Rođen je u Zagrebu 1972. godine. Odrastao je i školovao se u Vinkovcima. Sudionik je Domovinskog rata, odnedavno umirovljeni djelatnik MUP-a, a sa svojom obitelji - suprugom i četvero djece - danas, točnije još od 1997. godine, živi u herojskom gradu Vukovaru.

On je Nenad Barinić, i o njemu se zapravo ima reći puno više od napisanoga u uvodnim rečenicama. Možda za početak valja upozoriti da neslužbeno glasi za najboljeg hrvatskog crtača fotorobota, koje i danas, iako u mirovini, i dalje povremeno izrađuje kada su u pitanju počinitelji kaznenih djela. Jer, Nenad je poznati hrvatski strip-crtač iza kojeg je niz stripova, ilustracija... A ta ljubav prema “devetoj umjetnosti” traje od malih nogu.

Barinić je dakle strip-crtač, ilustrator, strastveni ribič, koji je ljubav prema prirodi pretočio i u velik dio svojih umjetničkih radova, a k tome se bavi i dizajniranjem i kreiranjem umjetnih ribolovnih mamaca, piše članke u ribolovnim časopisima, autor je bloga o stripu, omiljena mu je i fotografija, diljem Hrvatske održava strip-škole za djecu i mlade... Sve je to Nenoos, kako ga rado nazivaju prijatelji. A kad nije za svojim crtaćim stolom u radnoj sobi pretrpanoj papirima, skicama, knjigama, raznim priborom što samo strip-crtači znaju tajne njihova korištenja, Barinića se može vidjeti na njegovu motociklu, još jednoj ljubavi iz mladih dana.

Stripove i ilustracije taj svestrani umjetnik objavljuje od 1986. u različitim publikacijama. I nikad ne miruje, uvijek nešto crtka ili na kakvim komadićima papira koji mu se nađu pod rukom piskara ideje za kakav novi scenarij.

- Sada sam zadubljen u rad na stripu “Vukovar - Haš”. To je strip koji govori o prijateljstvu, o vremenima prije Domovinskog rata, i pritom povezuje Vinkovce i Vukovar jer Haš, kako smo svi zvali Mladena Čupića, bio je Vinkovčanin koji je poginuo '91. u obrani Vukovara. Bio je ranjen, zarobljen i do danas je njegova sudbina ostala nepoznata - otkriva Barinić, koji je s Hašom blisko prijateljevao, dodajući da u stripu ima puno simbolike života prije i poslije rata te “običnih” ljudi koji su branili Vukovar. I dali svoj život - reći će.

Za Haša se pretpostavlja da je žrtva Ovčare, no bio je u šestom, nestalom autobusu ranjenika odvedenih iz vukovarske bolnice u gradu čiji je nadljudski otpor te 1991. okupator na kraju slomio.

Nije to Barinićev prvi ratni strip. Autorom je, naime, i strip-projekta “Ovčara - krik u noći”, koji crtežom govori o najtežem zločinu nakon pada Vukovara s više od 260 žrtava, strahotnoj masovnoj grobnici.

Dometnut će Barinić kako mu crtanje stripova s tematikom Domovinskog rata, a dosad ih je dovršio četiri, uz ilustracije brojnih knjiga iste teme, nije lak zadatak, posebice s emotivne strane, jer je i sam bio hrvatski branitelj. A osim toga, svi njegovi stripovi takvih “teških boja” rađeni su posve dokumentaristički, pa se Nenad mjesecima “puni” podatcima, obilazi lokacije, istražuje, razgovara s preživjelima, slaže scenarij, skicira... Uspio je tako pronaći i nekoliko Haševih fotografija iznesenih, na “filmu”, iz okupiranog Vukovara.

- Zašto Haš? Zato što to nije strip samo o Domovinskom ratu već i o najboljem prijatelju s kojim sam proveo nekoliko lijepih godina, vozali smo motore, slušali glazbu, skupljali sitniš za gorivo i pivo... Ostao mi je zapamćen kakav je uvijek i bio - crne samtane hlače, crni pulover, bijele visoke adidaske, kožna rokerica, kuštrave kose i uvijek, uvijek, Ramonesi. Haš je i simbolika mnogih drugih branitelja Vukovara; onih koji su otišli u obranu grada i nikada se više nisu vratili. Njegova majka nije dočekala istinu - govori Barinić.

Strip-album, koji je u njemu sazrijevao nekoliko godina, bit će na 70-ak stranica i trebao bi se moći držati u ruci, gledati i čitati, negdje krajem 2017. godine.

Sklon je, međutim, Barinić i mnogim drugim temama što ih olovkom prenosi na papir. Poznat je njegov strip, bez ijedne riječi, “Einstein World”, ali i oni humorni koji se - jednako kao i svi Nenoosovi uradci - čitaju i gledaju bez daha. Takav je, primjerice, njegov svojevrsni serijal o ribolovnim zgodama i nezgodama, u kojem je i sam jedan od protagonista, poput “Idemo na Dunav!!!” i “Tri panja na otoku sreće”. Brojne druge strip-table i ilustracije koje desetljećima neumorno i s neiscrpnom ljubavi crta teško je i pobrojiti, kao i one stripove koji su, zasad, još ideja “u olovci”.

Tek godinu i nešto sitno Nenad Barinić je u mirovini, no zauzet je, reći će, više nego ikad, posvećen svojoj obitelji i svojim ljubavima od stripa preko ribolova, “iako rijetko stigne na vodu”, od motociklizma do oslikavanja motorkotača i kaciga tehnikom airbrush “za svoju dušu”, od dugotrajne borbe za gradnju Centra za autizam u Osijeku - jer njegov je sin Domagoj s takvim potrebama - do humanitarnih akcija. Sve to skupa, što bi se moglo svesti pod hoby kao pod zajednički nazivnik, uzima - tako to opisuje sam Barinić - puno vremena i sredstava, ali je “tvrdoglav” pa ne odustaje.

Svojim je Kawasakijem VN 900 classic nerijetko na vukovarskim ulicama, no počesto je to zbog neke akcije i Nenadova nemirnog duha. Prvi je čovjek vukovarskog Moto kluba “Golubica”, a bajkeri su, inače, svako malo u kakvoj humanitarnoj priči, pomažući i djeci s posebnim potrebama i hrvatskim braniteljima, pa su tako redovito i u ulozi “motomrazova”, dok su prošle godine u selu Bogdanovcima nadomak Vukovara osmislili i uredili Spomen-dom Bogdanovci. Sad planiraju urediti i okoliš... “Radimo sve to iz svog vlastitog zadovoljstva pomaganja drugima”, kratko će prokometirati niz lijepih bajkerskih gesti.

Zanimljivo je svakako spomenuti i kako Nenad radi na još jednom, specifičnom i vrlo opsežnom projektu, knjizi koja je zapravo, a takav je i naziv, “Škola stripa kroz radionice”, na čak 400-tinjak stranica. Pisana je prema Nenadovu dugogodišnjem iskustvu, s nizom praktičnih savjeta kako učiti crtati i svim tajnama nastanka jednog stripa koji se “brzo čita, ali dugo i mukotrpno radi”. Knjiga kakve u Hrvatskoj, kaže Nenad, zasad nema, no jednog bi dana trebala ugledati svjetlo dana.

Piše: Sanja BUTIGAN