Otkrivanjem ploče s nazivom Europski trg na lokaciji ispred Kuće Europe u Zagrebu, Hrvatska se simbolički pridružila obilježavanju 60. godišnjice potpisivanja Rimskih ugovora kojima su uspostavljene Europska ekonomska zajednica i Europska zajednica za atomsku energiju, preteče današnje Europske unije.

Tim činom ujedno je još jednom istaknuta povezanost Hrvatske s Europom i europskim vrijednostima. Ova godišnjica dolazi u pozadini realizacije prvog istupanja iz Unije jedne od članica, ali i u trenucima kada se ozbiljno propitkuje budućnost EU-a. Ukupno je pet predloženih scenarija koji su u rasponu od pretvaranja EU u federaciju koja se brine o svemu do vraćanja dijela suvereniteta na nacionalne vlasti. Najviše je odjeka izazvao model “Europa u više brzina”.

U kojoj bi od tih brzina trebala biti Hrvatska? Iako ta tema nije bila u prvom planu studijskog boravka grupe hrvatskih novinara, među njima i izvjestitelja Glasa Slavonije, u sjedištu Europskog parlamenta u Bruxellesu, ipak u razgovorima s hrvatskim europarlamentarcima svatko od njih je kroz svoju interesnu sferu pokazao što o tome misli.

Najjasniji je bio Ivan Jakovčić, iz Kluba zastupnika Saveza liberala i demokrata za Europu. Prema njemu je model “više brzina” jedino kvalitetno rješenje.

- I Hrvatska može biti dio prve brzine. Moramo uvesti euro kao valutu i ući u šengenski režim i mi smo unutra - konkretan je Jakovčić.

Nasuprot takvom razmišljanju jest situacija u kojoj se sve argumentiranije upozorava na nejednaku kvalitetu proizvoda na EU tržištu. Velike kompanije proizvode, pod istim imenom, proizvode različite kvalitete ovisno o tome plasiraju li ih na tržište zapadne ili istočne Europe. Na to su već uostalom upozorila testiranja u laboratorijima u Slovačkoj koja su pokazala značajne razlike u kvaliteti jednakih proizvoda kupljenih u Slovačkoj i u Austriji. Sličan potez, sada za hrvatsko tržište, povukla je i Biljana Borzan (Klub zastupnika Progresivnog saveza socijalista i demokrata). Do ljeta bi i u Hrvatskoj trebalo biti dovršeno ovakvo istraživanje s Hrvatskom agencijom za hranu. No Borzan upozorava kako Hrvatska nimalo ne zaostaje za Europom u jednome - bacanju hrane.

- Procjenjuje se da se u EU godišnje baci 90 milijuna tona hrane. Hrvatska sa svojih 140 tisuća tona tu doista ne zaostaje - upozorit će Borzan, koja se pri tome zauzima za uvođenje principa kružne ekonomije. Slično razmišlja i Davor Škrlec (Klub zastupnika Zelenih/Europskog slobodnog saveza) koji traži više recikliranja, manje odlaganja i bacanja hrane.

- Prestanimo govoriti kako je odvojeno prikupljanje preskupo. Puno toga što danas imamo u otpadu možemo kao sekundarnu sirovinu izvozno preusmjeriti zemljama EU-a - kazuje Škrlec.

Zastupnik Tonino Picula (Progresivni saveza socijalista i demokrata) dokazuje kako hrvatske i europske otoke muče isti problemi. Upozorava da 24 od 28 zemalja Unije imaju otoke (morske i riječne), ali da formacijski u Parlamentu do sada nije bilo ni jednog tijela koje bi sustavno vodilo brigu o specifičnostima života u ovakvim zajednicama. Tako je pokrenuo međunarodni projekt izrade modela upravljanja vodom u koji je uključio osam otoka - po dva iz četiri zemlje članice EU (Francuska, Grčka i Irska te hrvatski Vis i Lastovo) koji će predstaviti svoja iskustva i znanje za razvoj modela rješavanja nestašice vode.

Pitanje zaštite domaće poljoprivredne proizvodnje također je zajedničko svim članicama EU-a. Zastupnica Marijana Petir (Klub zastupnika Europske pučke stranke) potkrepljuje to primjerom jeftinog mlijeka iz uvoza.

- Kako će se lokalni proizvođači boriti protiv toga ovisi o njihovoj organiziranosti i koliko snažno će oni djelovati prema državi da ih zaštiti. Država, naravno zbog slobode tržišta, nigdje ne može zakonodavno zabraniti uvoz, ali može donijeti propise kojima se regulira kvaliteta uvozne prehrambene robe, pa tako i mlijeka - sugerira Petir.