Prvo moram reći da nisam vjernik, prema tome na osobnoj razini meni je sasvim svejedno je li Stepinac blaženik ili svetac. Odnos prema tome imam kao i prema dodjeli Ordena kralja Tomislava nekim dužnosnicima ili kao prema dodjeli nekome Nobelove nagrade za mir.

Dakle, imam i osporavanja i prihvaćanja. Međutim, za mene je relevantan ovaj politološki i sociološki aspekt te promocije, odnosno proglašenja Stepinca svetim. U svakom slučaju, jesu li neke župe unutar Katoličke Crkve dobile ime blaženog Alojzija Stepinca stvar je Katoličke Crkve, jasno i njihovih župa, ja u to ne ulazim. Ali nije nevažno nosi li neka škola ili druga javna ustanova ime Stepinac, jer se u tom dijelu to pretvara u političko pitanje.

Kako komentirate zajedničku komisiju, a koja je osnovana na inicijativu pape Franje?

- Ta komisija neće dati ništa novog, niti će moći donijeti bilo kakve zaključke. Naime, Katolička Crkva ostat će pri svojim stavovima jer je zapravo proces proglašenja Stepinca svetim završen i čeka se samo odluka pape Franje. S druge pak strane, osporavanja Srpske pravoslavne Crkve neće prestati, dakle, svatko će ostati pri svojemu. Jedino u čemu postoji mogućnost da se slože u zaključima, s obzirom na to da su jedna i druga crkva na antikomunističkim pozicijama, jest mišljenje o neprimjerenom pravosudnom postupku protiv Stepinca na sudu poslije rata. Oko svega ostalog o Stepincu neće se složiti. Što se, pak, tiče odnosa Katolička Crkva - Pravoslavna Crkva, u svakom slučaju treba imati na umu da put do suradnje ili bližih kontakata između Katoličke Crkve i Ruske pravoslavne Crkve kao najznačajnijeg predstavnika pravoslavlja vodi i preko Beograda. Dakle, to je bitan faktor. I dakako da jedan pokušaj suradnje i poboljšanja odnosa između Rima i Moskve, jedna od tih usputnih stanica, jest i Srpska pravoslavna Crkva.

Dakle, nekakav kompromis oko Stepinca nije izgledan?

- Ne, nema tu kompromisa. Već sam rekao da će jedna i druga strana zadržati svoj stav o Stepincu, jedino u čemu će se složiti jest pitanje pravosudnog procesa.

Ali morat će donijeti neki zaključak...

- Zaključak komisije bit će da su se prezentirali stavovi i jedne i druge strane. Predstavnici Katoličke Crkve reći će to i to, nakon toga predstavnici Srpske pravoslavne Crkve to i to, i onda će zaključiti da se slažu oko toga da nije bio pravedan postupak. Argument Srpske pravoslavne Crkve, bez obzira na to kako je tekao proces, ostat će da je Stepinac bio vojni vikar oružanih snaga NDH, da je predsjedao komisiji za prekrštavanje, da je odgovoran za ponašanje cjelokupnog svećenstva hrvatske Katoličke Crkve u to vrijeme, i oni od toga neće odustati.

Bez obzira kako tumačili, interpretirali i vrednovali njegove pokušaje spašavanja pojedinačnih Srba, ne može se osporiti da njegove dobre namjere na žalost nisu urodile plodom i nisu rezultirale djelovanjem na promjeni njegovih stavova prema NDH i postupcima koji su bili predmet suđenja Stepincu, kao što je skrivanje ratnih zločinaca u Kaptolu.

Rekli ste, u medijskim istupima oko Stepinca, da je riječ o stepinizaciji Crkve u Hrvatskoj?

- Da, rekao sam da će se to nastaviti, jer klima u Hrvatskoj je takva. Kritičke analize unutar Katoličke Crkve, ne samo o svetosti nego i o ukupnom djelovanju Stepinca - nema. Ali nije to samo unutar Katoličke Crkve. Pogledajte povjesničare. Pogledajte broj spomenika koji se podižu u Hrvatskoj vezani uz Stepinca. To je doduše i jedan pritisak na Svetu Stolicu. Pogledajte koliko je župa s imenom Alojzija Stepinca. Dakle, taj proces stepinizacije Hrvatske neće se zaustaviti.

Hoće li Stepinac uopće biti kanoniziran u “mandatu” pape Franje?

- Mislim, što se tiče samog Pape, da on pitanje Stepinca ne drži svojim prioritetnim poslom i vjerujem da bi on to još neko vrijeme mogao odgađati...

Dok ne ode u mirovinu...?

- Možda. No, unutar Katoličke Crkve nastavit će se lobiranje na sve moguće načine da se Stepinac i službeno proglasi svetim.

Koliko bi dugo pritom komisija mogla raditi, imaju li neke rokove, godinu, dvije...?

- Imaju neke rokove, ali, ponavljam, ne očekujem rezultate. Uostalom, ni druge komisije, uključujući i one formirane na državnim razinama, koje bi trebale ustanoviti povijesnu istinu, teško da mogu dati neke konkretne rezultate. Jer povijesne prijepore, niti išta drugo, uključujući i Stepinca, ne mogu riješiti nikakve komisije, povijest treba ostaviti povjesničarima.

Dakle, papa Franjo može odluku odgoditi i čekati. Za to vrijeme će iz Hrvatske katoličke crkve biti sve veći i jači pritisak na kongregacije i samoga papu da takvu odluku čim prije donese. Radi se zapravo o tome, što se, u jednom broju slučajeva, ne radi samo o nastojanju da netko treba biti proglašen svetim već se često radi o stjecanju nekakvih poena kod građanstva od strane onih koji taj postupak potiču, organiziraju, predlažu i za njega se zalažu. Oni koji predlažu stječu poene zato što su uspjeli da netko bude proglašen blaženikom i svecem. Dakle, ništa novoga pod kapom nebeskom.(D.J.)

(Prof.dr. Ivica Maštruko, zadarski sociolog religije, posljednji jugoslavenski ambasador u Vatikanu i prvi hrvatski veleposlanik pri Svetoj Stolici)