Gašpar i prijatelji - novi roman osječke autorice Đurđice Stuhlreiter i više nego dovoljan povod za susret i promociju na Odjel za rad s djecom i mladima Gradske i sveučilišne knjižnica Osijek. Objavljen prošle godine, roman za djecu u šest poglavlja (Patuljak dolazi, Mucko, Lukrecija, Strahimir, Gašpar i Patuljak odlazi) sedma je knjiga po redu ove plodne autorice. Jučerašnji je susret s učenicima osječke OŠ Franje Krežme bio i prilika za autoricu da provjeri je li roman već prokrčio put do čitatelja. Susreti s djecom čitateljima autorima su uvijek poticajni zbog povratnih informacija.

- Zanima me je li netko pronašao komadić srca u romanu i kako doživljavaju poruku koju sam im nastojala prenijeti - pojasnila nam je autorica, koja, unatoč činjenici da se danas sve manje čita, neumorno i uporno ustrajava u pisanju i nastojanju da svoje svjetove koje kreiraju, stvaraju i oživljavaju pokušaju prenijeti na druge.

Đurđici je Stuhlreiter veliko zadovoljstvo kada se netko odluči zakoračiti u njezin svijet i istražiti tko i kako tamo živi i s kakvim se problemima nosi.

- Ako pri tom pronađu nešto svoje i svojih prijatelja, nešto za što do tada nisu znali, to je iznimno - podijelila je autorica, čiji je roman ponovno na tragu njezinih dosadašnjih interesa, a to znači o djeci koja su 'drukčija', djeci - iz posljednje klupe, kako ih sama uobičava nazvati.

- To su oni koji zbog nekih svojih mana, stjecaja životnih okolnosti ili tjelesnih nedostataka nisu toliko popularni među svojim vršnjacima i moraju učiniti stostruke napore da bi im se približili i pronašli svoje mjesto - pojašnjava autorica Stuhlreiter, koja radi kao profesorica hrvatskog jezika i književnosti u Vinkovcima.

Junak priče ovaj put je dječaj Gašpar koji ne čuje pa stoga na poseban način pokušava pronaći prijatelje, koji su najčešće mačka, pas ili ptica. Na kraju knjige čitatelji će spoznati da je prijateljstvo ono najljepše, da se s tim malo što može mjeriti te da je važno i potrebno potruditi se (pro)naći prijatelje. Oni su tu, oko nas, ali ponekad - kaže spisateljica - zbog svog straha ne usudimo se učiniti prvi korak prema njima.

Pisanjem se za djecu Đurđica Stuhlreiter bavi dugi niz godina. Svjesna da se trendovi među djecom mijenjaju, nastoji spisateljski ostati dosljedna.

- Na poslu sam svakodnevno okružena djecom i osluškujem što vole čitati. Rekla bih da su danas uglavnom usmjereni na tzv. čarobnjačku književnost, koja za likove ima čarobnjake, vampire i slična bića, koja vjerojtano ispunjavaju neke njihove potrebe da si objasne strahove i situacije u kojima se i sami nađu - smatra autorica. I njezin novi roman ima bajkovito tkivo, no bliži je, smatra Stuhlreiter, klasičnom poimanju bajke.

- Na tragu mojih dosadašnji naslova znali su mi reći pa možda i zamjeriti da pišem o teškim temama, da uglavnom govorim o likovima i situacijama koje kod djece izazivaju različite emocije. No ne mislim da književnost treba govoriti samo o veselim i sretnim trenutcima jer životne situacije neke djece nipošto nisu nalik bajci i mislim da o njima treba govoriti i pisati, bez obzira na trendove u književnosti i sve više naslova koji djecu nastoje odvesti u neke imaginarne svjetove. Najbolje je da postoji raznolika književnost te da svatko pronađe što ga zanima - uvjerena je autorica.

Njezine teme biraju nju, već sedmi je put tako, a to su djeca koja su drukčija od svojih vršnjaka i koja, unatoč lošem startu, uspijevaju izboriti se i pronaći mjesto za sebe u svijetu koji ih okružuje.