Regija
OBLJETNICA AKUMULACIJE

Borovik 40 godina brani od poplava i navodnjava
Objavljeno 20. travnja, 2017.

DRENJE

Akumulacijsko jezero Borovik nagodinu će navršiti 40 godina od svečanog zatvaranja temeljnog ispusta. Bilo je to, naravno, prigodno za ono vrijeme, na Dan Republike, 29. studenoga 1978. Brojke su mu impresivne, zauzima 2,93 kilometra najuzvodnijeg dijela nekadašnjeg korita Vuke. Prvenstvena namjena je obrana od poplava i navodnjavanje, koje je moguće korištenjem dva milijuna kubičnih metara godišnje. Akumulacija je zapremnine 7.950.000 kubičnih metara, a prosječna širina joj je oko 200 metara. Visoka brana višenamjenske akumulacije sagrađena je na području današnjih općina Drenje i Levanjska Varoš, a naziv je dobila po istoimenom, kako ističu u Hrvatskim vodama, napuštenom naselju, koje je formiranjem akumulacije potopljeno. Tijekom godina ispleo se pravi mit o zvoniku čiji se vrh povremeno može vidjeti, kao i ostatci groblja nekadašnjeg sela. Predviđena cijena gradnje bila je 6,5, u konačnici 13 milijuna dinara, danas oko 8 milijuna eura. Dok je za struku jezero prije svega vodnogospodarskog značenja, za Đakovštinu i Slavoniju ono je raj za (sportske) ribiče, sportove na vodi, izletnike, rekreativce, ljubitelje prirode. Jezero je uronjeno u pitoreskni krajolik, što odmara oči, dušu i tijelo. Oni najvjerniji prirodi kampiraju ondje i danima. Boravak, odmor, šetnje i kupanje na ovoj vodi upotpunjuje i ponuda đakovačkog ugostitelja, a što su izletnici odlično prihvatili, pa je i to pridonijelo još većoj posjećenosti Borovika, na koji dvije spomenute općine, kažu načelnici Drenja i Varoši, Slavko Dešić i Slavko Tidlačka, polažu tek teritorijalno pravo.

Ideja stara 140 godina

V. d. direktora Vodnogospodarskog odjela za Dunav i donju Dravu Hrvatskih voda Mario Spajić kaže da je ideja o gradnji akumulacija kao najučinkovitijeg načina borbe s viškom vode, bolje rečeno nepovoljnim vremenskim rasporedom oborina na slijevnom području Vuke, i ideja o kanalu Dunav-Sava stara oko 140 godina. Vuka kao glavni recepijent područja ima specifičan, zahtjevan pad u nizinskom i brdskom dijelu pa je zahtijevala složenu i mudru intervenciju. Desno zaobalje ove rijeke smješteno je na sjevernim obroncima đakovačko-vukovarskog lesnog ravnjaka, s kojih se u Vuku ulijeva niz bujičnih pritoka, tako da je u njezinu slijevu moguće sagraditi 13 brdskih akumulacija ukupne zapremnine 45.000.000 kubičnih metara, od kojih su dosad u cijelosti sagrađene Borovik i Koritnjak.

- Vuka je zbog svoje ćudljivosti u prošlosti često plavila, ali zabilježena su i česta presušivanja. Od 1925. do 1975. presušivala je u prosjeku svake druge godine. Gradnjom brane Borovik presušivanje je prestalo jer se tijekom ljetnih suša ispušta biološki minimum koji iznosi 18 l/s. Svjedoci smo sve izraženijih hidroloških ekstrema pa je još naglašenija i potreba za kvalitetnom zaštitom od štetnog djelovanja voda, što se postiže održavanim kanalima i vodotocima, ali prvenstveno snižavanjem vrha vodenog vala akumuliranjem vode i kasnijim kontroliranim ispuštanjem - ističe Spajić. Dodaje kako Vode obavljaju monitoring kakvoće vode, koja je fizikalno-kemijski vrlo kvalitetna, tako da je uz prethodnu preradu moguće i njezino korištenje za javnu vodoopskrbu. Bogatstvu vode svjedoče i četiri manje alumulacije: Dolić, Oraški dol, Pavlov dol i Babin dol, koje su sagrađene u neposrednoj blizini akumulacije Borovik, kaže Spajić.

Nemaju udjele

Iako bi njezinu skromnom proračunu svaka kuna itekako dobro došla, Općina Drenje od Borovika, kaže načelnik Dešić, nema ni lipe, nikakve rente. A po indeksu nerazvijenosti, kao i Varoš, pripada prvoj kategoriji, to su ovdje dvije najsiromašnije općine.

– No, poštujemo slovo zakona jer nemamo nikakvih vlasničkih udjela ni u vodama, ni u zemljištu, ni u šumama, sve je to državno. Akumulacijom, kao i obalom, gospodare Vode. Imali bismo pravo na porez na vikendice, no nema prava građenja - kaže Dešić.

– Na našoj općini je oko 50 posto jezera, no vlasničkih udjela, pa ni prava, nemamo. Od Voda moramo tražiti sve suglasnosti - dodaje Tidlačka. Općina Drenje u suradnji s Osječko-baranjskom županijom, ZŠRU-om i drugim instancama, dodaje, radi na turističko-rekreacijskim planovima za Borovik koji su u povojima, a stvar otežava prostorno-planska prilagodba prostora potrebama zainteresiranih za dodatne sadržaje oko jezera. Prilika za te sadržaje je i kroz LAG Strossmayer i projekt Natura 2000 za održivi razvoj prirodne baštine, a u čemu šansu vidi i varoška općina.

Suzana ŽUPAN
Turistički centar nije zaživio

V. d. direktora VGO-a za Dunav i donju Dravu Hrvatskih voda Mario Spajić kaže da je Borovik veliki potencijal i za sport i rekreaciju, prije svega ribolov, veslanje i ostale vodene sportove. “U razdoblju od 1983. do 1990. uspješno je vršen i kavezni uzgoj ribe, koji nakon ispuštanja i sanacije cjevovoda temeljnog ispusta, početka Domovinskog rata i niza nepovoljnih okolnosti nije ponovno pokrenut. Trenutačno je Borovik jedna od top-destinacija za ljubitelje sportskog ribolova, ponajprije šarana. Nakon gradnje akumulacije uvidio se potencijal prostora koji je dodatno oplemenila novonastala vodena površina, pa je 1988. bivši SO Đakovo donio PUP Turističkog centra Borovik. Tadašnja vizija razvoja predvidjela je gradnju sportskih i turističkih sadržaja - hotel, bungalovi, autokamp, kupalište, strelište, sportski tereni, tereni za konjičke sportove, nogometni tereni… Nažalost, zaživio je samo autokamp, no bez ikakvih popratnih sadržaja”, kaže Spajić.                     

Mit o potopljenom zvoniku

Tijekom godina ispleo se pravi mit o ostatcima nekadašnjeg sela Borovik, o zvoniku čiji se vrh povremeno mogao, za sušnih godina, kada padne razina jezera, vidjeti. Selo je većinom naseljavalo pravoslavno stanovništvo, koje je, prema kazivanju Pere Šole, 1942. odvedeno u Jasenovac, kada i stanovništvo sela Čenkovo, Paučje i Veliko Nabrđe. I potonje selo “zbrisano” je zbog “općeg dobra” – gradnje Vojnog poligona Gašinci. “Iz Jasenovca se dobar dio mještana Borovika vratio, a selo je do 1943., pod partizanskom kontrolom, bilo sastavni dio tadašnje tzv. partizanske države”, kaže Šola. Đakovački skupljač starina i poznavatelj lokalne povijesti Valentin Markovčić ne sjeća se sela, ali sjeća se gradnje brane i njezina svečanog zatvaranja. “Zatvarao ju je Zmajić iz Starih Perkovaca, član Skupštine Jugoslavije. Stanovništvo se raselilo na više strana, a država je isplatila odštetu. Neuspješni su ostali svi moji pokušaji da dođem do bilo kakve fotografije dok je selo postojalo”, kaže Markovčić.

U Vuku se ulijeva niz bujičnih pritoka pa je u njezinu slijevu moguće izgraditi 13 brdskih akumulacija

Možda ste propustili...

“LJEŠNJOMEDSKA RAPSODIJA MOGA KRAJA” - RADIONICA U SLATINI

Gastrosuvenir od meda, lješnjaka i čokolade

Najčitanije iz rubrike