Objavljeno 21. travnja, 2017.
Hrvatski ratni vojni invalid Vjekoslav Županić iz Ostrova pokraj Vinkovaca dvaput je teško ranjen u Domovinskom ratu, a 21 godinu poslije otkrio je kako je svoja prava ostvario na temelju potpuno krive dokumentacije i zahtjeva koji je, tvrdi, netko drugi podnio umjesto njega. Ovu je priču objavila emisija Nove TV Provjereno, a Županića smo i mi posjetili u četvrtak u njegovu domu u Ostrovu.
Županić je na jednoj bojišnici zadobio tri prostrijelne rane od metka na ruci, dok je na drugom bojištu nagazivši na minu ostao bez lijeve potkoljenice. Medicinski nalazi koje je tada dobio bili su osnova za komisijsko vještačenje i ostvarivanje prava na invaliditet. No, kada je došao u posjed šest prvostupanjskih i drugostupanjskih rješenja medicinskih komisija, ustvrdio je kako se ono što tamo piše ne poklapa sa stvarnim stanjem.
- U razgovoru 2014. tadašnji ministar hrvatskih branitelja Predrag Matić me je upozorio na dokumentaciju koja se nije poklapala s mojom. Pogledao sam svoju dokumentaciju i imao što vidjeti - priča nam Županić. Kaže kako je u toj dokumentaciji navedeno da mu je amputirana desna potkoljenica iako je njemu amputirana lijeva.
- Piše i da se rane pretvaraju u defekt kože, a kako su mi rekli liječnici, to se može svrstati u nekakvu ogrebotinu. Rane na obje šake i licu nigdje se ne vode u tim prvim nalazima i mišljenjima. To je nalaz prvostupanjske komisije od 9. prosinca 1993. na kojoj nažalost nisam bio prisutan jer da sam bio, to ne bih potpisao - ističe ovaj Slavonac.
U jednom od naknadnih izvještaja povećana mu je invalidnost zbog prvog ranjavanja ruke metkom, no kao uzrok stoji eksplozivna naprava. U izvještaju komisije iz 2015. godine pojavljuje se i ožiljak na desnoj natkoljenici kojeg nije bilo u ranijima. U potrazi za originalnim dokumentima koji bi utvrdili točan stupanj njegova invaliditeta, Vjekoslav Županić je posumnjao da je zahtjev za ostvarivanje prava netko podnio u njegovo ime, i to prije nego što je uopće bio ranjen, u trenutku kada je on bio na fronti.
- Za prvo ranjavanje komisija je donijela rješenje bez ijednog liječničkog nalaza, koje je pisano 29. prosinca 1993. U obrazloženju stoji da sam se 24. rujna 1993. godine obratio skrbi sa zahtjevom za priznavanje statusa ratnog vojnog invalida i ostvarivanje prava na osobnu invalidninu zbog dvaju ranjavanja. Ranjen sam prvi put 24. svibnja 1993., a drugi put 15. studenoga 1993., pa se pitam kako je moguće da sam u rujnu, dva mjeseca prije tog ranjavanja, podnio zahtjev zbog dvaju ranjavanja - kaže nam Županić.
U nadležnim institucijama tražio je originalni dokument, no oni ga, tvrdi, nisu imali, kao ni originalnu medicinsku dokumentaciju. Vjekoslav je zatražio ponovni postupak vještačenja, no on mu je odbijen.
- Postoji velika mogućnost da je netko na osnovi te dokumentacije ostvario pravo na mirovinu i na invalidninu. To je javna tajna, kako kažu, da se dokumentacija prodavala - rekao nam je Vjekoslav Županić. M.Kokaj
ŽELIM DOBITI PRAVO RJEŠENJE
Vjekoslav Županić ističe kako samo želi saznati istinu, odnosno želi dobiti jedno pravo rješenje na kojem pišu točni podaci i prava invalidnost: “Neka mi bude i manja, ali neka bude moja, s pravim ozljedama, pravim ranama i s pravim datumima ranjavanja”, naglašava. Dodaje kako su ga u Ministarstvu branitelja odbili kada je tražio obnovu postupka i novo rješenje, rekavši mu kako nije ponudio nikakve nove dokaze, kako bi od prvog dana dobio 100-postotnu invalidninu, koja mu je priznata tek nakon nekog vremena i na početku je bila 80 posto. Kaže kako sumnja da je netko trgovao njegovim dokumentima te je saznao da je “cjenik” za takva rješenja u to vrijeme bio od 3000 do 10.000 tadašnjih njemačkih maraka.