U Galeriji Kazamat do 10. je svibnja otvorena izložba “Sifonija” Vladimira Freliha i Dragana Matića, sastavljena od više performativnih videoradova u kojima se uvijek pojavljuje čovjek u prvom planu (jedan od autora) u drukčijoj situaciji na posebnom mjestu.

Bilo da je u pitanju 'farbanje' stijena vodom ili lupanje kranom po ostatcima kuće u vodi, početni koncept upozorava na estetiku besmisla, sulude radnje koje često na duhovit način naglašavaju apsurdnost ljudskih aktivnosti, a povezanih s društveno–političkom stvarnošću.

Ideja je izložbe, kako ističe Sanja Kojić Mladenov, u relaciji s povijesnim političkim događajima i aktualnom socijalno–ekonomskom situacijom u zemljama zapadnog Balkana, u kojima su realizirani radovi (Crna Gora, Makedonija, Hrvatska, Srbija), ali istodobno sadrži univerzalnu prepoznatljivost.

Autorima je zvuk izuzetno važan jer se kombinacijom iz različitih izvora – kompjutorski generiranog, prethodno snimljenog i realnog zvuka nastalog tijekom izvođenja performasa, naglašava razlika u realističnosti prikaza. Voda je ključni element čitavog koncepta, prisutna u svim videoradovima.

- Voda kao medij i simbolička referenca u njihovim se radovima nadovezuje na ideju antiforme, procesualne umjetnosti, siromašne umjetnosti, posebice performansa, istinska materia prima, mjesto specifičnog rituala, medij koji upozorava na prolazni karakter umjetničkog rada. U slučaju videoradova Freliha i Matića, voda je segment događaja – performansa, sredstvo za naglašavanje dijaloga vlastitog tijela s okolnim prostorom, bez potrebe za uljepšavanjem stvarnosti - pojašnjava Sanja Kojić Mladenov.

S polazištem u slikarstvu, Vladimir Frelih i Dragan Matić započeli su zajednička istraživanja 2010., kroz projekte usmjerene na analizu osobnog odnosa, međusobnih sličnosti i razlika te potrebe za eksperimentom i izlaskom iz vlastitih uobičajenih praksi.

- Na ovoj izložbi grade koncept na slikarski način uporabom suvremenih tehnoloških sredstava, uz precizno utvrđenu strukturu. Videozapisi su najčešće izvedeni iz jednog kadra, uz osmišljenu kompoziciju, format i scenu, bez ostavljanja mogućnosti za slučajne situacije. Nijhova umjetnička praksa je bliska suvremenim video i fotografskim performativnim istraživanjima, kroz koja govore o vlastitom okruženju globalno razumljivim jezikom - zaključuje Kojić Mladenov. N.Vek.