Zbog različitih ciljeva aktera rata u Siriji (Turska, SAD, Rusija, sirijski Kurdi, Iran, Sirija, ISIL...) toj zemlji predstoji nekoliko mogućih scenarija, analizira portal logicno.com.

1. Pogoršanje situacije zbog proturječja u oslobođenju Rake

Ako Kurdi oslobode Raku, vrlo je lako moguće da će se Turska i proturske islamističke milicije iznova uključiti u sukob i napasti kurdske YPG snage, ali u tom slučaju sirijska vojska i Rusija neće moći ostati po strani. To bi u konačnici moglo dovesti do sukoba u koji će se uključiti svi koji su prisutni na sjeveru Sirije, a ishod ovog općeg rata mogao bi biti krvav i nepredvidljiv.

2. Jačanje sirijskih snaga do mjere da mogu osloboditi zemlju i privesti kraju politički proces za stabilizaciju zemlje

Za ovo se zauzimaju Rusija, Iran i Kina, koji su i sami pogođeni događajima u Siriji. Sve do nedavnog obrata dijelom se za ovo zauzimala i Ankara, bar što se tiče procesa u Astani i političkog rješenja. Osim toga, ranije je Vijeće za nacionalnu sigurnost Turske priopćilo da je “uspješno” okončana vojna operacija u sjevernoj Siriji i da su stvoreni uvjeti za povratak Sirijaca. Međutim, nakon američkog napada na Siriju Turska se iznova vratila staroj retorici, a nije jasno uključuje li “završetak kampanje” i povlačenje turskih trupa iz sirijskih područja. Turski stav možda će biti jasniji nakon sastanka predsjednika Erdogana i Vladimira Putina 3. svibnja u Sočiju. Američka koalicija navela je kako neće slati velike kontingente, iako već postoje američki savjetnici na terenu, koji jačaju prisutnost u vojnim bazama južno od Kobanija, malog uzletišta u Rmeylanu blizu Hasake, Al-Shaddadiju, a nije isključeno da američke snage ojačaju prisutnost u zrakoplovnoj bazi Al-Tabqa. Donald Trump još nije predstavio jasnu strategiju za Siriju. Postojeće snage islamističkih skupina ne mogu poraziti sirijsku vojsku, ali je slanje većih kopnenih snaga, uz nezavršeni rat u Iraku i Afganistanu, vrlo upitno.

3. Izravni sukob i “false flag” operacija kako bi se raskomadala Sirija

Ovaj scenarij trenutno je u tijeku, što se vidjelo nakon navodnog napada kemijskim oružjem “od sirijske vlade” u Idlibu, koji su “oštro osudile” sve kolonijalne sile i njihov tisak. Nakon njega je uslijedio jednostrani američki napad na sirijsku zrakoplovnu bazu, ali se poslije sve zakompliciralo sumnjama koje su iznijeli čak i u Ujedinjenim narodima o vezama između navodnog napada sarinom i aktivnostima sirijske vojske 4. travnja u Kan Šejkunu. Iako su zapadni mediji htjeli stvoriti čvrst razlog za “humanitarnu intervenciju”, protekom vremena sve je više dokaza da se radilo o insceniranom napadu, koji se, naravno, prešućuju. U tom smislu nije isključen novi napad ovakve vrste, jer je agresorima na Siriju imperativ stvoriti preduvjete za podjelu Sirije, nakon čega slijedi destabilizacija Irana. Trenutno nema dobrih vijesti za SAD, EU, Tursku i zaljevske monarhije da će ove planove ostvariti, ali uvijek treba biti na oprezu, prije svega zbog njihovih agresivnih i nesuvislih reakcija. Protiv terorizma u Siriji može se boriti samo vojno, ali na drugoj strani treba tražiti i rješenje za relativnu stabilnost zemlje, što se može ostvariti samo dosljednom diplomacijom i političkim akcijama.