Rođen je 17. veljače 1940. u Zagrebu. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Osijeku, a diplomirao je u siječnju 1964. na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao jedan od najboljih studenata svoje generacije.

Akademski stupanj magistra pravnih znanosti stekao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1972. godine, obranivši magistarski rad pod naslovom "Suučesništvo u maloljetničkoj delinkvenciji na području općine Osijek". Mentor magistarskog rada bio je ugledni prof. dr. sc. Bogdan Zlatarić koji je obnašao i dužnost glavnog tajnika Međunarodnog udruženja za kazneno pravo (AIDP). Doktorat pravnih znanosti stekao je 1984. godine, također na Pravnom fakultetu u Zagrebu, nakon što je obranio doktorsku disertaciju pod naslovom "Sudjelovanje građana u suvremenom jugoslavenskom krivičnom suđenju". Mentor doktorske disertacije bio je akademik Vladimir Bayer. Nakon diplomiranja bio je sudački vježbenik, a zatim se zaposlio u Skupštini općine Osijek kao voditelj ureda gradonačelnika Osijeka, gospodina Joze Petovića (u ono vrijeme predsjednik Skupštine općine). Nakon toga obnašao je dužnost tajnika Skupštine općine Osijek.

Na Pravnome fakultetu Osijek nastavnik je od njegova osnivanja. U nastavno zvanje predavača izabran je 1976., docenta 1985., izvanrednog profesora 1990., redovitog profesora 1998., a 2003. izabran je za redovitog profesora u trajnom zvanju, znanstvenoga polja prava, predmeta Kazneno procesno pravo. Niz je godina bio predstojnik Katedre kaznenopravnih znanosti. Utemeljitelj je i nastavnik Poslijediplomskog specijalističkog studija Kazneno pravo na Pravnom fakultetu Osijek. Sudjeluje u nastavi na Poslijediplomskom sveučilišnom studiju kaznenopravnih znanosti Pravnog fakulteta u Zagrebu. Obnašao je dužnost predsjednika Poslovnog odbora Pravnog fakulteta u Osijeku (od 1984. do 1991.) te dekana toga fakulteta (od 1995. do 1999. i od 2003. do 2007.). Kao dekan Pravnog fakulteta Osijek jedan je od autora sadašnjeg integriranog petogodišnjeg studijskog programa studija prava u Republici Hrvatskoj. Pružao je svesrdnu pomoć i potporu u osnivanju Veleučilišta u Požegi, Vukovaru i Slavonskom Brodu te je bio član privremenih upravnih vijeća Veleučilišta u Vukovaru i Slavonskom Brodu.

Uz znanstveni i nastavni rad obavljao je, i danas obavlja, i mnoge druge javne poslove. Valja posebno istaknuti da je bio predsjednik Znanstvenog vijeća Akademije pravnih znanosti Hrvatske te predsjednik Komisije za pomilovanja RH. Bio je član Odbora za zakonodavstvo i Odbora za pravosuđe Hrvatskog sabora, tzv. vanjski član iz reda znanstvenih i stručnih djelatnika, član Državnoodvjetničkog vijeća u dva mandata (četiri godine ujedno i zamjenik predsjednika), član Međunarodnog udruženja za kazneno pravo, Hrvatskog udruženja za europsko kazneno pravo, član Hrvatskog udruženja za kaznenopravne znanosti i praksu (više godina bio je član Upravnog odbora tog udruženja), te član Uredništva Hrvatskog ljetopisa za kazneno pravo i praksu.

U svojstvu predstavnika Hrvatskog udruženja za kaznenopravne znanosti i praksu nastupao je 1997. godine kao amicus curiae pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu. Sudjelovao je u izradi više zakonskih projekata. Bio je član radne skupine za izradu Zakona o državnom odvjetništvu, te radne skupine za usklađivanje zakonodavstva Republike Hrvatske sa zakonima Europske unije koji se odnose na pravosuđe i unutarnje poslove. Hrvatski je branitelj iz Domovinskog rata te je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata.

Počasno znanstveno-nastavno zvanja professor emeritus prof. dr. sc. Vladimiru Ljubanoviću, redovitom profesoru u trajnom zvanju u mirovini Pravnog fakulteta u sastavu Sveučilišta u Osijeku, Senat je dodijelio 2. travnja 2012. zbog istaknutoga znanstvenog rada kojim je bitno pridonio razvitku znanosti RH te posebice razvoju pravnih znanosti i unaprijedio znanstveno-nastavnu djelatnost Pravnog fakulteta Osijek i Sveučilišta u Osijeku.