Poznata zagrebačka slastičarka i gastrostručnjakinja Žakline Troskot, pridružila se žiriju popularnog RTL-ovog kulinarskog showa “Tri, dva, jedan - kuhaj” nakon dvadeset emitiranih epizoda kako bi savjetovala i ocjenjivala kuhare amatere zajedno s kolegama Špičekom i Pažaninom. Evo što nam je rekla o tom angažmanu u razgovoru za TV Obzor.

Zamijenili ste kolegicu Željku Klemenčić u novoj sezoni “Tri, dva, jedan - kuhaj”. Što vas je dočekalo u showu, kako ste se uklopili?

- Zamijenila sam Željku od 21. epizode, a na setu me dočekala već uhodana ekipa i jako dobra atmosfera. Kandidati su već bili opušteni tako da sam preskočila one prve najteže dane. Jedino što sam morala bilo je ući u njihov uhodani ritam, u čemu su mi uvelike pomogli Tomek i Ivan, koji su uložili mnogo truda da se što prije uklopim.

Koja je najveća razlika između “Tri, dva, jedan - peci” i “Tri, dva, jedan - kuhaj”?

- “Peci” je trajao mnogo kraće pa se nismo uspjeli toliko povezati s kandidatima i otkriti njihove čari i znanje u slastičarstvu. No, imam osjećaj da su ondje došli ljudi koji su sjajno pekli kolače, ovdje mnogo češće čujem stvari poput “Nisam nikada to kuhao/la”, ili “Nismo se s time susretali”, što mi nije povezivo s idejom ovog showa. Ponekad me to ljuti. Važno je informirati se i prije prijave na show! Važno je čitati, raspitivati se i pripremiti se. Ne očekujem da budu na razini profesionalaca, ali moraju pokazati da žele naučiti.

Što tražite od kandidata i što treba biti na tanjuru da zaradi desetku?

- Uvijek ću prije dati desetku za okus nego za izgled. Nitko sretniji od mene ako je k tome i lijepo aranžirano! Naravno da svi mi iz žirija težimo izbalansiranom tanjuru koji je tehnički ispravan, ukusan i lijep, tome da kandidati rastu iz emisije u emisiju i da na kraju to bude odlično. Čekat ću desetku, već sam jako uzbuđena, čak sam si i kupila novu kredu samo za tu posebnu ocjenu!

Koje su najveće pogreške koje se mogu napraviti u kuhinji, a ljudi ih često previde?

- Prema mome mišljenju sve kreće od pripreme i organizacije – to su ključne stvari. Pa i mi smo pod pritiskom, nitko nema u kuhinji pet sati za pripremu jela – ni dečki u svojim kuhinjama ni ja u svojoj slastičarnici. Prije radnog vremena polusatni je sastanak na kojem se dogovaraju zadaci i posao se odrađuje prema dogovoru i planu. Drugačije ne ide.

Možete li se prisjetiti kad ste se i kako zaljubili u kuhanje?

- U kuhanje sam se zaljubila još u osnovnoj školi u Njemačkoj kad sam upisala domaćinstvo kao izborni predmet. U školi smo imali profesionalno opremljenu kuhinju s više radnih jedinica, gdje smo na svakom satu pripremali različita jela, od slanih do slatkih delicija. Tu sam stekla prve osnove kulinarskog znanja, a kulinarstvo me nastavilo pratiti i kroz moje opće obrazovanje. Između ostaloga, uz posao u banci završila sam i dodatnu srednju školu za pekara i slastičara.

Koja vam je najbolja inspiracija za pripremu hrane? I evo, ne budite skromni, što najbolje pripremate?

- Inspiracija su mi uvijek ljudi za koje kuham. Budući da svakodnevno kuham za obitelj, to zbog poslovnih obveza često budu jela koja se pripremaju maksimalno 30 minuta - razne tjestenine, rižota i žitarice. A kad nam dolaze gosti, onda se mogu malo opustiti i pustiti mašti na volju. Tada se uvijek vodim ovisno o sezoni i svježim namirnicama koje mogu nabaviti na placu, a daljnji meni slažem prema tome što mi gosti preferiraju, meso ili ribu. Ako ćemo vjerovati mom sinu koji je moj najveći kritičar, odlično spremam crni rižoto koji obožava, hobotnicu s krumpirom ispod peke i pečenje od janjetine. Moje prijateljice obožavaju salate koje im pripremim kad mi dođu na babinjak (smijeh). Unatrag 20 godina kuham svakodnevno tako da bi se tu moglo izdvojiti mnogo jela.

Nije nepoznanica da se ljudi danas nezdravo hrane. Koji je vaš recept za poboljšanje kvalitete života? Što se mora naći u svakoj kuhinji?

- Recept za poboljšanje kvalitete života sigurno je kuhanje vlastitih obroka pa makar to bila i jednostavna jela. To je bolje od posezanja za gotovim, pakiranim jelima za podgrijavanje. Nikad u životu nisam kupila takvo jelo niti je moj sin, dok je bio beba, ikada dobio gotovu kašicu. Želim vjerovati da je to razlog zašto za ovih svojih deset godina života nije popio ni jedan antibiotik i liječniku odlazi jednom godišnje, ili jednom u dvije godine. U mojoj kuhinji uvijek se nalazi kvalitetno domaće maslinovo ulje, domaća svinjska mast koju koristim za pečenje, jer je mnogo zdravija nego ulje, razne žitarice i sezonsko povrće.

Što najradije pripremate kad ste u žurbi? Koja je alternativa odlasku do pekarnice ili restorana brzom hranom?

- Kad imam vremena napravim si zalihu domaće tjestenine (raviole, torteline i slično), koju zamrznem i u situacijama kad sam u velikoj žurbi skuham tjesteninu, zalijem maslinovim uljem, dodam svježe začinsko bilje, naribam dobar parmezan, napravim salatu uz to i imam savršen ručak u maksimalno 15 minuta koji svi doma obožavamo. Ujutro, dok se spremam za posao, često stavim kuhati žitarice (kvinoju, proso i slično), pred kraj kuhanja ubacim neko povrće koje imam, tipa brokulu, cvjetaču ili poriluk i kad je gotovo zalijem maslinovim uljem, stavim u plastičnu posudu s vilicom u torbu i kad ogladnim posegnem za mojom kutijicom. To zahtijeva samo pet minuta mog truda, kuha se dok se spremam. Spašen dan sa zdravim obrokom.

Što biste savjetovali svima onima koji se tek namjeravaju ozbiljnije primiti kuhače?

- Organizacija i priprema, to je već pola obavljenog posla. Za svega dva sata tijekom vikenda možete pripremiti toliko toga za sljedeći tjedan. Napravite plan što ćete kuhati u tjednu, nabavite što vam treba i napravite pripreme kako biste tijekom tjedna samo završavali ili podgrijavali. Možete staviti meso/šnicle u pac sa začinima pa jedan dan u tjednu samo bacite meso na naglo, skuhate uz to krumpir, ili rižu, ili žitarice, napravite salatu i imate gotov ručak ili večeru za pola sata. Skuhate u nedjelju neko varivo koje jedan dan u tjednu samo podgrijete. Na početku je dobro uzimati samo jednostavna jela za pripremu pa se onda s vremenom igrati i sa zahtjevnijima. Ako se u startu krene sa složenim jelima brzo se izgubi volja, pa mnogo njih i odustane od kuhanja. Ima jako mnogo jela koja su gotova za 20 minuta, što doista nije mnogo vremena, a donosi vašem tijelu puno blagodati.

A budućim profesionalnim kuharima?

- Svakako savjetujem da se u taj pothvat upuštaju samo oni koji to u sebi zaista osjete i žele. To je vrlo stresan i fizički naporan posao koji traži mnogo izdržljivosti i odricanja. Prvih pet-šest godina možete se pozdraviti s kavicama i društvenim životom i nikako ne smijete odustati kod prve prepreke, nego uporno raditi na usavršavanju. U tom slučaju odustajanje nije opcija, bar je tako kod mene.