Hrvatska je ostala zgrožena okrutnošću kojom je 19-godišnji Tin Šunjerga iz Čiste Velike u ožujku ubio vlastite roditelje, hladnokrvno pucavši u potiljak prvo majci, a potom ocu.
Bio je jedinac, omogućili su mu sve u životu, pa s nepunih 20 godina i Mercedes. Najave sinu da će ga zbog droge smjestiti u terapijsku zajednicu na odvikavanje - platili su životom. Nakon ubojstva, otišao je na tulum i hvalio se učinjenim. Uhićen je u policijskoj potjeri nalik onima u akcijskim filmovima ceste. Početkom travnja javnost je doznala da je doživio živčani slom... Drugi slučaj bilježimo u rujnu 2016. kada je Stjepan Štimac (20), iz Lukinić Brda, lovačkim nožem ubio roditelje u obiteljskoj kući. Živio je dva dana uz njihova mrtva tijela. Sjeo je pored njih i zapalio svijeću, a kada ga je privodila policija samo je rezignirano rekao: “Ja sam to morao”. U trenutku krvavog pira bio je neubrojiv i prisilno je smješten u psihijatrijsku ustanovu, presudio je Županijski sud u Velikoj Gorici. Tijekom istrage dijagnosticiran mu je psihotični poremećaj nalik na shizofreniju, prema ocjeni vještaka on je izgubio kontakt s realitetom.
Zapanjujuća statistika
Ova teška ubojstva puna okrutnosti i hladnoće koje su nadjačale činjenicu da su žrtve i ubojice rođena krv, netko najrođeniji, nisu scenariji nekakvog američkog filma gdje tinejdžer ubija vlastite roditelje jer živi u potpuno otuđenom društvu s poremećenom ljestvicom vrijednosti i svim zamkama zapadnjačkog, konzumerističkog života, nego događaji iz našeg susjedstva, u hrvatskom, tradicionalnom društvu, gdje je obitelj “još uvijek svetinja”. Policijska je statistika zapanjujuća. Prema podacima Ureda glavnog ravnatelja policije Marka Srdarevića, u samo tri godine (od 2014. do kraja ožujka 2017.), u Hrvatskoj je počinjeno čak 17 ubojstava na štetu roditelja od strane vlastite djece. Tijekom 2014. počinjeno ih je pet, iduće godine dva, lani čak sedam, a samo u prva tri mjeseca ove godine već su se dogodila tri. Usporedbe radi, u te tri godine ukupno je u Hrvatskoj počinjeno 116 ubojstava i teških ubojstava, najviše lani – 43, pa ispada kako u njihovoj strukturi ubojstva vlastitih roditelja zauzimaju čak 15 posto. Iz PU osječko-baranjske dobili smo samo šturi odgovor – u zadnjih pet godina na njenom području takva kaznena djela nisu evidentirana.
Što se mora dogoditi u nečijoj glavi, svijesti, da oduzme život vlastitoj majci ili ocu, onima koji su ti dali život, od kojih rođenijih nema – pitanje je koje si postavlja svaka razumna osoba. Đakovački psihijatar dr. Ivan Ramčić kaže kako se ovakva teška ubojstva ne događaju toliko često, nego ih mediji više prate, poput slučaja Šunjerga. Ističe kako u pozadini nije uvijek, a kako se često misli, narušena psiha, psihička bolest, neubrojivost počinitelja, nego se u mnogim slučajevima psihijatrijskim vještačenjem utvrđuje potpuna odgovornost, odnosno ubrojivost ubojice.
Važnost odgoja
– Vještačenjem se kod takvih slučajeva utvrđuje kako su počinitelji, ma koliko se javnosti činilo okrutno ubiti vlastitog roditelja, ipak bili odgovorni za svoje ponašanje, bili su ubrojivi, imali su uvid u ono što rade i takvi završavaju u zavoru, a ne na psihijatrijskom liječenju - kaže dr. Ramčić.
Za psihologinju prof. dr. Mirjanu Nazor sve počiva na odgoju djece i usađivanju toga da je odrastanje, hod kroz život, skup prava i obveza.
- Kod Tina Šunjerge to je izostalo. Od malena je dobivao što je htio, okolina i obitelj bili su tu da samo ispunjavaju njegove potrebe i želje, a bez toga da on razvija odgovornost i poštuje autoritete, da u životu postoje i obveze i odgovornost za vlastite postupke. Čim se našao pred prvom zabranom, odnosno da ne može tako dalje s drogom te da ide u terapijsku zajednicu, nastaje problem i on se tome suprotstavlja ubojstvom majke i oca - analizira dr. Nazor.
Psihijatar Ramčić ističe da su u pozadini takvih ubojstava najčešće poremećaji u strukturi osobnosti.
– Obično te osobe imaju određene probleme u strukturi same osobnosti, ima ih više i mogu pridonijeti za takvo što. Najčešća je disocijalna struktura osobnosti, odnosno konflikti se rješavaju agresijom, takvi ljudi su dosta impulzivni, nemaju osjećaja za druge i usmjereni su samo na zadovoljenje svojih potreba. Ako im se netko suprotstavi imaju nizak prag tolerancije, visoku agresivnost. Osobe s narcističkom strukturom osobnosti imaju potrebu isticati vlastitu vrijednost, manipulativnog su ponašanja, suprotstavite li im se znaju to pokazati agresivnim ispadima, pa i teškim sukobima. Emocionalno nestabilnu strukturu osobnosti imaju one osobe koje mijenjaju raspoloženje i u konfliktnim situacijama znaju eksplozivno odreagirati. Postoji i sadistička strana – osoba se osjeća moćno, sklona je zlostavljanju, mučenju... - kaže dr. Ramčić.
Uz mlade se vezuje impulzivnost, a narušenu strukturu osobnosti u određenim situacijama pospješuju droge, alkohol, stimulativne droge koje još više povećavaju agresivnost i snižavaju prag tolerancije. Iako psihijatri upozoravaju da će depresija uskoro biti među vodećim bolestima, dr. Ramčić ocjenjuje da to neće utjecati na porast (teških) ubojstava.
Suzana ŽUPAN
PSIHOLOZI: KAKO SE POSTAVLJAMO, RELATIVNO MALO I STRADAVAMO
- Sva takva ubojstva nije moguće generalizirati i tumačiti na isti način. Možda se u nekima dogodila neka dramatična situacija koja je bila okidač, neki traumatološki događaj gdje je osoba učinila da se zamrači u svojoj glavi i povuče takav potez koji je nama potpuno neshvatljiv. No, ono što je opće prisutan problem jest to da ne odgajamo djecu kako bismo trebali. Dok su mali udovoljavamo njihovim željama misleći da će im se “tijekom života ionako pojaviti problemi pa neka im bude dobro bar dok su mali”. To je potpuno promašeno, jer tako uljuljkavamo dijete da ono što god zaželi mora dobiti. No, ti prohtjevi s godinama rastu – potvrđuje i slučaj Šunjerga. Ne razvijamo kod djece odgovornost prema okolini, imovini i, na kraju prema najbližima, ne učimo ih da trebaju poštivati jedne druge. Potreban je reciprocitet – mi poštujemo dijete, ono poštuje nas, kaže psihologinja Mirjana Nazor. Nastavlja, nesuočavanje djeteta s odgovornošću i obvezama u životu ide na račun - roditelja.
– Roditelji Šunjerga, ne želim zvučati grubo, to su skupo platili. Oni su posijali to sjeme da raste tako ukrivo i loše, jer je način odgoja njihovog djeteta bio potpuno promašen – uz razmaženost i udovoljavanje svakom prohtjevu. To kako se mi kao roditelji postavljamo relativno malo i stradavamo, pa je broj od 17 ubojstava, da me se krivo ne shvati, zapravo i malen - drži Nazor.
PSIHIJATRI: KAJANJE ZNA IZOSTATI
Psihijatar dr. Ivan Ramčić kaže kako nakon počinjenja takvih teških zlodjela kao što su ubojstva vlastitih roditelja, ma koliko se to zdravom čovjeku činilo nevjerojatno, kajanje kod poremećaja strukture ličnosti zna izostati. “Jedino što takve osobe osjećaju jest osjećaj praznine, pa i manipulativnosti. Kod dosta takvih osoba izostaje empatija”, kaže Ramčić.
UČINCI NOVIH DROGA NEISTRAŽENI
Postupci mladića Tina Šunjerge vezuju se i uz uporabu droga. U Udruzi za borbu protiv ovisnosti NE-ovisnost, koja djeluje od 2003., a kroz čiju su komunu prošle stotine osoba s problemom ovisnosti, skreću pozornost na rastuću upotrebu novih droga čiji učinci na mozak, ističe voditelj NE-ovisnosti Tomislav Mišetić, nisu istraženi.
– No, dolazi do raznih psihotičnih epizoda i u takvom jednom stanju moguće je počiniti takav zločin. No, tradicionalne droge tipa heroin i kokain, također mogu izazvati psihoze i agresivnost. Slučajeva gdje bi one izazvale takve radnje nismo imali. Svake godine na tržištu se pojavi 60-ak novih tvari. Teško je to pratiti. Na žalost, pojačan je interes mladih za to. Problem nam je što nemamo dijagnostiku za otkrivanje tih droga u organizmu, pa su nam u dosta slučajeva, kada nam roditelji dovedu djecu, ruke vezane - kaže Mišetić. Na upit o ubilačkim namjerama ovisnika o drogama kaže da su one u pravilu suicidalne.
statistika
UBOJSTVA RODITELJA ČINE OKO 15 % TEŠKIH UBOJSTAVA