Nedavno povećanje ekonomske aktivnosti u naprednim gospodarstvima država G7 privlači pozornost kreatora politike – posebice onih koji se ovaj mjesec okupljaju u Washingtonu, D.C. u sklopu proljetnog sastanka Svjetske banke i MMF-a. No, je li optimizam opravdan? I još važnije, može li se rast održati? - navode to između ostalog u najnovijem izdanju Global Economy Watch, ekonomisti PwC-a usmjeravajući svoju pozornost naprednim gospodarstvima te su pozvali poduzeća da pomognu povećati stope produktivnosti. Podsjetimo, skupina G7 (svjetski ekonomski vrh) naziv je za savjetodavni forum sedam najznačajnijih industrijskih zemalja svijeta - SAD, Kanade, Japana, Njemačke, Italije, Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva + Rusije.

Ekonomisti kažu da konkretni podaci upozoravaju na malo ubrzanje ekonomskog rasta država G7 od 1,7 % u odnosu na zadnje tromjesečje 2016. godine. Prosječna stopa rasta poslije krize iznosi 1,8 %. Nadalje, ono što potiče optimizam je raširenost oporavka diljem država G7, što se vidi iz najmanje razlike stopa rasta među državama u posljednjih 20 godina. Ekonomisti PwC-a utvrdili su tri razloga za taj preokret.

“Prvi je kontinuirana povoljna monetarna politika u državama G7 te osobito u eurozoni, unatoč postupnom rastu američkih stopa nakon nedavnih najnižih stopa u povijesti. Drugi je što vlade počinju više trošiti, a neke provode infrastrukturne planove, a treći povećanje potražnje velikih (E7) tržišta u nastajanju, djelomično potaknuto fiskalnim stimulansom u Kini, kao i preokretom ekonomske aktivnosti u Brazilu. To potvrđuju najnoviji podaci o trgovini koji pokazuju da uvoz tržišta u nastajanju nastavlja rasti u odnosu na prošlu godinu”, navode iz PwC-a.

Hoće li se to nastaviti u budućnosti? Većina subjektivnih podataka koji se temelje na istraživanju upozorava na to da se zalet prenio na prvo tromjesečje ove godine. To se ne može potvrditi dok konkretni podaci o BDP-u ne budu objavljeni krajem ovog mjeseca, pri čemu će SAD i UK to učiniti prvi 28. travnja. No, rasprave kreatora politike moraju se usredotočiti na ključni čimbenik koji određuje dugoročne životne standarde: produktivnost. Uobičajeno je da vlade preuzmu na sebe poticanje reformi cijeloga gospodarstva. Primjerice, mogu pomoći u pokretanju velikih projekata javnih ulaganja ili ulažu više u škole. “Međutim, mi smatramo da poduzeća također igraju važnu ulogu, pogotovo iz pojedinačne perspektive“, dodaje Barret Kupelian. „Tehnike upravljanja koje predstavljaju najbolju praksu mogu, primjerice, utjecati na stope nacionalne produktivnosti ako se provedu u brojnim poduzećima.Z.Rupčić