Godinama, pa i desetljećima, vrijedila je krilatica “Belje je Baranja, Baranja je Belje”. Mnogi su i dalje skloni mišljenju da ona još vrijedi, premda je od nekadašnjih više od 7000 stalno zaposlenih u toj tvrtki ostalo njih približno 1600. No i dalje je riječ o respektabilnoj brojci, posebice stoga što o beljskim radnicima ovise njihove obitelji, ali i brojni OPG-ovi, kooperanti i ostali, pa se s pravom može reći da je uz Belje vezana najmanje trećina baranjskog stanovništva.

Stoga se ne treba čuditi nestrpljivom očekivanju razrješenja agonije u kojoj se našao Agrokor te praćenju vijesti, koje se iz dana u dan mijenjaju. Svi su složni kako će Belje sigurno opstati, ali su različita mišljenja o njegovu budućem vlasniku. Trenutačno su “na svome” zagovornici tvrdnje da Ivica Todorić prije desetak godina nije bio spas za posrnulog diva, odnosno oni koji su tada zagovarali komadanje Belja ili njegovu prodaju ostalim zainteresiranima. Činjenica je, pak, kako se Belje u to vrijeme, kada je bilo na koljenima, ipak našlo u sustavu Agrokora, kada su i počela prepucavanja Todorićevih pobornika i onih drugih. Belje za kunu, sramota za Hrvatsku - samo je jedan od tada ispisanih grafita na pročeljima baranjskih zgrada, čiji se autori i njihovi istomišljenici ni danas ne mire s činjenicom da višestoljetno Belje ima gazdu koji odlučuje o svemu. S druge strane, postoje i ljudi koji drukčije razmišljaju.

- Ulaganja Agrokora u Belje prešla su iznos od milijarde eura, što u taj nekadašnji kombinat nitko nikada nije uložio u tako kratkom razdoblju. Samo u novu vinariju, prije nešto manje od šest godina, uloženo je 20 milijuna eura, a svemu valja dodati obnovu vinograda, gradnju farmi, modernizaciju mehanizacije, Mljekare, Baranjke i niz drugih investicija - tvrde pobornici Agrokorove privatizacije Belja, ističući kako bi bez Todorića sve skupa bila neka druga, nimalo lijepa, priča. No svjesni su da je Agrokor došao u velike probleme, a samim tim i Belje, unatoč svim svojim brendovima, nepreglednim vinogradima i oranicama. Ekonomske stručnjake, nekoliko načelnika baranjskih općina i beljskih radnika zapitali smo što bi za Baranju značio eventualni stečaj Agrokora, kako bi se to odrazilo na Belje te bi li bilo bolje da ga netko kupi, da prijeđe pod okrilje države ili da ostane u ovom velikom sustavu.

- Nema opasnosti da se Belju nešto drastičnije dogodi, pri čemu mislim na prestanak rada. Ako se to pokaže najboljim ili jedinim mogućim rješenjem, preuzet će ga neki drugi vlasnik - priča dobro obaviješteni ekonomski stručnjak, uvjeravajući nas kako se u ovom trenutku Belje ne može prodavati po segmentima, već će se, ako bude došlo do toga, rješavati “u paketu”. Tvrdi kako nema preciznijih informacija da je netko bacio oko na Belje, što je, objašnjava, u ovom trenutku normalno, jer je u tvrtkama poput Jamnice ili Tiska - gotov novac, čega u Belju nema. Dodaje i kako će se, ako ne dođe do konsolidacije Agrokora, u problem Belja morati uplesti država, to više što su beljske nekretnine isprepletene hipotekama, što je još jedan od razloga zbog kojih bi Belje, ako već mora, “otišlo u paketu”.

- Premda sam se slagao s prodajom Belja Ivici Todoriću, odnosno Agrokoru, tvrdim da bi za radnike, ako se Agrokor ne konsolidira, najbolje bilo da ga kupi netko drugi, čime bi prestalo svojevrsno mučenje i napeti odnosi - ističe naš sugovornik.

Drugi, također blisko vezan uz Belje, pak, ističe kako bi najbolje bilo da Belje u ovom trenutku konačno počne funkcionirati i servisirati svoje obveze.

- Ovakvo stanje dugo traje. Ugrozili smo kooperante, dobavljače i sami sebe. Planovi ne idu svojim tijekom - kaže, naglašavajući kako je Belje oduvijek lančano složeno (zemlja, stoka, prehrambena i ostala industrija) i tako to mora biti. Dodaje kako bi najlogičnije i najbolje od svih ponuđenih varijanti bilo da država uzme stvar u svoje ruke, ali je upitno ima li ona za to snage.

- Treba strateški razmišljati što dalje. Takve sustave svagdje uzima država, osposobljava ih i pametno proda - ističe, izražavajući sumnju da je cijela priča prešla u geostratešku i političku, što je daleko od one gospodarske.

Baranjski općinski načelnici svjesni su koliko je Belje značilo te još uvijek znači za Baranju, pa su to više sigurni da će ono opstati. Jedino što ne znaju - u kakvom obliku.

- Privatizacija Belja prije desetak godina postavljena je pomalo krivo, pretjerano monopolistički, što se više ne bi smjelo dogoditi - priča načelnik općine Darda, Anto Vukoje, naglašavajući kako je uvjeren da će Belje i dalje raditi. Podsjeća i na odličnu suradnju koju je s Beljem imala Općina Darda. Isto kao i Općina Kneževi Vinogradi, čiji načelnik, Deneš Šoja, kaže kako je Belje uvijek bilo gospodarska lokomotiva, s više od 50 posto baranjskih gospodarskih kapaciteta, pa bi tako trebalo i ostati. Teško mu je prognozirati bi li bilo bolje da Belje ostane u sustavu Agrokora ili bude u nečijem drugom vlasništvu. Među beljskim radnicima, pak, vlada “silenzio stampa”. Nitko, naime, s imenom i prezimenom ne želi komentirati nastalu situaciju, očekujući njezino razrješenje. Ističu samo kako su posljednjih mjeseci kasnile plaće, što je itekako dokaz krize, ali su one bile isplaćene. Kakve-takve. Sigurni su da se višestoljetno Belje neće ugasiti, ali su podijeljenih mišljenja koga žele i tko će, nakon kraljevskih kruna, raznih država i Agrokora, biti novi beljski vlasnik. Jedni su za ostanak pod kapom Agrokora, drugi za državu, treći za zapadni kapital, a četvrti za Ruse. Protivnici posljednjespomenutih ne mogu ih shvatiti, pozivajući državu da učini sve što može kako bi hrvatska zemlja ostala u Hrvatskoj. Odnijeti je, naime, ne može nitko, ali može njome upravljati i odvlačiti dobit.

Iz Agrokora su se, pak, početkom tjedna oglasili priopćenjem u kojem tvrde kako će odabrani model uskoro biti predstavljen svim ključnim partnerima i zaposlenicima.

- Agrokoru će biti prihvatljiv samo onaj model koji ne bi išao na štetu naših zaposlenika i dobavljača te koji će potpuno štititi njihove interese, a u suglasju je s našim investitorima. Važno je naglasiti da u tom procesu imamo snažnu podršku svojih ključnih dionika. Repozicioniranje kompanije omogućit će daljnji razvoj kako naših kompanija tako i naših poslovnih partnera/dobavljača - stoji u priopćenju.

Kada se sve zbroji i oduzme, činjenica je da Agrokorove milijarde uložene u brendiranje nikada prodavanijih (i boljih) beljskih vina, sirnih namaza ABC, nadaleko poznatog i EU markicom zaštićenog beljskog baranjskog kulena ne bi trebale otići s nadolazećim vjetrom. Pitanje je samo s koje će strane puhnuti onaj najpovoljniji.