Vezani članci
TEMA TJEDNA: FENOMEN MEĐUGORJA (I.):
TEMA TJEDNA: FENOMEN MEĐUGORJA (III.):
TEMA TJEDNA: FENOMEN MEĐUGORJA (II.):
Uoči najvećeg kršćanskog blagdana, Uskrsa, nadbiskup metropolit đakovačko-osječki, mons. dr. Đuro Hranić podijelio je s nama razmišljanja o aktualnim pitanjima u državi. Krizi u Agrokoru, potpisivanju peticije "Imam pravo živjeti", ali i one protiv Ovršnog zakona te drugim temama.
Posljednjih dana svjedoci smo drame oko Agrokora. Kako će se to odraziti na Slavoniju i Baranju, napose u poljoprivrednom dijelu?
- Već desetak godina na susretima s djelatnicima u stranačkom i političkom životu s područja naše nadbiskupije učestalo se upozorava na izostanak dugoročne agrarne politike i sustavnog poticanja malih i srednjih obiteljskih gospodarstava. Pozvani predavači iznosili su iskustva Europske unije i upozoravali da oslanjanje samo na velike proizvođače, unatoč tome što na manjim površinama mogu postići znatno bolje rezultate, dugoročno može stvoriti nestabilnost jer se puno teže nose s nepredvidljivošću poljoprivredne proizvodnje i krizama na tržištu negoli mala, fleksibilna obiteljska gospodarstva. Tek suradnja velikih i malih proizvođača može uroditi uspješnim razvojem poljoprivrede i osigurati stabilnost ove djelatnosti koja je od izuzetne strateške važnosti za svaku državu. Nažalost, nije bilo dovoljno sluha i prevladavala je isključivo tržišna politika te smo danas svjedoci ove krize koja će se zasigurno odraziti i na životni standard, ne samo ljudi u Slavoniji i Baranji nego i u cijeloj Hrvatskoj. To više što je dolaskom Agrokora u Slavoniju i Baranju, i kupnjom Belja, oživjela proizvodnja u Baranji, a preuzimanjem drugih poduzeća, zaživio je i vukovarski kraj. Danas je to dovedeno u pitanje, kao i opstanak malobrojnih OPG-ova, koji su kao kooperanti vezani uz Agrokor. To će nedvojbeno pridonijeti daljnjem osiromašenju Slavonije i Baranje i odlasku mladih sa sela. U tom duhu, i u prošlogodišnjoj Korizmenoj poslanici slavonskih biskupa pozvali smo sve odgovorne da se zakoni i podzakonski akti prilagode propisima Europske unije koji potiču razvoj malih i usitnjenih proizvođača te promijene pravilnici koji pogoduju isključivo “velikima”. Danas se vidi da smo bili u pravu. Međutim, iz svake krize možemo nešto i naučiti. Ako ova situacija dokine monopol u poljoprivrednoj proizvodnji i ovakav način plaćanja i poslovanja te iz pogrešaka nešto naučimo, vjerujem da će i za poljoprivrednike doći bolji dani.
Malo više od mjesec dana dijeli nas od lokalnih izbora. Što očekujete od njih, što poručujete ljudima koji će biti izabrani na čelne pozicije gradova i županija u Slavoniji i Baranji?
- Lokalni izbori vrlo su važni za život građana jer dotiču konkretne životne probleme ljudi, unatoč činjenici kako smo snažno centralizirana država te da lokalnim sredinama ostaje vrlo malo novca za poboljšanje životnog standarda. Ipak, primjeri dobre prakse pokazuju nam kako o zauzetosti i sposobnosti pojedinog župana, gradonačelnika ili načelnika itekako može ovisiti razvoj jedne lokalne sredine, osobito u poticanju i pomoći u osmišljavanju projekata za povlačenje sredstava iz europskih fondova za poticanje malog i srednjeg poduzetništva te otvaranju novih radnih mjesta. Osim toga, važno je uočiti u kojoj će mjeri lokalni političari promicati vrijednosti zajedništva, a ne podjela, hoće li se zauzimati za obiteljske vrijednosti i poraditi da učenici dobiju besplatne udžbenike, ohrabrivati obitelji s više djece te pronaći sredstva za rodiljne naknade, itd. Pozivam, stoga, sve građane, a osobito vjernike, da iziđu na izbore i svoje povjerenje iskažu onim političarima koji u svojim programima promiču kulturu života i solidarnosti, izražavaju zabrinutost zbog odlaska mladih ljudi i predlažu mjere kako taj trend zaustaviti, koji su se spremni suočiti sa sve većim problemom depopulacije Slavonije i predlagati, u okvirima svojih mogućnosti, mjere obiteljske i pronatalitetne politike, zauzimati se za obnove škola i vrtića te podržati vjerski odgoj u predškolskim ustanovama.
Pred nama je Susret hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru. Kako teku pripreme, koliko mladih očekujete?
- Pripreme su na vrijeme počele. Zahvalan sam članovima našega Nadbiskupijskog povjerenstva za pastoral s mladima koji savjesno i odgovorno obavljaju svoju zadaću. To su sve odreda mlade odrasle osobe, različitih profesija, uglavnom fakultetski obrazovane, s nekoliko vjeroučitelja i pokojim svećenikom među njima, na čelu s vlč. Filipom Perkovićem. Ali u pripremi takvih susreta uvijek ima puno toga što se ne može učiniti ranije, nego se time mora baviti neposredno prije susreta, tako da su neposredne pripreme sada u punom tijeku. Imamo prijavljenih ukupno nešto malo više od 29.000 mladih. Od toga ih je oko 5500 s područja naše, Đakovačko-osječke nadbiskupije, a od njih je 1500 volontera, koji sudjeluju u organizaciji susreta (u organizaciji prijma mladih po župnim zajednicama, njihova smještaja po obiteljima i u pripravi katehetskog, molitvenog i kulturno-zabavnog programa u subotu, 29. travnja, u svojim župama te kao suradnici u pripremi i ostvarenju središnjega programa u nedjelju, 30. travnja, u Vukovaru). Do sada se prijavilo oko 9000 obitelji, koje će u svoje kuće i stanove primiti oko 18.500 mladih. To znači da nam je ostalo oko 5000 mladih, za koje za sada nemamo smještaj po obiteljima, nego ćemo ih u suradnji sa župnicima i ravnateljima škola morati smjestiti u školske i druge sportske dvorane (koje imaju odgovarajuće higijenske uvjete). Koristim prigodu da zahvalim svima koji sudjeluju u pripravi susreta i svim obiteljima koje su otvorile svoj dom i prijavile se svojim župnicima da su spremne primiti nekoga od mladih. Istodobno usrdno molim sve ostale obitelji da otvore svoje srce i dom i da se što prije jave svome župniku da su spremni primiti nekoga od mladih. Iako naše obitelji nemaju svoje privatne turističke kapacitete u koje mogu primiti goste, kao što je to slučaj u biskupijama uz jadransku obalu, bila nam je želja da nikoga od mladih ne šaljemo na noćenje u sportske dvorane i učionice. Mladost koja nam dolazi na susret su odreda prekrasne i plemenite djevojke i mladići, koji se redovito okupljaju po svojim župnim zajednicama na susrete mladih, te se nitko ne treba bojati neugodnih iskustava s njima. Ti mladi ne traže niti očekuju poseban standard onih koji će ih primiti u svoj dom. To je dobra i skromna naša mladost, zadovoljna i s malo. Oni su odlučili doći na susret i već su spremni spavati na nekom podu u vreći za spavanje, ali će se zasigurno puno ugodnije osjećati ako budu spavali na podu u nekoj obitelji i imali domaćine koji će ih primiti u svoj dom, s kojima će se moći upoznati, porazgovarati, razmijeniti iskustva, nego ako ih pošaljemo na noćenje u neku praznu školsku dvoranu, gdje nije moguć osobni kontakt, razgovor, niti razmjena iskustava s domaćim vjernicima. Ne očekujemo da se za smještaj sudionika susreta prijave samo obitelji koje imaju svoju djecu mladenačke dobi nego i staračke obitelji te samačka domaćinstva.
Što mislite o nacionalnoj peticiji “Imam pravo živjeti”, kojom se traži maksimalna zaštita nerođene djece, odnosno o peticiji protiv pobačaja?
- Kao kršćanin ne mogu ne podržati nastojanja svih osoba i udruga koje se svojim djelovanjem, svaka na svoj način, zauzimaju za poštovanje dostojanstva i zaštitu ljudskog života od začeća do naravne smrti te za promicanje bračnih i obiteljskih vrijednosti. Vrednujem i cijenim njihov pozitivan doprinos razvoju civilnoga društva u RH te stvaranju zdravijeg vrijednosnog ozračja u našem društvu u odnosu prema spomenutim vrednotama. Raduje me i međusobna suradnja takvih udruga u njihovu zauzimanju za snaženje i promicanje humanih i evanđeoskih vrijednosti, dara života, zaštiti nerođenih, obitelji utemeljene na bračnom zajedništvu između muškarca i žene, prava na rađanja, dostojanstva majčinstva i prava žene majke, dostojanstva očinstva, dostojanstva starijih osoba i bolesnika i sl. Iako su peticija “Imam pravo živjeti”, molitvena prolife inicijativa “40 dana za život”, “Život biraj”, “Hod za život” i slične inicijative hvalevrijedne, želim naglasiti da su njihovi nositelji građanske udruge civilnoga društva i kao takve ih podržavam, ali se ne poistovjećujem potpuno ni s jednom od tih udruga. Drago mi je što promiču vrijednosti koje mi kršćani prepoznajemo i kao naše vlastite, ali okupljanje i djelovanje takvih udruga nije dio našeg redovitog crkvenog i župnog pastoralnog rada. No, budući da su u skladu s kršćanskim stavovima i vrijednostima, osobno im mogu pružiti i pružam svoju načelnu podršku. Također i vjernike pozivam na sudjelovanje i pružanje pomoći navedenim i sličnim građanskim inicijativama. No istodobno katolike koji su članovi spomenutih građanskih udruga, sve ostale članove i volontere takvih udruga, pozivam na izbjegavanje svakog oblika nametljivosti i agresivnosti prema drugim građanima.
I na našim ulicama potpisuje se peticija za izmjene Ovršnog zakona. Što o tome mislite? Neki govore kako izlazimo iz krize, mislite li da postoji nada da se mladi ljudi koji su otišli trbuhom za kruhom vrate u domovinu?
- Na ovo pitanje trebali bi odgovoriti pravnici. Međutim, koliko sam uspio shvatiti problem, ovom peticijom nastoje se ispraviti nepravde i često nehumana postupanja prema ljudima. Istina, svatko je odgovoran za svoja djela i svaki se dug mora vratiti, jer je to pitanje pravednosti. Međutim, često ljudi nisu krivi što su ostali bez posla i mjesečnih primanja te se i to mora uzeti u obzir. Poznajem obitelji koje su istjerane iz svojih domova i doslovno bačene na ulicu. Ne smije država te ljude prepustiti na milost i nemilost bankama ili nekakvim agencijama za naplatu dugova koje im deru kožu i ne ostavljaju ni minimum sredstava za mjesečno uzdržavanje obitelji. To je nehumano te država i društvo moraju biti solidarni s ljudskim tragedijama i pomoći im da se iz toga izvuku, a ne potisnuti ih još dublje u provaliju.
Kada govorimo o mladima, osobno sam uvjeren da će se jedan dio njih vratiti, ali neke smo, vjerojatno, izgubili zauvijek. U konačnici, odluka o povratku ponajviše ovisi o njima samima, odnosno, motivima zbog kojih su otišli. Gospodarski oporavak i otvaranje novih radnih mjesta zasigurno će utjecati na dio onih koji su otišli jer se godinama nisu mogli zaposliti ili primljenom plaćom nisu mogli dostojno uzdržavati svoju obitelj. Međutim, osim zbog ekonomskih razloga, mnogi odlaze i zbog nezadovoljstva samom društvenom klimom koja ne pogoduje napretku i uspjehu jer smo često svjedoci jalu i zavisti prema onima koji uspiju. Osim toga, i borba protiv korupcije i stranačkog pogodovanja, osobito u javnim poduzećima, može utjecati na odluku o povratku. Želim reći kako i o nama ovisi hoće li se oni vratiti. Nije dovoljan samo gospodarski oporavak, moramo mijenjati radne navike i mentalitet.
Razgovarala: Maja MUŠKIĆ
O MEĐUGORJU
Dopustimo da zadnju riječ kaže Papa
- Crkva je uvijek oprezna kada je riječ o privatnim ukazanjima jer to izmiče našem redovitom ljudskom iskustvu i teško je dokazati je li riječ o autosugestiji ili autentičnom viđenju. Crkva, stoga, u takvim situacijama preispituje stvar u svjetlu evanđeoskog načela da Božje djelovanje prepoznajemo po plodovima. To zahtijeva puno strpljivosti i vremena, a iskustva ukazanja u Lourdesu i Fatimi mogu nam u tome pomoći, osobito u prosudbi autentičnosti poruka i osoba vidjelaca. U tom smislu mogu reći kako ima određenih nejasnoća, osobito oko sadržaja međugorskih poruka. Naime, biskupi su nekoliko puta proučavali događanja u Međugorju, ponajprije u svjetlu odnosa biskupa i franjevaca u Hercegovini te spomenutih poruka. Osnovano je i nekoliko komisija, od kojih je zasigurno najvažnija ova posljednja koju je osnovao papa Franjo. Dopustimo stoga da zadnju riječ o autentičnosti ukazanja kaže Sveti Otac. U Međugorju se vjernici okupljaju, slave Gospodina, u sakramentu pomirenja susreću Božje milosrđe koje ih poziva na obraćenje te možemo reći kako ima puno toga pozitivnoga. To nije nužno plod ukazanja jer se to događa i drugim svetištima ako je čovjek otvoren Bogu i snagom vjere mijenja svoj život. Dolazak poljskog nadbiskupa Henryka Hosera treba promatrati u tom svjetlu. Njegov je dolazak pastoralne naravi...