Kako je to već primjećeno u domaćim medijima, situacija oko Agrokora iznjedrila je cijeli niz termina, prije svega financijske naravi, koji su do sada bili manje poznati široj javnost. Poput primjerice, sada nerealiziranog, standstill aranžmana. Faktoring je pak najčešće spominjani pojam, on nije tako nepoznat, ali prilika je ovo da ga se dodatno pojasni. Dakle, faktoring se najčešće definira kao otkup, uglavnom nedospjelih potraživanja. Faktoring je prodaja prava potraživanja instituciji koja se bavi naplatom potraživanja. Kod faktoringa je riječ o tome da banka ili kupac potraživanja zapravo kupuje određena potraživanja od kupaca svog komitenta prema postotku njihove nominalne vrijednosti. Naposljetku, faktoring nije oblik davanja zajma.

U Hrvatskoj veličina tržišta faktoringa procjenjuje se na približno 20 milijardi kuna, prema dostupnim podacima u bankarskom sektoru postoje četiri, a u nebankarskom sektoru 13 faktoring društava.

- Uloga faktoring kuća, kao i samoga faktoringa kao instrumenta, od iznimnog je značaja za hrvatsko gospodarstvo. U svakom slučaju, kao i kod svih financijskih instrumenata, ako se oni koriste razumno i u skladu s njihovom svrhom, uloga faktoringa je pozitivna. Međutim problemi nastanu kada se, ponavljam, opet kao i kod svih drugih financijskih instrumenata, sudionici tih financijskih transakcija “zaigraju” i počnu te instrumente koristiti suprotno njihovoj primarnoj namjeni, upozorava dr. sc. Boris Crnković s Katedre za nacionalnu i međunarodnu ekonomiju osječkog Ekonomskog fakulteta. Dakle kod faktoringa osnovna namjera je poboljšanje likvidnosti prodavatelja robe ili usluga kroz prodaju potraživanja. Usluge faktoringa nude se klijentima kako bi poboljšali svoj novčani tok i osigurali potrebna obrtna sredstva, odnosno kako bi tvrtka što prije došla do likvidnih sredstava. Naposljetku, korištenjem faktoringa klijentu je omogućeno podmirenje obveza prema dobavljačima, njegova bilanca se popravlja jer mu se zaduženost smanjuje.