Objavljeno 10. travnja, 2017.
U Europi se potajno događa jedna vrsta agrarne reforme. Naime, financijski špekulanti kupuju zemlju u istočnoeuropskim državama kako bi ubirali subvencije, a seljake se potiskuje sa zemlje. Tako se koncentracija poljoprivrednog zemljišta gomila u rukama investitora koji zemlju vide samo kao mogući izvor profita, a što je sve veći problem u današnjoj Europi, konstatirao je, kako prenosi Deutsche Welle, Odbor za agrar Europskog parlamenta.
"S obzirom na međunarodnu financijsku krizu od 2008., obradiva je zemlja uočena kao povoljna mogućnost ulaganja", izjavio je Vladimir Uručev, bugarski predstavnik u Odboru za agrar Europskog parlamenta. Tako je ubrzana koncentracija poljoprivrednog zemljišta u zemljama srednje i istočne Europe, a čemu su u prilog išle i niske cijene poljoprivrednog zemljišta u zemljama u kojima je nekoć vladao komunizam, ali i sustav subvencioniranja agrara u Europskoj uniji (GAP), rekao je Uručev.
Kako nadalje prenosi Deutsche Welle, jedinstveni način plaćanja poticaja po površini ide u prilog većim posjednicima koji su orijentirani na masovnost i industrijsku poljoprivredu. Te izravne subvencije iznose između 150 i 190 eura po hektaru. Kod ovog sustava mali seljaci su u lošijem položaju.
“Osim toga, veliki investitori i financijski špekulanti prihode najčešće iznose iz regije i u toj regiji ne plaćaju porez. Ne vode računa o zaštiti okoliša i zaštiti životinja, potiskuju seljake sa zemlje. Postoje pravi financijski mešetari koji imaju čitavu mrežu tvrtki. Samo nekoliko tvrtki u Bugarskoj posjeduje gotovo dva milijuna hektara zemlje. To je gotovo polovina obradive zemlje u Bugarskoj", kaže jedan posrednik u prodaji nekretnina, koji bi želio ostati anoniman. Zahvaljujući europskom sustavu subvencioniranja, te tvrtke imaju samo zbog posjedovanja zemlje milijunske prihode, naglašava Vladimir Uručev.
“Reformom zajedničke agrarne politike EU-a 2013. donesena je odluka o ograničavanju najviših iznosa poticaja. Time se htjela postići pravednija raspodjela subvencija i ojačati održiva poljoprivreda. Ali, u praksi se nije puno promijenilo. Statistički podatci iz Bugarske pokazuju da je 25 najvećih tvrtki i 2015. dobilo najviše subvencija. A to su upravo one tvrtke koje su najviše profitirale od izravnih poticaja i prije reforme. Time su veliki investitori oslobođeni i tereta kredita, jer zahvaljujući poticajima iz EU-a dobivaju dovoljno novca da ne moraju uzimati kredite”, navode s Deutsche Wellea i dodaju kako je cijena obradivog zemljišta u Bugarskoj posljednjih godina jako porasla, prije svega zbog špekulativne kupnje zemlje, zbog koje se većina zemlje nalazi u rukama malobrojnih vlasnika. Također navode i kako je i u drugim područjima Europe situacija slična. "Oko tri posto poljoprivrednih poduzeća u Europi kontrolira oko 50 posto svih obradivih površina. A to je tendencija koju bi trebalo zaustaviti", kaže Vladimir Uručev. Kao najgori primjer koncentracije poljoprivredne zemlje on navodi Rumunjsku, gdje oko 65.000 hektara pripada jednom poduzeću.
Zdenka RUPČIĆ
Velike obradive površine u rukama malog broja tvrtki
Krajem ožujka, kako prenosi Deutsche Welle, Odbor je izradio konkretne preporuke za pitanje trgovanja obradivom zemljom. Pozvao je članice EU-a da omoguće malim i srednje velikim poljoprivrednim poduzećima, kao i mladim poljoprivrednicima da dođu do obradive površine po prihvatljivim cijenama. Maria Heubuch, članica Odbora za poljoprivredu i rezvoj sela Europskog parlamenta, kazala je kako smatra da je uvođenje gornje granice za cijenu obradive zemlje u državama kao što je primjerice Litva legitimno sredstvo protiv koncentracije obradive zemlje u rukama malog broja ljudi. I osobito se zalaže za veću transparentnost prilikom promjene vlasnika zemlje. Kao primjer slabe transparentnosti Heubuch navodi nekadašnje njemačko poduzeće KTG Agrar koje je kupilo velike agrarne površine i u zapadnoj i u istočnoj Europi, a nakon proglašenja insolventnosti prošle godine taj je koncern prešao u ruke novog investitora - a da pogođene općine nisu na to mogle utjecati.
Matija Brlošić
predsjednik HPK-a
Trebalo bi uvesti sličan model po kojem su radili bivši PIK-ovi
I u svijetu se događa agrarna reforma, odnosno trend je okrupnjavanja poljoprivrednih površina, što je velik problem jer proizvodnja hrane tako “pada” na sve manje skupine koje ucjenjuju male poljoprivrednike. I u Hrvatskoj se događa reforma, jer dati nekome zemlju da obrađuje na čak 50 godina isto je kao da si mu je i prodao. Smatram da nije dobro da se malom broju korisnika daju goleme poljoprivredne površine jer upravo svjedočimo koliko je opasno kada jedan veliki sustav dođe u probleme, a preuzet će ga vjerojatno drugi također veliki sustav. Ne bi bilo dobro ni da jedno obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (OPG) dođe do tako velikih površina. Najbolje bi bilo pronaći jedan novi model poljoprivrede vraćanja primarne proizvodnje OPG-ovima, a velikim sustavima prerade, slično kao što je bilo ustrojeno kada smo imali PIK-ove.