Koncerti pasionske tematike u organizaciji Umjetničke akademije u Osijeku pod nazivom “U ruke Tvoje predajem duh svoj” održani u župnoj crkvi Preslavnoga Imena Marijina te Atriju Glavne straže na glazbeni su način označili početak Velikoga tjedna, a publika je uživala u dva velika djela: poznatom Pergolesijevu “Stabat Mater” te hrvatskoj praizvedbi “Septem Ultima Verba” Michaela J. Trottea. Koncertima je ravnala Antoaneta Radočaj–Jerković.

U punoj donjogradskoj župnoj crkvi koncert su otvorile članice Akademskog pjevačkog zbora UAOS-a i Vokalnog ansambla Brevis, predvođene solisticama, a uz klavirsku pratnju Ante Blaževića, izvodeći “Stabat Mater” Giovannija Battiste Pergolesija. Uvjerljivim nastupom cijeli je ansambl ovo slavno djelo polifonih isprepletanja soprana i alta pretvorio srednjovjekovne stihove u opjevanu bol Marije pod Kristovim križem. Solistice Gabrijela Škrabal, sopran i Mirna Vidović, alt, na kojima je počivala cijela izvedba, zavidnom su kvalitetom svladale teške dionice skladbe, a uz pratnju Ante Blaževića djevojački je zbor glazbenom dosljednošću partituri, do detalja izrađenim i zaokruženim vokalima te odmjereno sugestivnim nastupom kakav priliči tematici djela prenio publici svu raskoš ove barokne kantate.

Drugi je dio koncerta bio rezerviran za skladatelja Michaela Johna Trotta i hrvatsku praizvedbu njegova novonapisanog djela “Septem Ultima Verba”. Sedam posljednjih riječi čini niz stihova koji svoj izvor imaju u Bibliji i često se koriste u liturgiji tijekom Velikog tjedna, pa su upravo ovi dani najprikladniji za njegovo izvođenje. Svojom jednostavnošću tekstovi izražavaju sve emocije koje proživljavamo tijekom najdirljivijih trenutaka Pasije, a skladatelj je uspješno tu jednostavnost prenio i u glazbene linije.

Na crkvenoj je pozornici impozantan mješoviti zbor, brojčano, ali i vokalno, od prvih taktova prvoga stavka Pater dimitte illis unisonim motivom koji se u varijacijama provlačio kroz cijelo djelo zaokupio sve prisutne moćnim zvukom stihova “Oče, oprosti im jer ne znaju što čine”.

Suprotstavljajući jednoglasne i kanonske dijelove ženskog i muškog zbora s homofonim vešeglasjem i polifonim fugama, zbor na čelu s dirigenticom Radočaj–Jerković proveo je publiku kroz svih sedam stavaka djela. Posebno se istaknula ekspresivnost bogatih vokala ženskog zbora u Memento mei, Domine, skrušen i nenametljiv solo raskošnog soprana Anje Papa u Ecce filius tuus, bogati volumen i sjajna dikcija solista baritona Blaža Galojića te sjajni klavirski intermezzi Davora Dedića.

Mješoviti je zbor, sastavljen od Akademskog pjevačkog zbora UAOS-a, Akademskog zbora “Strossmayer” i Zbora mladih Preslavnoga Imena Marijina, preko dirigentskih ruku Antoanete Radočaj–Jerković prenosio paletu osjećaja skrivenih u biblijskim stihovima: preko suosjećanja i patnje, očaja i boli do pomirenosti i prihvaćanja, a posebnom se muzikalnošću izvedbe istaknuo u Deus meus prenoseći svu puninu vapaja s križa “Bože moj, zašto si me ostavio”.

Za homogeni auditivni doživljaj zbora, osim dirigentice, zaslužni su i asistenti zbora Majda Milinović, Veronika Hardy i Jure Smajić, koji su prema prirodi ansambala, repertoaru koji izvode, ali i mogućnostima različite vrste zborova odlično spremili za završno zajedničko nijansiranje izvedenih djela. Uz njih pripremu koncerta potpisuju i klavirski suradnici Davor Dedić i Ante Blažević te profesori pjevanja Berislav Jerković i Vlaho Ljutić.

Iako vrlo živa osječka zborska scena, s brojnim izvanrednim ansamblima, već naveliko poznatim i daleko izvan granica domovine i dalje skriva veliki potencijal, ali i jednako toliko velik problem – nedostatak koncertne dvorane. Upravo nedostatak prostora primjerenih dimenzija ograničava još veće suradničke projekte zborova Osijeka i glazbenih izvođača uopće.

Puna đakovačka katedrala, donjogradska crkva i Atrij Glavne straže MSO-a dokazuju da je zanimanje publike za ovakvim događajima veliko. Osijek je poznat po svojim zborovima, a upravo su ovakvi koncerti s prepunim gledalištima pokazatelj bogatstva koje u svojim zborovima Osijek ima. N.Vekić