M nogi su spomenici kulture i povijesti orahovačke posebnosti i znamenitosti. No, one pokraj kojih Orhovčani svaki dan prolaze gotovo neprimjetno, možda su i najveće i najzanimljivije onima koji u grad podno Ružice dođu vidjeti baš nešto specijalno za što su čuli kroz “priče iz davnina” ili su jednostavno vidjeli na internetu.
Jedna od takvih povijesnih posebnosti i znamenitosti Orahovice, ali i šire Slavonije, svakako je stara orahovačka vodenica koja još živi u središnjem gradskom parku.
Inače, kad je o vodenicama riječ, poslužimo se i lijepo sročenim komentarom s web-portala narodni.net koji kaže: Gdje god je Bog obdario prirodu izvorima, brzacima i vodenim tokovima, ljudi su gradili vodenice - mlinove, u kojima su mljeli žito (...)
JEDINSTVEN OBLIK
U davna vremena vodenice su bile obične, neugledne krovinjare po potocima, pokrivene šindrom. S većim mogućnostima, u novije vrijeme pokrivene su crijepom.
Građene su od drvenog materijala, ponajviše grubo tesanim brvnima. Negdje se mogla vidjeti kombinacija: dio, oslonjen na obalu je zidan, a drugi, nadnesen nad vodu, obična je brvnara...
Kad dođete u Orahovicu i vidite tomošnju vodenicu, usporedite njezin izgled, svrhu, funkciju... s ovim što ste netom pročitali. Uočit ćete sličnosti, možda i razlike, jer ipak se radi o unikatnoj vodenici.
Prema kazivanjima, proučavanju i zapisima Franje Voćinkića, Mate Mitrovića i Duška Rađenovića, saznajemo dosta podataka o samoj vodenici i njezinoj stogodišnjoj povijesti. Sagrađena je krajem devetnaestog stoljeća, 1879. godine, a upisana u gruntovnicu u Orahovici u knjižnom ulošku 298, godine 1885. Vlasnici su Đuro Kalfić, Filip Ćuraj, Luka Petrušić, kuća Maraićevih i Matišićevih. Najstarija fotografija datira iz 1912. godine. Vlasnici vodenice bili su takozvani 'poredari'. Postojao je red po kojem se vršila meljava žitarica u vodenici. Unaprijed se znalo tko i kada može doći samljeti žitarice. To su bile obitelji koje su imale pravo korištenja vodenice, a iz gruntovnih knjiga saznajemo da su to bile, između ostalih, obitelji Petrušić, Grgić, Hep, Šokac, Paraga, Grbić...
Pravo korištenja vodenice određivalo se prema tome koliko je koja porodica (poredar) uložila sredstava i rada u izgradnji i održavanju vodenice. Poredari su morali plaćati i majstora mlinara. Mlinar je o svemu vodio brigu, a poglavito o oštrini mljevnog vodeničnog kamenja. Vodenica je bila u pogonu tijekom cijelog dana, ovisno o potrebi. Meljava se vršila čak i preko noći, jer je tada bilo više vode.
OBNOVA ZA BUDUĆNOST
Danju je na istom vodotoku, koristeći snagu vodenog toka, radila električna centrala (današnja bivša zgrada orahovačke pekare), te valjaonica bakrenih limova (najvjerojatnije današnja kuća obitelji Nemeš). Tip orahovačke vodenice nalazimo u enciklopediji strojeva F. Razumovića. Ona pripada u kategoriju vodenica s ulazom vode u sredini. Takav tip vodenice bio je rijedak na ovim područjima. Kroničar bilježi da je ova vodenica bila jedna od najbržih u regiji. Stare vojne zemljovidne karte Austro-Ugarske Monarhije potvrđuju kako je tih godina na području Monarhije postojao rijedak takav tip vodenice. Bilježi se također podatak da je uz taj vodotok, ili kako ga karte nazivaju 'Orahovačka rika', postojalo još jedanaest vodenica, potočara.
Orahovački kraj do ranih šezdesetih bio je poznat po vodenicama i mlinovima. Pamte stari Orahovčani mlinove obitelji Ličinić, Mamula, Marenić i druge u samoj Orahovici, koji su radili na rijeci Vučici, a poznati su bili i u prigradskim naseljima poput onih na rijeci Iskrici - veliki Kenjov Mlin u Crkvarima, koji je gorio u velikom požaru 1957. godine. U istom selu nalazi se još jedan manji mlin obitelji Šarić, u Staroj Jošavi, također na Iskrici, bio je poznat mlin obitelji Severić, u Šumeđu također postoji stari mlin, danas u potpuno ruševnom stanju.
Vratimo se kraljici mlinova, jedinstvenoj orahovačkoj Vodenici. U muzeju u Muenchenu čuva se maketa nekadašnjeg izgleda orahovačke vodenice, a u Orahovici u samoj vodenici čuva se originalni mlinski kamen iz vremena kada je radila punom parom. Današnji izgled vodenice izradio je i postavio Stjepan Jagarinec iz Humljana u travnju 2005. godine, u dimenzijama i obliku stare vodenice. Temeljito je proučavao staru vodenicu, njezine slike, makete i zapise. Obilazio je oko nje, zagledao, mjerio. Najviše mu je, kao je rekao, muke zadalo vodenično kolo. Tako pravilan raspored i konusna zaobljenost lopatica moglo je biti djelo samo pravog majstora. Danonoćno je izračunavao, pravio nacrte i izrađivao probno kolo. Strpljenje i upornost su nagrađeni. Ne samo vodenično kolo nego i cijela vodenica vjeran su preslik one stare.
PAMĆENJE PROŠLOSTI
A tu staru vodenicu podobrano je načeo zub vremena, te je stoga trebalo nešto učiniti pa je gradska vlast na čelu s gradonačelnikom Josipom Nemecom upravo Jagarincu dala nalog za izgradnju 'nove' po uzoru na staru, autentičnu vodenicu. Danas stara orahovačka dama ima itekako zaslužen, prekrasan okoliš, spoj trave i kamena, a ispred nje prelijepo malo jezerce s patkicama. Šetači, posebno roditelji, bake i djedovi s djecom stalno su ovdje, a vjerojatno i ne znaju kakvu povijesnu i vrijednu tajnu čuva 'mala drvena kućica' u središtu parka pa možda i ovaj tekst pomogne u želji za novim saznanjima.
Orahovački putopisac amater Ivan Grgurić pišući o orahovačkoj vodenici ovako ju vidi:
- Uronjena u zelenilo središnjeg orahovačkog parka, u svom vlastitom miru i tišini, vodenica, orahovačka vodenica. Debele hrastove grede na betonskim stupovima nose drvenu konstrukciju. Pokrivena šindrom johinog drveta prokuhanog u ulju. Šindra precizno posložena, poput ljusaka na tijelu potočne ribe. Šalukatre malih prozora poluotvorene. U blizini uspravni vitki čempresi. Stoje poput ukočenih stražara. Samo se s vremena na vrijeme blago nakolne na podnevnom povjetarcu. Vodenično kolo šuti. Korito rijeke suho. Suh je i drveni valov. Postavljen je da usmjerava i ubrzava mlaz vode na rubove majstorski zaobljenih lopatica vodeničnog kola. Odmorite se na klupi uz orahovačku šetnicu. Zamislite vrijedne poredare kako iz seoskih kola zabacuju vreće pune žitarica na rame. Nemirni konji odmahuju glavom, tjeraju dosadne muhe. Mlinar čeka na vratima vodenice. Udara mlaz vode u vodenično kolo, vrti se, vrti se vodenični kamen - napisao je Grgurić te dodao i nekoliko stihova koji sve govore:
U dnu parka vodenica stara/davno sjela na kameni blok/Nema više vrijednih poredara/da samelju pšenicu na flok.
Piše: Vladimir GRGURIĆ
KAZALIŠNA IZVEDBA
Lokacija za Družbu Pere Kvržice
Orahovačka vodenica atraktivna je i zanimljiva svima pa je tako bila i kazalištu iz Belišća. Oni su oko nje Orahovčanima 2010. godine priredili predstavu ulomaka iz poznate knjige Mate Lovraka 'Družba Pere Kvržice'. Bila je to sjajno izvedena i vizualizirana priča, koju su mali Belišćanci vrhunski odradili te rekli kako je ova vodenica bila jedno od najboljih mjesta u njihovim dotadašnjim predstavama.
STAVITI U FUNKCIJU
Vodeničko kolo ponovno zavrtjeti
Plan i želja orahovačke gradske vlasti je da se uz vodu koja teče kroz orahovački park ponovno zavrti i vodenično kolo, da povijest ponovno oživi u samom središtu grada. Bila bi to iznimna atrakcija i pravi povijesni detalj koji bi Orahovici, oazi slavonske povijesti, dao dodatnu dimenziju prošlosti više. I, naravno, više turista privuklo u grad...
Danas stara orahovačka dama ima itekako zaslužen, prekrasan okoliš, spoj trave i kamena, a ispred nje prelijepo malo jezerce s patkicama...
Vodenica je sagrađena krajem devetnaestog stoljeća, 1879. godine, a upisana u gruntovnicu u Orahovici u knjižnom ulošku 298, godine 1885...
VIRTUALNI KONTAKT
Preko interneta vodenica spaja Orahovčane iz cijelog svijeta
Zanimljivosti oko orahovačke vodenice je zaista puno. Jedna od njih i da je 80-ih bila omiljeno okupljalište djece i mladih. Gledajući stare fotografije ove vodnice po društvenim mrežama oko njih pršte komentari poput 'Vodenica naše mladosti', 'Kako smo se tu znali sastajati i igrati', 'Još se sjećam kako smo se spuštali u park i družili se kod vodenice kao Družba Pere Kvržice', 'Naša stara vodenica, mjesto mog djetinjstva' i pregršt drugih. A ono što najviše intrigira je činjenica da to pišu Orahovčani koji su razasuti po cijelom svijetu, a putem ovakvih fotografija se ponovno pronađu, u ovom slučaju vodenica je spojila mnoge. Svi su se vratili 30-ak i više godina unatrag i sjetili se bezbrižnih dječjih i mladenačkih dana u svojoj Orahovici.