Jedan od najupečatljivijih tamburaških izvođača, bećarina iz Gradišta, Šima Jovanovac i dalje neumorno zabavlja i oduševljava hrvatsku

javnost svojim izvedbama. Neumorni Šima bećarina mnogim je mladim glazbenicima uzor i utro im je onaj potrebni tamburaški put na hrvatskoj glazbenoj sceni.

Sve bogatstvo Slavonije, raskoš, ljepotu i posebnost njezine tamburaške pjesme Šima će 4. svibnja zajedno sa svojim tamburaškim kolegama predstaviti u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski”, gdje će se održati megakoncert “Slavonija Zagrebu”. O tome i aktualnim događanjima porazgovarali smo s njim u doslovce sekundama slobodnog vremena

Godine 2015. proslavili ste velikih pet desetljeća sjajne glazbene karijere, a ono što oduševljava je da ste još uvijek jednako veseli i razigrani s publikom na svakom vašem nastupu. Umora nema?

- Okrenemo li se godinama unatrag, moram vam reći da je sve to proletjelo kao jedan divan san. Želje koje sam si postavio odavno su ispunjene, ostaje samo dostojno braniti stečeni status koji ti je dala draga i nezaobilazna publika. Svaki pljesak još uvijek me nadahnjuje, a osmijesi onih kojima na pozornici pjesmom otvaram srce i dušu ne dopuštaju mi ni pomisao na umor. Dok je zdravlja, letjet ćemo zajedno.

Nakon Zlatne kolekcije 2016. objavili ste dva albuma, “Malo po malo” i “Šta kog briga”, koji su nominirani za Porina.

- Nakon Zlatne kolekcije pojavio se album “Malo po malo”, koji je nominiran za Porina, a potom i “The Love colection” (Najljepše ljubavne pjesme 2014.) inicirane velikom mojom uspješnicom “Treba mi ruka Tvoja”. Nakon toga se rađa pjesma “Šta kog briga kako živim”. Posljednji album istog naslova izlazi u listopadu 2016., kako bi 2017. uslijedila i nominacija za Porina. Sve je to rezultat predanog timskog rada koji je predvođen dirigentskom palicom glazbenog producenta Branimira Jovanovca. Hvala Krunoslavu Dražiću na izvrsnim tamburaškim kreacijama.

Iza vas su brojne turneje diljem svijeta, a imate i status umjetnika te odlikovanje za izuzetne doprinose u kulturi. Sve to promičući svoju Slavoniju i tamburicu. Vaša karijera definitivno je obilježila hrvatsku glazbenu scenu, zar ne?

- Hvala meritornim ljudima koji su primijetili moje postojanje i dugogodišnji rad. Možda to bude poticaj mlađima, puno toga moramo učiniti za “majku Glazbu”, koja je Božje čudo, radost i umjetnička grana bez ograničenja, svemir i ogledalo njegove duše. Moj skromni rad je samo kap u oceanu. Ali tu je i neizmjerna volja za očuvanjem tekovina Lijepe Naše. Putovanja i misionarenje svijetom samo je glas u ime svih nas.

Nakon sjajnih koncerata “Šimunovo u Zagrebu” u Lisinskom, ponovno ste tamo 4. svibnja sa svojim Slavoncima na spektaklu “Slavonija Zagrebu”.

- Lisinski jest hram hrvatske glazbe. To je nikad presušeni motiv za nas izvođače. To govorim u ime svih nas, u ime Kiće Slabinca, Vere Svobode, Stjepana Jeršeka, Ćire Gašparca, Cecilije, Slavonskih lola, Vranca, KUD-a Kristal i u ime svih koji će neki drugi put biti na toj pozornici što život znači. Svi ćemo reći ono najljepše o našem kraju. Još smo živi i idemo vedro i s vjerom u sutrašnjicu. Izuzetna mi je čast biti producent ovog projekta.

Gotovo redovit ste gost u showu “Lijepom Našom”. Što biste rekli to tom serijalu?

- Serijal “Lijepom Našom” je nešto najljepše što se glazbeno dogodilo na ovim prostorima. Čestitam gospodinu Branku Uvodiću na izvrsnom radu. Serijal je prvi stup obrane našeg folklora i promicatelj stoljećima stjecane kulturne i povijesne baštine.