U prepunom foajeu HNK Osijek se posvetio prisjećanju na svoju biblioteku mladih autora Vrbaci, uređivanu od 1965. pa do kraja 70-ih, potpisom Dejana Rebića (1937.–2012.), tadašnjeg utjecajnog mlađeg političara i autora triju zbirki pjesama.

Program je oblikovao i esejistički vodio književnik i novinar Davor Špišić, a sudionici njegova otvorenoga okrugloga stola su također free-lance publicist i romanopisac Drago Hedl te šef katedre za hrvatsku književnost Filozofskog fakulteta u Osijeku, red. prof. Goran Rem. Razgovor o Vrbacima i Rebiću protegnut je i kroz publiku, gdje su sjedili brojni autori koji su i započeli svoj spisateljski put baš kroz Vrbake. Nakon Špišićeva otvarajućeg isticanja Rebićeva jakog utjecanja na mladu osječku kulturu 60-ih i 70-ih, iz publike se u razgovor uključila i ugledna teatrologinja Antonija Bogner Šaban. Izložila je glosu o Miniteatru kraja 60-ih i početka 70-ih, gdje su Vrbačani (Čuić, Kekanović...) imali vrlo rano i prva uprizorenja zahvaljujući dramcu Branku Mešegu, glumcu Miletu Ognjenoviću i drugima, u intenzitetu djelovanja koji je tada uglavnom nepoznat ostalim hrvatskim mlađim scenama. Zaključno je naznačila i svoj današnji emocionalni šok pred listanjem svojih tadašnjih mladih redaka.

Iz publike se također, Špišićevim poticajem, javio i Stjepan Čuić, inače jaki hrvatski fantastičar početka 70-ih, koji je istaknuo i posebnu recepciju koju je imala njegova tadašnja, 1965. prva knjiga tiskana u Vrbacima... Kritika je mladu knjigu dočekala s dosta pozornih i ozbiljnih redaka, u glavnim hrvatskim dnevnim novinama. Rebić je s nama riskirao, dao nam, nama srednjoškolcima, priliku skoro na blank, na osnovu nedjeljnih razgovora s njim o književnosti...

Anita Schmidt i Sandra Lončarić Tankosić, u međuprostorima su Špišićevih esejizacija i javljanja sudionika početaka Vrbaka čitale stihove i pisma preminulih i odsutnih Vrbačana Vanje Kokeze, Drage Kekanovića i samog Dejana Rebića.

U izlaganju i izjavi sveučilišni je profesor Goran Rem, ukazao na aktualni osječki književni fenomen Hikos Mashup, u kojem su 22 dvadesetdvogodišnjakinje prije tri godine, a opet u samo jednoj studijskoj godini, objavile četiri autorske konceptualne knjige i podsjetile do kakvih sjajnih učinaka dovodi rad s mladežnim talentom. A Rebić je desetljećima radio na omladinskim ulascima u kulturu i na ambicijskoj pismenosti. Rem je povezao svoje obiteljsko iskustvo uz oca Vladimira, koji je s Rebićem sudjelovao na slavonskom književničkom životu 60-ih, gdje je knjige Vrbaka listao kao male knjigovne igračke.

Rebić mi je i sveučilišnim nastavnikom 1977., kada nam, na prvoj godini netom dignutog akademijinog ranga na fakultetski stupanj, predaje Dječju književnost, a 1985., podsjeća i Špišić, Rebić je i urednikom knjige objavljene u biblioteci EPSO, kada šest knjiga poezije, za vrijeme trajanja tog prvenstva u streljaštvu, tjednima kao poklon dočekuje putnike jutarnje Podravke, poslovnog vlaka za Zagreb...

Profesor je Rem podsjetio na to da 60-ih Osijek ima dragocjeno Maticom osnovanu Reviju, uređivanu radom akademika Ive Mažurana, briljantna predavanja dr. sc. Ive Bognera na netom osnovanoj Pedagoškoj akademiji (gdje se i školuju neki od Vrbačana) te Milivoja Polića koji piše eksperimentalnu zbirku Kibernetika, a tu je i prvo izdanje Rječnika rodbinskog nazivlja Franje Tanockog... Taj uži kontekst, kao i širi kroz rat u Vijetnamu itd. te sinkron jak osjećaj jedne globalne slabosti... to mlade zbirke Vrbaka bilježe i pohranjuju.

Inače, dodao je prof. Rem, “tih 30-ak knjiga više nisu u mojem vlasništvu, jer je očeva knjižnica u brodskoj Gradskoj... pa sam ih nabavio zahvaljujući činjenici da su muzealizirane i pripremila mi ih je Marina Vinaj, voditeljica muzejske knjižnice”.

- Muzealizirani ste - obratio se Rem publici i nasmijao desetke autora, nazočnih u publici.

Drago je Hedl podsjetio na sam nedjeljni rad s Rebićem u tom kraju 60-ih, kada su preko tjedna on i Keko prekucavali rukopise članova kružoka, da bi ih svima dostavili i da bi svi bili spremni za nedjeljni razgovor... I, kako je kolega Rem rekao, ne mogu se oteti osjećaju godišnjice mature, u ovom našem susretu, a foaje se nostalgično ponovno zasmijao. Danas su ti tadašnji kolege ne samo pisci i umjetnici, nego i liječnici, društveni i prirodoslovni znanstvenici...

Josip Cvenić, fina Kruna Medić First, prozni klasik srca Slavonije Adam Rajzl, slatinski odlični kulturnjak Petar Žarković, referentni Stjepan Tomaš s natuknicom o Rebiću u monografiji Osijek i okolica, te likovna galerija Zodijak u koju se modernistički ugrađuje i Branimir David Kusik, pa napokon i Vlastimir Kusik nedavnim zapisom o inače likovnom oprematelju Vrbaka Predragu Gollu, imena su koja Osijek itekako poznaje i živi, a Ivica Vrkić je i najtiražniji tadašnji autor Vrbaka jer njegova knjiga aforizama iz 1966., doživljava, jedina iz ukupnog fenomena i projekta, i više izdanja...

Grad je izgovorio i imena Erne Vizentaner, Ljiljane Zmajić, Vesne Barač, bolje polovice hrabrosti Ivana Faktora – Blanke Held, Vjekoslava Bobana, Lovrića, Mirka Riharda, Gašperta, Hodonja, emigrirane Tatjane Lukić, Duška Maričića i njegova Maslačka, dramca Odorčića, baranjskog Balatinca... i još niza autora, jednog diskretnog, ali dubinski radnog gradskog kultiviranog svijeta.