IVANKOVO

Kulturno-umjetničko društvo ''Ivan Goran Kovačić'' Ivankovo organiziralo je 19. po redu tradicionalnu manifestaciju ''Sve se čaje okupiše'' u Ivankovu, posvećenu očuvanju svadbenih običaja i nezamjenjivoj ulozi čaje na svadbi (čauša, čave, kapetana, oberšicera, vrtopicera, ovisno o tome kako se u pojedinom mjestu zove taj meštar svatovske ceremonije). Kada se svatovi umire, a svirka prestane, čauš započinje prikazivanje ovim riječima ''Faljen Isus kume i stari svate, domaćine, pozdravljam sve uzornike, zazornike, divandžije, bunardžije, pendžeraše, birtijaše, ujne, tetke,strine, reduše, redovane, nabiguzice i sav ostali tarikreč''.
Čajo domaćin bio je, kao i ranijih godina, Paško Barunčić-Mali koji je prvi puta bio čajo, priča nam, 25. rujna1971. godine, kada su brak sklapali sada pokojni Petar Galić iz Ivankova i čajina sestrična Sofija Barunčić.
Adam Svirčević, čajo iz Županje ispričao nam je kako je to nekada bilo, a kako je sada u Županji:
- Malo se razlikuje čajo nekada od onog kakav je danas. Prije svatovi nisu bili toliko veliki, bilo je negdje oko 30-40 ljudi i oni su se organizirali po kućama i zadrugama, danas su svatovi nerijetko s više od 200 ljudi. Roditelji su priređivali svatove svome sinu, oni su pripremili i definirali organizaciju kakva će biti tijekom dana, a čajo je trebao voditi cjelodnevni i cjelovečernji protokol. Ranije je bio običaj da čajo bude od mladoženjine sestre suprug. Danas, kako su svatovi veliki, očekuje se od čaje da bude sposoban upravljati velikim brojem ljudi i usmjeravati što treba raditi, a kako bi sve bilo pod kontrolom. U Županji je čajo nosio štap sa zvonom, a zvono se moralo uvijek čuti da bi meštar od ceremonije mogao dati okupljenima upute. Županja je specifična za čaje i zbog još jedne zanimljivosti. Kada je čajo sa svatovima dolazio po mladu, običaj je bio da se u dvorište pusti pijetao koga je čajo morao uloviti i potom ga vezati na štap sa zvonom. Pijetla se vezalo za noge, objesilo s glavom prema zemlji. Naravno da se bijetao otimao, no tada bi mu se dalo rakije da bude miran. Nosilo bi ga se vezanog na štap sve do crkve, odnosno ulaska mladenaca u crkvu. Kad su mladenci ušli u crkvu čajo bi nosio pijetla kući i on mu je ostajao kao uspomena i dar što je vodio protokol. Sad to više nije običaj, zbog zaštite životinja. Ono što je najbitnije za čaje jest da se zna redoslijed gdje tko stoji i kakav je redosljed ceremonije. Ova je manifestacija u Ivankovu prilika da se čaje okupe, razmjene iskustva i da svatko kaže ponešto o sebi i običajima iz kraja odakle dolazi, rekao je Svirčević.
Na ovogodišnjem okupljanju upriličen je i nastup sina i oca - Lucijana i Josipa Penića iz Šiškovaca, a nešto više o tomu pojasnio je Josip.
- Na pozornicu smo izišli sin i ja, spremiti jedan i drugi, njemu je sada jedanaest godina, a bio je čajo kad je imao šest. Onda sam ja njega pitao da li on želi mene zamijeniti, na što je on odgovorio da želi i ja sam iz torbe izvadio otarak koji sam dobio kad sam prvi puta bio čajo sa svojih 17 godina  i stavio sam njemu oko vrata , kao i cijeli pribor koji koriste čaje., rekao je Josip Penić.

U programu su sudjelovali KUD ''Tomislav '' Županja, KUD ''Grančica'' Đeletovci, Muška  pjevačka skupina ''Poljari'' Šiškovci,  Srednja strukovna škola Vinkovci, Crkveni zbor sv. Ivana Krstitelja,  Zbor mladih ''Lahor'' Ivankovo, Muška pjevačka skupina ''Ornice'' Ivankovo, Ivankovačke reduše, te čaje: Željko Piperković, Đeletovci; Lucijan i Josip Penić, Šiškovci; Adam Svirčević, Županja;  Paško Mali Barunčić, Slavko Gillinger, Ivan Lion, Šimo Petričić, Ante Salopek i čaje gosti.

Manifestaciju podupire, kao i ranijih godina, Općina Ivankovo, Vukovarsko-srijemska županija, te sponzori, a svojom nazočnošću su je uveličali načelnik Općine Ivankovo Branko Galić te u ime Vukovarsko-srijemske županije Grgo Krajina.Mario Kokaj