Šest je osoba najavilo kandidaturu za gradonačelnika Osijeka na lokalnim izborima u svibnju, a među njima su članovi ili oni koji imaju potporu gotovo svih najvažnijih stranaka i političkih inicijativa u najvećem gradu istočne Hrvatske. To znači da bi, ako ne bude novih kandidatura, na glasačkim listićima na svibanjskim izborima mogla biti dva kandidata manje nego 2013., iako kasniji ulazak u utrku dosad nije bio neuobičajen. Međutim, ne nazire se da bi bilo tko od kasnijih “trkača” mogao iole ozbiljnije utjecati na konačni rezultat.

Među kandidatima trojica su sudjelovala i na prošlim gradonačelničkim izborima – Ivan Vrkić i Miroslav Šimić, tada kao kandidati grupe birača, te Anto Đapić sa svojom nezavisnom listom.

Osječki izbori samo naizgled nisu toliko turbulentni kao oni u Zagrebu ili Splitu, ali imaju svojih karakteristika s obzirom na politički portfolio kandidata, koji će ih učiniti zanimljivima, pomalo drukčijima, a moguće i neizvjesnima.

Ivan Vrkić u izbornu utrku kreće s pozicije aktualnog gradonačelnika, što mu može biti velika prednost, ali istodobno i mana. U prvom krugu izbora u svibnju 2013. dobio je 27,87 posto glasova i s njima ušao u drugi krug s Krešimirom Bubalom, kandidatom HDSSB-a i Zelenih Hrvatske, čije je ime zaokružilo 36,18 posto birača. Uz potporu kandidata i stranaka otpalih u prvom dijelu, pobjedu je na kraju odnio Vrkić s 52,82 posto glasova.

Vrkić u kampanju ulazi s prednošću svoje gradonačelničke pozicije, kojom si je u ove četiri godine osigurao sveprisutnost i nezamjenjivost na svim važnijim osječkim događajima, kao i na ulici, među građanima, ali i vrlo živahnom aktivnošću na društvenim mrežama. No Vrkićeva gradonačelnička prednost u izbornoj kampanji bit će i njegov najveći nedostatak jer će mu protukandidati i dio javnosti na dušu staviti sve negativnosti koje pogađaju Osijek posljednjih godina. Može očekivati kritike zbog iseljavanja, izostanka novih i velikih investicija, praznog i zapuštenog središta grada, a bit će vjerojatno dežurni krivac i za svaku neispravnu uličnu svjetiljku, rupu na pločniku i nepokupljeni pseći izmet.

Ivana Šojat, književnica i prevoditeljica, kandidatkinja HDZ-a, svoju najveću manu u predizbornoj utrci, a to je nedostatak političkog iskustva, mogla bi pokušati pretvoriti u svoju prednost. Poznato je da građani razočarani političkim elitama traže nova lica i bit će zanimljivo vidjeti koliko je spremna, neovisno o svojoj stranci, ponuditi kreativnosti i svježine u svom viđenju budućnosti Osijeka. HDZ ima financijske mogućnosti i vještu izbornu mašineriju kojima će je gurnuti u prvi plan, ali će se morati potruditi i da je na pravi način ponudi vlastitim biračima, naviklima na prekaljene političke veterane. Najvećoj hrvatskoj stranci Osijek je više od trna u oku zbog neuspjeha na prijašnjim lokalnim izborima i dosadašnje nemogućnosti profiliranja kvalitetnih kandidata koji mogu ući u personaliziranu kampanju.

Saborski zastupnik Miroslav Šimić, Mostov kandidat za osječkog gradonačelnika, na ovim izborima dobiva priliku za popravni. On je 2013. osvojio samo 3,56 posto glasova, no tada je bio kandidat grupe birača. Sada, s potporom Mosta i respektabilnim iskustvom rada u Saboru, te na krilima Mostova političkog rejtinga na nacionalnoj razini, a i kao kandidat svojevrsne “treće struje”, odnosno osječkih birača kojima HDZ nije prva opcija, a nezadovoljni su Vrkićevim radom, mogao bi znatno popraviti rezultat iako je pitanje može li uistinu ugroziti izborne favorite. Zanimljivo je i da je Šimić na Mostovoj listi u 4. izbornoj jedinici na prijevremenim parlamentarnim izborima dobio 3244 preferencijalna glasa, što može biti dobra početna točka za ostvarivanje pristojnog rezultata.

U najnezavidnijem položaju je HDSSB-ov kandidat Dragan Vulin, koji nosi teret raskola u stranci, zbog kojeg je i došlo do promjena u kandidaturi. HDSSB je, naime, lani, prije “disidentskog udara” svojih dotad vodećih članova, objavio kako će njihov kandidat za gradonačelnika biti Vladimir Šišljagić, a Vulin za osječko-baranjskog župana. S obzirom na to da je Vulin na posljednjim parlamentarnim izborima bio kandidat na listi u 5. izbornoj jedinici, dakle daleko izvan Osijeka, gdje nije dobio dovoljno glasova za ulazak u Sabor, teško je procijeniti može li HDSSB ponoviti izborni uspjeh svog bivšeg gradonačelnika Krešimira Bubala.

Neizbježni Anto Đapić istaknuo je svoju kandidaturu i na ovim lokalnim izborima. Na prošlim je skupio gotovo 9 posto glasova, no teško da bi mogao ponoviti i taj rezultat. Međutim, Đapić je nezaobilazna točka osječke političke scene i s obzirom na to da njegova lista obično ulazi u Gradsko vijeće, on dobro kapitalizira broj svojih vijećnika te se kao presudan faktor u formiranju poslijeizbornih koalicija uspijeva zadržati posve blizu vrha osječke vlasti.

Za kraj ostaje Miroslav Vanek, osječki gradski vijećnik, kandidat stranke GOGO i Pametno. Njegove su šanse zasad izuzetno malene, no i takvi kandidati pokazuju kako Osijek ima alternativnu političku scenu i struje koje se žele odmaknuti od stranačke bipolarnosti te ponuditi građanima neka drukčija lokalna rješenja.

Birači se moraju nadati da će u kampanji biti izbjegnuta ideološka nadmudrivanja i niska podmetanja te bavljenje privatnim životom političara, odnosno da će ovi kandidati u svjetlu trenutnog stanja u Osijeku ipak ponuditi neka svježa i konkretna rješenja za izlazak iz teške krize u kojoj se našao, djelomice i krivnjom lokalnih političara, krize zbog koje bi mogao ostati bez titule četvrtog po veličini hrvatskog grada.