Na najboljem mogućem mjestu, u središtu glazbenog Osijeka, a to je tamo gdje se nalazi daleko najbolji osječki glasovir, dakle u Glazbenoj školi Franje Kuhača, održan je skup o osječkom i srednjoeuropskom glazbenom velikanu, romantičnom putniku jugoistokom austrougarskog ruba prijelaza 19. u 20. stoljeće – Janu Urbanu (1875.–1952.).

Grad Osijek, koji je projektom prijave za Europsku prijestolnicu kulture i net-platformom Oskultura, jasno pokazao kako vidi svoj identitet, stoga je i domaćinom ovoga programa. Organizacijski je program vodila viša savjetnica-specijalistica Grada u području kulture i umjetnosti Ljerka Hedl, a prostorno je domaćinstvo odkomunicirala ravnateljica Glazbene škole Sunčica Bašić.

Skup Dani Jana Urbana autorski je koncept unuke Jana Urbana, svjetski ugledne nizozemsko–osječke pijanistice Biljane Urban, koja je program izprojektirala u tri dijela. Prvi je “stavak” programa predavanje prof. dr. sc. Gorana Rema Srednjoeuropski Osijek i Jan Urban, drugi je “stavak” njezin Klavirski recital – hommage Janu Urbanu, uokvireno složen od skladbi Urbana i Beethovena, a treći je Master class – Urbanova djela u nastavi Glazbene škole Franje Kuhača.

Program je pozdravila predstavnica Glazbene škole, glazbenica Ivančica Hinek i izrazila institucijsku fasciniranost činjenicom otkrivanja ovakvog glazbenog Osijekovog velikana.

Dogradonačelnik Vladimir Ham, u ime je Grada izrazio sreću zbog slike koju ovakav program donosi gradskoj kulturnoj povijesti i to na najbolji mogući način, da se povijest izvuče iz prošlosti i pretvori u trajnu gradsku sadašnjost.

Projektno je, uvodno predavački, nastupila i autorica koncepta Skupa, unuka Jana Urbana - Biljana Urban.

Profesor je Rem u svojem predavanju ukazao na organsku logiku kojom je visoko konzervatorijski obrazovani glazbenik iz Praga, zaneseni romantičar, Čeh Jan Urban, stigao u Osijek prijelaza 19. u 20. stoljeće i u sam početak 20. stoljeća.

Naime, Osijek je, podsjeća profesor Rem – kako nam priča briljantna urbološka knjiga Adresa Vlastimira Kusika – postao grad pameću i talentom svojih europskih i domaćih gradograditelja upravo na prijelazu 19. u 20. stoljeće i u prvim desetljećima 20. st. Zasigurno je taj urbanitet bio magnetne osjetljivosti i projektivnosti jer, eto, ne samo da tada Osijek otiskuje srednjoeuropski pečat pa mu se supotpisuju eksplozivni autori, i grade grad, nego tada i razdaje svoj talent. O čemu je riječ? Grad se na ulasku u 20. st. kulturom pretvara u polje intenzivnog produljenog romantizma, kako ga, taj najprotežniji poetički europski fenomen u umjetnosti, naziva akademik Mirko Tomasović. Otkad se romantizam pojavio, on samo diskretnije ili otvorenije nastavlja uza sve nove dominantne pojave. Stoga, Osijek u Prag šalje Vladimira Jelovšeka Teharskog, talentiranog pjesnika triju zbirki pjesama naslovljenih Simfonije, a u Osijek iz Praga stiže Jan Urban.

Autori, Jelovšek - romantičarskog putovanja prema središtu nadznanja i Urban - romantičarskog zanosa za apokaliptično plesnim slavensko rubom europske kulture, nehotice se, ali sigurno neslučajno, razmjenjuju u prostorima koji ih privlače.

Urban u Osijek stiže upravo na vrijeme da sudjeluje u kreativnom polju u kojem Rudolf Franjin Magjer organizira Klub hrvatskih književnika i umjetnika (1909.–1941.). Taj je klub, pokazuje npr. disertacija o Klubu Siniše Bjedova, u mađaronskom i stanovništvom manjinski hrvatskom gradu, učio Grad hrvatskom jeziku, jeziku hrvatske kulture, izvodio očito romantični projekt s brojnim suradnicima ne samo Istočne Hrvatske nego i istočnijih te zapadnijih potpisa, a osim svojih triju periodika bio praćen radom čak pet osječkih tadašnjih dnevnih novina. Tu dolazi Jan Urban, piše svoj niz Gradu skladanih romantičnih opereta, piše i dvije velike opere, surađuje s intendantskim i scenskim genijem tadašnjeg osječkog kazališta Lavom Mirskim, izvodi mu se opera Gjul Beaza, a osječki periodici ističu da je vedar, zaigran i humorističan. O esenciji Urbanove glazbe Vjesnik Osječke oblasti bilježi, 1926., a osječka muzeologinja Marina Vinaj nedavno nalazi,– čudesno melodiozan i besprikorno instrumentiran. Umjetničko se Urbanovo djelo pokazalo, dodajmo, a kako veli na drugom mjestu Gilles Deleuze, kao ultimativni čin otpora destrukciji, koja je tih destljeća ubijala milijune.

Programski dio Dana Jana Urbana, Klavirski recital hommage Janu Urbanu, kojega izvodi Osječanka Biljana Urban, s francuskom pa potom nizozemskom putovnicom, a također i s više objelodanjenih pianoalbuma, izveden je i složen iz oprjeke genija složenosti i genija vedrine. Biljana je Urban složila program koji je uokvirene strukture: prvi izvedeni i posljednji izvedeni naslovi su djela Jana Urbana, a u unutrašnjosti su naslovi Ludviga van Beethovena. Kako je Urban čisti i puni produljeni romantizam, pogotovo u glasovirnim minijaturama, tako je njegova glazbena osmijehnutost vedim nadmetanjem s duboko zgusnutom, no također anticipativnom spram romantizma – zvuku Beethovena i Urbanicine izvedbe Beethovena.

Oba autora, zahvaljujući svjetskoj izvedbi Biljane Urban, Osijek je primio kao provjeru i ovjeru svojeg ne samo doslovnog nego i figurativno složenog kulturalnog sluha. Pljesak koji je ispratio Biljanu Urban, kao produljena struktura, profinjeno se nastavno nastavio na izvedbe mladih osječkih talenata, učenika Glazbene škole Franje Kuhača. Osijek kroz Dane Jana Urbana zvuči svjetski, urbano. Narcisa Vekić