy Less, bivši britanski diplomat koji je služio kao šef britanskog diplomatskog predstavništva u Banjoj Luci i politički tajnik britanske ambasade u Skopju. Less se tu zalaže za totalno preoblikovanje državnih granica na Balkanu: zamišljena Velika Srbija trebala bi obuhvatiti postojeći srpski entitet u Bosni i Hercegovini, ali također i cijelu međunarodno priznatu Republiku Crnu Goru; Velika Hrvatska pripojila bi budući hrvatski entitet u Bosni i Hercegovini; Velika Albanija trebala bi uključiti i Kosovo i zapadni dio Makedonije. Realizacija ovih velikodržavnih projekata, kaže Less, a Schindler sa slaže s njim, na kraju bi dovela do trajnog mira i stabilnosti u regiji.

OPASNE TEZE

Naravno, lako bi bilo ustvrditi da su i Schindler i Less samo “slobodni strijelci”, čiji tekstovi nemaju nikakve veze s politikom njihovih nekadašnjih poslodavaca. Međutim, problem je u tome što su izvjesni krugovi unutar vanjskopolitičkog establishmenta i u Britaniji i u SAD-u, u njihovim brojnim inicijativama od 1990. naovamo, mnogo puta zagovarali potpuno iste ideje koje se mogu naći u ova dva članka, kao što je zaokruživanje zamišljenih velikodržavnih projekata - Velike Srbije, Velike Hrvatske i Velike Albanije - kao navodnog puta k trajnoj stabilnosti na Balkanu, pri čemu bi nestanak Bosne i Makedonije predstavljao tek kolateralnu štetu. Ove ideje su uvijek bile plasirane ispod površine službene politike, ali nikada nisu bile odbačene, kao što to jasno demonstrira i ova 'koincidencija' s gotovo istovremenim pojavljivanjem spomenuta dva članka u utjecajnim američkim magazinima.

Prividno, ideje koje zastupaju Schindler i Less utemeljene su na plauzibilnoj pretpostavci da eventualno neostvarivanje postojećih velikodržavnih projekata može izazvati nacionalističke frustracije koje onda neprekidno stvaraju sve veću nestabilnost u određenom području. Međutim, kao što je povijest jasno pokazala i na Balkanu i u drugim dijelovima svijeta, takva pretpostavka nije ništa drugo nego puka zamjena teza. Jer, sam koncept zaokruženih etnonacionalnih država jest koncept koji uvijek stvara stalnu nestabilnost gdje god on bio primijenjen, zbog toga što takve 'čisti' etnonacionalni teritoriji nikako ne mogu biti stvoreni bez primjene ekstremnog nasilja nad 'neodgovarajućim' stanovništvom, uključujući tu i tehnike koje su postale poznate pod nazivom etničko čišćenje i genocid. Logika 'rješavanja nacionalnih pitanja' preko širenja etnički 'očišćenih' velikodržavnih tvorevina uvijek je vodila k permanentnoj nestabilnosti, nikada k dugoročnoj stabilnosti.

PARANOIČNO STANJE

I sada, tu je još jedan plan za fragmentaciju balkanskih država, ponovo u cilju “rješavanja nacionalnih pitanja.” Ono što bi bilo dodatno potrebno jest još jedna međunarodna konferencija na kojoj bi se takav plan implementirao i verificirao, čime bi Balkan još jednom bio naglavačke izokrenut. Stoga nikakvo iznenađenje ne predstavlja činjenica da je takva konferencija o Zapadnom Balkanu već zakazana za 2018. godinu upravo u Londonu.

Ono što je potrebno da bi se ostvario takav zadatak jest scenarij prema kojem bi se alternativa raspačavanju i pripajanju suverenih država činila još manje prihvatljivom. Nije teško zamisliti da bi samo rat ili prijetnja ratom predstavljali takvu, još manje prihvatljivu alternativu. Međutim, njena ostvarivost ograničena je činjenicom da ni jedna država na Balkanu nema kapacitete ni resurse - vojne, financijske ili demografske - da punom snagom vodi otvoreni rat, i lideri ovih država dovoljno su svjesni te činjenice da i ne pomišljaju da takav rat izazivaju. U takvom kontekstu, opcija koja preostaje jest da se stvori atmosfera koja bi simulirala neposrednu prijetnju ratom, preko konstantnog podizanja nacionalističkih tenzija između, i unutar, država u regiji. Naravno, takve tenzije postoje još od 1990. godine, ali bilo bi neophodno da se one akumuliraju u okviru dugoročne kampanje, tako da se stvori privid predstojećeg regionalnog rata.

Simptomatično, nakon pojavljivanja Lessova članka, i gotovo simultano s objavljivanjem Schindlerova, tenzije unutar Bosne i Hercegovine i Makedonije počele su rasti. Ovaj ubrzani porast tenzija teško da se može odbaciti kao puka koincidencija, s obzirom na činjenicu da je balkanske lidere lako okrenuti jedne protiv drugih kad god prime signale, bez obzira na to jesu li oni lažni ili istiniti, da glavni globalni igrači razmatraju neko novo geopolitičko preoblikovanje regije. S obzirom na to da su ovi lideri već odavno naviknuti na to da podizanje međudržavnih i unutardržavnih tenzija koriste kao sredstvo vlastitog političkog opstanka, vrlo je vjerojatno da će oni biti u stanju akumulirati ove tenzije do takve razine da će to postupno stvoriti privid predstojećeg rata u regiji. A dio te iste kampanje je također i sistematsko širenje glasina, već uvelike prisutno diljem Europe, da je rat na Balkanu neizbježan i da će u svakom slučaju započeti tijekom 2017. godine.

Piše: Zlatko HADŽIDEDIĆ
Možda ste propustili...

OSJEČKO-BARANJSKA ŽUPANIJA I VUKOVAR U POVODU 18. STUDENOGA

Učinimo to, učinimo za zajedničko bolje danas i sutra

VUKOVAR 18.11.1991. - 18.11.2017. (IV.), AUTENTIČNA SVJEDOČANSTVA

Damir Markuš Kutina: Dužni smo pričati istinu o Vukovaru i Domovinskom ratu

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

VUKOVAR 18.11.1991. - 18.11.2017. (IV.), AUTENTIČNA SVJEDOČANSTVA

Vilim Karlović: Jedino dragom Bogu mogu biti zahvalan što sam danas živ

2

VUKOVAR 18.11.1991. - 18.11.2017. (IV.), AUTENTIČNA SVJEDOČANSTVA

Damir Markuš Kutina:
Dužni smo pričati istinu o
Vukovaru i Domovinskom ratu

3

OSJEČKO-BARANJSKA ŽUPANIJA I VUKOVAR U POVODU 18. STUDENOGA

Učinimo to, učinimo za zajedničko bolje danas i sutra