Porez na nekretnine hrvatski građani plaćat će od 1. siječnja 2018. godine. Najavljeno je to još prošle godine, kada je ministar financija Zdravko Marić predstavljao poreznu reformu, a prije nekoliko dana ministar je istaknuo kako “u cilju što uspješnije realizacije poreza na nekretnine, službe Ministarstva financija, a posebice Porezna uprava, intenzivno surađuju s Udrugom gradova i Udrugom općina i drugim institucijama kako bi implementacija poreza na nekretnine krenula od 1. siječnja 2018. bez stresova i nedoumica”.

Obveza plaćanja poreza na nekretnine uvedena je Zakonom o lokalnim porezima, a taj će porez ujediniti tri davanja, odnosno građani će ga plaćati umjesto komunalne naknade, poreza na kuće i spomeničke rente. Zbog toga Vlada poručuje kako će mnogima to porezno davanje biti jednako ili manje nego što te namete plaćaju sada, no građani i dalje strahuju od novog udara na kućne proračuna. Predmet oporezivanja bit će stambeni prostor, poslovni prostor, garažni prostor i drugi pomoćni prostori te ostali prostori bez namjene kao i građevinsko zemljište koje se koristi za poslovne djelatnosti i neizgrađeno građevinsko zemljište ako se nalazi unutar građevinskog područja. Porez se jedino neće plaćati na neizgrađeno građevinsko zemljište i nekretnine u vlasništvu jedinica lokalne samouprave te na sakralne objekte u dijelu u kojem se obavljaju vjerski obredi. Svi ostali objekti predmet su oporezivanja, pa čak i one nekretnine koje nisu za uporabu, no na njih će se primjenjivati niži koeficijent.

Gradovi i općine već su trebali početi ustrojavati bazu podataka o nekretninama. Ta će se evidencija temeljiti na podacima o komunalnim naknadama, no u nju treba unijeti sve moguće vlasničke promjene, ishode legalizacija, dogradnje i nove stambene jedinice. Dvjestotinjak lokalnih jedinica koje nemaju porez na kuće za odmor moraju pripremiti i evidenciju takvih nekretnina jer će se one oporezivati po većim koeficijentima. U ovoj fazi oporezivanja broj nekretnina u vlasništvu pojedinca neće imati utjecaj na visinu poreza, nego njihova namjena, pa će porez biti veći ako se u nekretnini odvija neka poslovna aktivnost. Lokalne vlasti do 30. studenoga ove godine moraju donijeti odluke o područjima zona, vrijednosti boda, vrijednosti koeficijenta zona za pojedine zone, vrijednosti koeficijenta namjene i rokove plaćanja. Gradovi mogu socijalno ugrožene građane osloboditi plaćanja utvrđene porezne obveze, ali moraju naći izvore sredstava iz kojih će se ona namiriti.

Problem u realizaciji naplate poreza na nekretnine mogao bi nastati zbog toga što od 556 gradova i općina, njih 180 još uvijek nije započelo pripremne radnje za uvođenje tog poreza. Nekoliko je gradova dosad uputilo poziv građanima da dostave podatke o svojim nekretninama. Grad Našice je, primjerice, obrasce dostavio građanima na kućne adrese. Krajnji rok u kojemu građani mogu dostavljati potrebne podatke je 31. listopada, a porezno će rješenje stići na kućne adrese do 31. ožujka 2018. Problema će biti u općinama koje ne naplaćuju komunalnu naknadu, a takvih je 12, od 428 općina u Hrvatskoj. Uvođenje poreza na nekretnine u njima će predstavljati financijski udar za stanovnike. Problema će biti i s nekretninama za koje nisu riješeni imovinskopravni odnosi.

Dosad je Grad Osijek s pozicije komunalne naknade i doprinosa uprihodio između 47 i 48 milijuna kuna godišnje, a prve procjene učinka novog poreza taj iznos zaokružuju na 50 milijuna kuna. No još uvijek je puno nepoznanica, odnosno sve jedinice lokalne samouprave tek su odslušale “prvi krug” instrukcija nadležnog ministarstva. Za njih slijedi simulacija pojedinih koeficijenata kako bi se utvrdile kalkulacije. Time će se svi intenzivno baviti u sljedeća tri mjeseca. “Izvjesno je kako će za stan prosječne veličine i starosti, primjerice na Sjenjaku, porez ostati jednak kao i naknada koja se do sada plaćala. Odstupanja i iznosi vjerojatno će biti veći za vlasnike kuća”, kaže nam izvor u osječkoj Gradskoj upravi.

Procjenjuje se da će porez na nekretnine lokalnoj samoupravi donijeti više od dvije milijarde kuna i bolju naplatu u odnosu na dosadašnju naknadu. Poznato je da se po vlasništvu nad nekretninom Hrvatska nalazi pri samom vrhu u EU jer čak 90,5 posto hrvatskih građana živi u vlastitoj nekretnini. Za usporedbu, na samom dnu ove ljestvice je Njemačka, gdje 51,9 posto stanovništva posjeduje vlastitu nekretninu. Visok udjel vlasništva nad nekretninom prisutan je u manje razvijenim zemljama u EU, dok je kod bogatijih zemalja taj udio znatno manji. Jedan od razloga je što se u pojedinim zemljama i dalje smatra kako je najbolje ulagati u nekretnine, posebice zato što drugi oblici ulaganja često nisu dostupni, odnosno nisu dovoljno razvijeni. Prema posljednjem popisu, Hrvatska ima velik stambeni fond – čak 2,2 milijuna stanova i kuća koji će biti predmet oporezivanja.