Prema posljednjim službenim podacima Državnog zavoda za statistiku, u RH živi 4.203.604 stanovnika, od koji je 799.286 osoba, ili 19,01 posto staro 65 i više godina. Udjel starijeg stanovništva u populaciji većoj od osam posto pokazatelj je da je stanovništvo zakoračilo u demografsku starost.

Kad u nekom društvu prosječna dob stanovništva prijeđe 30 godina, smatra se da je društvo zakoračilo u proces starenja stanovništva. Hrvatska je ušla u proces starenja već 1953. godine, kad je prosječna dob bila 30,7 godina i kontinuirano je rasla da bi 2014. godine dosegnula 42,3 godine.

Realno je upravo zbog ovih pokazatelja govoriti o smještajnim kapacitetima kojima raspolažu domovi za starije i nemoćne osobe. Sa zadnjim danom 2016. godine RH je raspolagala smještajnim kapacitetima u domovima, njih 160, kod pružatelja usluge smještaja bez osnivanja doma (95), obiteljskim domovima (365) i udomiteljskim obiteljima (1544 za odrasle osobe) za 29.446, odnosno 3,68 posto ukupnoga broja osoba starih 65 i više godina. Primjera radi, Austrija prema podacima Ministarstva rada, socijalne skrbi i zaštite potrošača i Statističkom godišnjaku za 2015. ima u domovima za stare i domovima za njegu smještajnih kapaciteta za 4,7 posto stanovništva starog 65 i više godina.

Na kraju 2015. godine u domovima za starije i nemoćne osobe kojima je osnivač županija, a koji čine 59,08 posto ukupnih smještajnih kapaciteta u institucionalnom smještaju, na smještaj je čekalo 769 osoba kojima je pravo na uslugu smještaja priznato na temelju rješenja centra za socijalnu skrb, od tog broja 387 osoba bilo je zainteresirano za trenutni smještaj. Rješenje centra za socijalnu skrb o smještaju uvijek se donosi za određeni dom, pa su podaci točni, međutim podaci o broju osoba koje čekaju na smještaj na temelju ugovora, a njih je prema istom izvoru bilo 72.054 osobe, od kojih je 25.992 bilo zainteresirano za smještaj vjerojatno je povećan zbog razloga što se ista osoba može prijaviti u više domova.

U Županiji osječko-baranjskoj tri su decentralizirana, županijska doma s kapacitetom za 773 osobe, domova drugih osnivača je sedam s kapacitetom za 343 osobe, drugih pravnih osoba samo jedan, obiteljskih je domova 34 s 530 mjesta itd.

Jedan od domova u vlasništvu OBŽ-a je i Dom za starije i nemoćne osobe u Đakovu. Nije tajna kako je upravo taj dom zbog svoje uređenosti, pružanja kvalitetne usluge i drugih pojedinosti među najpoželjnijima ne samo na ovom području. Ravnateljica doma Branka Barna kaže kako je njihov kapacitet 240 mjesta, što je popunjeno, a na listi čekanja je oko tisuću ljudi.

- Mnogo je onih koji podnesu zahtjev puno ranije. Trenutno se na smještaj čeka od jedne do tri godine. Ovdje dakako postoje i slučajevi gdje smještamo starije prema odluci Centra za socijalnu skrb, a ne teret Ministarstva za demografiju, obitelj mlade i socijalnu politiku. Oni imaju prednost, kao i roditelji poginulih branitelja, branitelji, a postoji i izuzetno diskrecijsko pravo socijalnog radnika. Potonje nije često, no može se dogoditi recimo u zimskim mjesecima da neka starija osoba bude u hladnoći, teškim uvjetima, pa bude smještena u dom - kaže Barna.

Dom za starije i nemoćne osobe u Osijeku, kako doznajemo od ravnatelja Vjekoslava Ćurića, ima kapacitet za 353 korisnika, a potencijalnih korisnika je trenutačno na listi čekanja oko 2100. Čekanje na smještaj ovisi o tome u kojoj se kategoriji potencijalni korisnik nalazi. Dom ima dvije socijalne radnice, a jedna od njih, Željka Dukić Mohorko, pojasnila je različitosti na listi čekanja.

- Ako uzimamo nekakav prosjek, možemo reći da se čeka od četiri do osam godina. Ovisno o zdravstvenom stanju i tome što osoba želi. Mi imamo različite kategorije. Treća kategorija obuhvaća zdrave i pokretne ljude, one koji sami mogu do restorana itd. Za njih imamo jednokrevetne sobe bez kupaonice, sobe s kupaonicom, dvokrevetne sobe i apartmane.

Najkraće se u toj kategoriji čeka kada netko prihvati dovokrevetnu sobu s nekim i on može nakon komisije doći za približno četiri godine, pojašnjava Željka Dukić Mohorko te dodaje: “Najduže se čeka apartman, oni čekaju osam godina, čak možda malo i duže ako korisnik želi biti baš na katu, s lijeve ili desne strane itd., neki čekaju i deset godina. Ako ljudi žele prihvatiti sobu koja nema kupaonicu, tamo su nam na redu ljudi koji su zahtjev predali u 2012. godini. Imamo obični stacionar i stacionar s pojačanom njegom. Za obični stacionar, ako prihvate dvokrevetnu sobu, također su na redu ljudi iz 2012. godine, a ako žele biti sami, tu su na redu ljudi sa zahtjevom iz 2009. godine. Imamo i pojačanju njegu, kod nje, bez obzira na to je li riječ o dvokrevetnoj ili trokrevetnoj sobi, čeka se jednako, ali ovisi o tome je li riječ o muškarcu ili ženi. Muškaraca ima manje i oni dođu na red za četiri godine, a žena je više i one čekaju godinu duže, znači pet, čak i do šest godina.”

Usluga smještaja je usluga skrbi izvan vlastite obitelji, koja se ostvaruje kao institucijska skrb u domovima ili drugim pravnim osobama ili kao izvaninstitucijska skrb u udomiteljskoj obitelji, obiteljskom domu, organiziranom stanovanju ili u zajednici stambenih jedinica. Usluga smještaja može biti privremena i dugotrajna.

Starijoj osobi kojoj je zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju i nemoći prijeko potrebna stalna pomoć i njega druge osobe priznaje se dugotrajni smještaj. Navedeno pravo priznaje centar za socijalnu skrb. Dugotrajni smještaj neće se priznati osobi koja ima sklopljen ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, kojoj pomoć i njegu mogu pružiti članovi obitelji ili se pomoć i njega mogu osigurati na drugi način. Međutim, osim na temelju rješenja centra za socijalnu skrb korisnik može izabrati socijalnu uslugu i pružatelje usluge te sklopiti ugovor o korištenju usluge s ustanovom socijalne skrbi ili drugim pružateljem usluge bez rješenja centra za socijalnu skrb.