Pobjeda Aleksandra Vučića na predsjedničkim izborima već u prvom krugu, unatoč tome što je protiv sebe imao čak deset protukandidata, daleko je odjeknula dajući do znanja kako je riječ o spretnom i sposobnom političaru na kojeg se mora računati kada je riječ o Srbiji.

Tu poruku shvatili su i vojvođanski Hrvati, desetljećima nijekana, pa čak i zatirana zajednica koja nerijetko služi u Srbiji kao žrtveni jarac odnosa s Hrvatskom, čiji je politički predvodnik Tomislav Žigmanov izbornom pobjedniku na predsjedničkim izborima Aleksandru Vučiću uputio pristojnu i lojalnu čestitku.

Da podsjetimo, hrvatski književnik iz Subotice, kulturni aktivist i intelektualac Tomislav Žigmanov predsjednik je Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV) te zastupnik u Narodnoj skupštini Republike Srbije u koju je ušao zahvaljujući koaliciji s oporbenjačkom Demokratskom strankom. No, za razliku od prošlogodišnjih parlamentarnih izbora, Žigmanov i DSHV nisu dali izričitu potporu ni jednom predsjedničkom kandidatu. Da vojvođanski Hrvati nisu politički neutralni u srbijanskoj političkoj priči bez obzira na to što ih tamošnja politika i mediji kao predstavnici javnosti zaobilaze u širokom krugu kao da su neki kužni otok govori i ranija izjava Tomislava Žigmanova da bi davanje javne potpore Aleksandru Vučiću "bio kraj političkog djelovanja Hrvata u Vojvodini." Razlozi su poznati, ranija Vučićeva politička i paravojna formacija, a riječ je o šešeljevcima, teško se ogriješila o samu opostojnost Hrvata u Srijemu. Rane su još žive, a međusobno nepovjerenje još veliko. Ipak, u DSHV-u ne misle svi tako. Suprotno Žigmanovljevu stajalištu, zastupnica DSHV-a u vojvođanskoj Skupštini Vesna Prćić pozvala je uoči izbora tamošnje Hrvate da svoj glas dadu kandidatu Srpske napredne stranke Aleksandru Vučiću. Pravo je pitanje hoće li se Vučićevom pobjedom išta promijeniti, pogotovo s obzirom na činjenicu da se dosad nije ni jednom odvažio primiti hrvatske predstavnike iz Vojvodine kako bi ih saslušao i pokušao riješiti njihove probleme.

Nakon raskola koji se dogodio među vojvođanskim Bunjevcima, na one koji sebe i dalje smatraju Hrvatima i one koji svoje hrvatsko podrijetlo odbacuju, sličan potres pogodio je i jedinu stranku Hrvata u Vojvodini. Da priča o odnarođivanju i posrbljivanju Bunjevaca nije završila svjedoči i održavanje trećeg po redu simpozija pod nazivom “Kultura i identitet Bunjevaca” u Novom Sadu krajem veljače. Organizator tog skupa bio je Muzej Vojvodine na čijem čelu je dr. Drago Njegovan, a mjesto održavanja Skupština Vojvodine. Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća Njegovan je bio jedan od istaknutijih osječkih Srba. No, tadašnji njegov javni identitet nije bio etnički, Drago Njegovan svuda se predstavljao kao marksist-lenjinist. Njegov knjižica “Država i struktura: problem kapitalističke države u političkoj teoriji strukturalnog marksizma” može se dobiti na čitanje u osječkoj Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici. Dogodio se neobičan paradoks, nekadašnji osječki profesor marksizma pa potom politički Srbin koji se spretno uhljebio u Muzeju Vojvodine, prometnuo se proteklih godina u političkog oca novokomponirane bunjevačke nacije u Srbiji. Nekadašnji radikali, Aleksandar Vučić i Tomislav Nikolić za taj projekt nisu nikada žalili novca, a bivši je Osječanin u tome poslu bio ključna karika.